U ovotjednoj Špici s Macanom tema je bila umjetna inteligencija (UI), ali ne kao apstraktan pojam iz budućnosti, nego kao tehnologija koja je već ušla u svakodnevni rad, kreativnu industriju i zabavu. Pitanje više nije koristi li se UI, nego koliko se brzo širi, što već danas može napraviti i gdje su postavljene granice koje čovjek još uvijek ne prepušta stroju. O tome su govorili Dragan Petric, novinar i urednik tehnološkog časopisa BUG, te Bojan Mušćet, novinar i IT analitičar, dvojac koji godinama prati tehnološke promjene i njihove posljedice na društvo.

Voditelj Krešimir Macan razgovor je otvorio primjerom Filipa Filkovića Philatza, autora videa koji izgledaju kao mali dokumentarni filmovi iz nekih prošlih vremena, iako u njima nema ni stvarnih glumaca ni arhivskih snimki. Sve je generirano umjetnom inteligencijom. To je raspravu odmah odvelo do provokativnog pitanja: trebaju li nam uopće više glumci? Petric odgovara da danas postoje alati koji iz obične fotografije snimljene mobitelom mogu generirati video, i to na temelju jednostavne tekstualne upute.

– Ako želiš originalne i genijalne goste kao što smo Bojan i ja, onda moraš imati žive ljude. Ne postoji ta umjetna inteligencija koja će simulirati ovako dobre goste. Ali ako želiš generirati video poput Philatzovog, dovoljna ti je investicija od nula eura, govori Petric.

Pojašnjava da su današnji alati za generiranje videa, fotografija i drugih kreativnih sadržaja dostupni gotovo svima, a često i potpuno besplatno. Plaća se tek naprednija verzija, dulje trajanje kadrova ili veći broj mogućnosti, no i tada se ne radi o velikim iznosima. Prava razlika, naglašava, više nije u novcu nego u kreativnosti korisnika, odnosno u tome zna li osmisliti dobar prompt i artikulirati što želi dobiti kao konačan rezultat.

UI je standard

Mušćet širu sliku opisuje vrlo jednostavno: umjetna inteligencija danas je standard. S jedne strane to je alat s kojim se može raditi gotovo sve što radi kreativna industrija, od pisanja i čitanja do fotografiranja i stvaranja sadržaja. S druge strane, još uvijek ne može zamijeniti fizičku prisutnost čovjeka ni njegovu socijalnu inteligenciju. Zato, ističe, UI više nije nešto čemu se treba čuditi, baš kao što se više nitko ne čudi internetu.

– Danas svaka kompanija mora imati toalet, a jednako tako mora biti pogonjena i umjetnom inteligencijom, jer je to postao standard, sažima Mušćet.

Na pitanje kako je uopće moguće da UI danas “zna sve”, Mušćet podsjeća da su veliki jezični modeli učeni na ogromnoj količini tekstova, kodova i sadržaja objavljenih na internetu. Zbog toga ih korisnik može pitati gotovo bilo što, bez klasičnog pretraživanja kakvo smo godinama povezivali s Googleom. Ipak, upozorava da odgovori još nisu uvijek potpuno precizni, baš kao što ni internet u svojim počecima nije bio savršen.

Tu se razgovor dotiče i religije. Macan spominje tezu Yuvala Noaha Hararija da bi među prvima bez posla mogli ostati svećenici, jer su i oni tradicionalno bili tumači svetih tekstova, a umjetna inteligencija je sve te tekstove već “pročitala”. Mušćet podsjeća da je papa Lav upravo zato upozorio svećenike da ne koriste umjetnu inteligenciju za pisanje molitvi.

– Neka to bude organski, emotivno i vjerski. To je ono što narod može prepoznati. Ljudi već sada mogu osjetiti kada je nešto djelomično napisala umjetna inteligencija, jer takvi tekstovi imaju prepoznatljiv ritam i stil, objašnjava Mušćet.

UI je, međutim, već duboko ušao u glazbu. Mušćet upozorava da danas postoje virtualni izvođači koji završavaju na top-listama, skupljaju lajkove i generiraju zaradu, iako u stvarnosti ne postoje. U tom slučaju ne zarađuju autori glazbe u klasičnom smislu, nego autori promptova. Macan to povezuje s Eurosongom, pitajući se hoće li uskoro UI izvođač moći završiti i na Dori, na što Mušćet odgovara da će moći, i to bez većih problema.

– Danas svatko može napraviti top-hit. Manje talentirani za kućnu uporabu, a oni talentiraniji izvođači koji će sutra možda otići i na Eurosong, kazao je.

Petric i Mušćet pritom ne govore o umjetnoj inteligenciji kao o potpunoj zamjeni čovjeka, nego kao o alatu koji preuzima rutinu, ubrzava procese i demokratizira proizvodnju sadržaja. Nekada je za vizualno atraktivan video trebalo imati ozbiljnu produkciju, budžet i ekipu. Danas je dovoljno imati ideju, nekoliko fotografija i znati kako zadati pravi upit. U tome vide i najveću promjenu – tehnologija koja je još jučer bila rezervirana za studije i velike produkcije sada je postala dostupna gotovo svakome.

Istodobno, obojica upozoravaju da to ne znači kraj ljudske kreativnosti. Naprotiv, upravo sada postaje važnije nego ikad imati ideju, mjeru i osjećaj za autentičnost. Jer umjetna inteligencija može generirati kadar, glas, pjesmu ili lice, ali još uvijek ne može zamijeniti ono što nastaje iz stvarnog iskustva, odnosa i emocije.

Zvijezde preko noći

A kako umjetna inteligencija mijenja glazbu. Mušćet upozorava da danas već trećina glazbe na streaming platformama ima neku vezu s umjetnom inteligencijom, bilo da je riječ o skladanju, aranžiranju, miksanju ili samom izvođenju.

– To više nije futurizam, nego svakodnevica glazbene industrije. Danas imamo albume koji zvuče kao da Beach Boyse pjevaju Beatlesi. Imamo nove pjesme s glasovima preminulih izvođača. Možeš napraviti duet koji nikad nije postojao i koji zvuči uvjerljivo, govori Mušćet.

Po njemu je najveća promjena to što glazba više ne funkcionira kao nekad, kad su postojali golemi hitovi i zvijezde koje su trajale desetljećima. Danas se sve fragmentira, publika se rasipa po nišama, a pjesme i izvođači troše se puno brže. Tehnologija pritom dodatno ubrzava taj proces jer omogućuje beskonačnu količinu sadržaja.

– Samo 1989. godine proizvelo se manje glazbe u cijeloj godini nego što se danas proizvede u jednom danu, ističe Mušćet.

Macan u tom kontekstu spominje i fenomen mladih izvođača koji preko društvenih mreža gotovo preko noći postaju zvijezde. Mušćet odgovara da tu više nije riječ samo o glazbi, nego o spoju pjesme, izgleda, karizme i digitalnog hypea. Publika, kaže, danas često ne ide na koncert zbog same glazbe, nego zbog događaja, zbog toga da može reći da je negdje bila i to pokazati na društvenim mrežama.

Nova pitanja

Petric se zatim vraća na tržište rada i objašnjava zašto su upravo programeri među prvima osjetili udar umjetne inteligencije. Tijekom COVID-19 došlo je do eksplozije digitalizacije i kompanije su masovno zapošljavale developere, često i više nego što im je stvarno trebalo. Kad se pokazalo da dio tih poslova mogu brže i jeftinije odraditi UI alati, uslijedili su rezovi.

– Bez posla ostaju svi koji nisu ni po čemu posebni. Rutina se najlakše zamjenjuje softverom. Ali onaj tko nudi dodanu vrijednost, specifično znanje i kreativnost, taj neće nestati, sažima Petric.

Kao primjer navodi i tzv. vibe coding, programiranje bez pravog programerskog znanja, gdje korisnik samo opisuje što želi, a alat generira kod. To, kaže, na prvu izgleda impresivno, ali i dalje ne rješava pitanje sigurnosti, pouzdanosti i ponašanja sustava u nepredviđenim situacijama. Drugim riječima, može proizvesti funkcionalnu površinu, ali ne i nužno kvalitetno rješenje.

Sličnu logiku Macan prenosi i na vlastitu produkciju. Danas već postoje alati koji mogu automatski preslušati podcast, prepisati ga, izvući “udice”, složiti kratke videoisječke, titlove i naslove za društvene mreže. Pitanje je, dakle, što onda ostaje ljudima koji su to prije radili ručno. Petric i Mušćet slažu se da softver može ubrzati takve procese, ali i da će i dalje trebati netko tko razumije kontekst, zna prepoznati mjeru i odlučiti što je doista važno, a što je samo jeftini klikbejt.

Svi se slažu da su promjene brze, publika ih teško prati, a stručnjaci ih tek pokušavaju objasniti u hodu. UI će sigurno preuzeti dio poslova, rutine i produkcije, ali će istodobno otvoriti nova pitanja o autentičnosti, kreativnosti, odgovornosti i ljudskoj vrijednosti u vremenu kad gotovo sve postaje tehnički moguće.

Kvalitetniji život

Umjetna inteligencija danas sve više ulazi i u područje medicine. Petric je u emisiji spomenuo pametni prsten koji prati fiziološke parametre te korisniku pomaže prilagoditi ritam života, spavanja i aktivnosti. Ne vidi ga kao pomodnu igračku, nego kao primjer tehnologije koja doista može pomoći čovjeku da dulje i kvalitetnije živi.

– Nije poanta samo živjeti 120 godina, nego živjeti kvalitetno, da zadnjih 30 ne provedeš kao biljka – istaknuo je.

Na to se nadovezao i primjer iz medicine. Petric je ispričao kako mu je jedan ortoped objasnio da danas, uz pomoć umjetne inteligencije i 3D tehnologije, može u jednoj operaciji riješiti probleme zbog kojih su pacijenti nekada mjesecima ili godinama trpjeli bolove i ograničenja. Za njega je to dokaz i druge, korisnije strane cijele priče: umjetna inteligencija nije samo alat za generiranje slika, pjesama i videa, nego i sustav koji konkretno poboljšava liječenje, dijagnostiku i kvalitetu života.