Proljeće 1980. u Rijeci nije počelo romantično kako se to često zamišlja. Nije bilo toplih sunčanih dana ni mirisa cvjetanja koji bi odmah najavili novo godišnje doba. Naprotiv – prvi dan proljeća stigao je s kišom, jugom i prilično hladnim vremenom.

Toga 20. ožujka, točno u 12 sati i 10 minuta, kalendarski je počelo proljeće. No vremenske prilike više su podsjećale na kasnu jesen. Meteorolozi su izmjerili oko 15 litara kiše po četvornom metru, a jugo je puhalo snagom do pet bofora. Na višim predjelima, prema Gornjem Jelenju, zadržao se čak i snijeg koji je zabijelio jaglace – prvi proljetni cvijet. Ipak, prognostičari su uvjeravali da će se vrijeme ubrzo popraviti i da će pravo proljeće tek doći.

A kad proljeće dođe, u gradu se uvijek osjeti neka posebna promjena raspoloženja. Upravo o tome razmišljao je i jedan riječki kolumnist, primjećujući kako se s prvim toplijim danima počinju mijenjati i navike ljudi – ali i cijene. U proljeće, pisao je, sve pomalo počne rasti: od cijena voća na tržnici do avionskih karata i hotelskih soba. Turistička sezona polako se približava, a s njom i nova očekivanja.

Proljeće je, uostalom, vrijeme kada ljudi počinju planirati putovanja i godišnje odmore. U tadašnjoj Jugoslaviji mnogi su radnici dobivali poznati „K-15“, dodatak za godišnji odmor, pa su se već u ožujku počele voditi rasprave kamo će tko na more. No privući turiste nije bilo jednostavno – pogotovo uz visoke cijene smještaja.

U takvim razmišljanjima o proljeću i putovanjima ima i ponešto ironije. Jedan je novinar opisao kako je ušao u riječki restoran i zamolio konobara da mu preporuči nešto za pojesti. Umjesto reklame vlastite kuhinje, konobar mu je iskreno savjetovao da ode u drugi lokal jer jela toga dana nisu bila baš svježa. Takva poštena gesta ostala je novinaru u lijepom sjećanju, kao mali podsjetnik da je iskrenost u ugostiteljstvu jednako vrijedna kao i dobra hrana.

Dok su se Riječani navikavali na prve proljetne dane, u svijetu su se događali i simbolični prizori dolaska novog godišnjeg doba. U kalifornijskom mjestu San Juan Capistrano tradicionalno su se pojavile prve lastavice. Njihov dolazak, nakon gotovo 10 tisuća kilometara dugog puta iz Argentine, dočekalo je čak 50 tisuća ljudi. Tisuće ptica koje su se vraćale u stare samostanske zidove bile su jedan od najpoznatijih znakova da je proljeće zaista stiglo.