Snimio Roni BRMALJ
Prvi put od osnutka Muzej je dobio vlastiti prostor koji je uvijek do sada dijelio s drugima, kao podstanar, a prvi put je i Tomislav Gotovac dobio izložbu tako velikog formata na kojoj je predstavljen izbor više od stotinu radova nastalih u šezdeset godina umjetnikova stvaralaštva, a ostvarenih u mediju fotogafije, filma, kolaža, akcija i performansa. Ovom velikom događaju prisustvovalo je oko tri tisuće posjetitelja!
Na spektakularan način, provokativnim performansom umjetnice Milo Moire, koja je publiku gola povela od stare do nove lokacije Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, danas je otvorena prva retrospektivna izložba pionira hrvatskog performansa, filmskog redatelja i konceptualnog umjetnika Tomislava Gotovca te otpočeo novi život Muzeja u kompleksu bivše tvornice »Rikard Benčić«.
Prvi put od osnutka Muzej je dobio vlastiti prostor koji je uvijek do sada dijelio s drugima, kao podstanar, a prvi put je i Tomislav Gotovac dobio izložbu tako velikog formata na kojoj je predstavljen izbor više od stotinu radova nastalih u šezdeset godina umjetnikova stvaralaštva, a ostvarenih u mediju fotogafije, filma, kolaža, akcija i performansa. Ovom velikom događaju prisustvovalo je oko tri tisuće posjetitelja!
Poklon umjetniku
Gotovac se na umjetničkoj sceni pojavio sredinom pedesetih godina 20. stoljeća, a zbog svojih provokativnih nastupa u očima javnosti često je bio tek čudak koji gol šeta ulicama. Taj ga je epitet pratio od 1971. godine kad je kao student filmske režije u Beogradu, za potrebe snimanja filma »Plastični Isus« Lazara Stojanovića, protrčao gol Sremskom ulicom uz povike »Ja sam nevin!«.
Deset godina kasnije, u svom najpoznatijem performansu, gol je na zagrebačkom Trgu Republike ljubio pločnik i uzvikivao »Zagreb, volim te!«. Bilo mu je šezdesetpet godina kad je izveo foto-performans »Foxy Mister«, u kojem je oponašao izazovne poze mladih djevojaka u porno-časopisima, između ostaloga propitujući pravo na seksualnost starijih osoba.
Još mnogo puta svoju je tjelesnu intimu izložio javnome pogledu, a posljednji put samo godinu dana prije smrti kad je zajedno s Vlastom Delimar i Milanom Božićem, istaknutim performerima, i svojim prijateljima, gol prošetao centrom Zagreba.
U tom duhu upriličeno je i otvaranje izložbe na kojoj su se okupili brojni štovatelji Gotovčevog rada, umjetnici, kustosi, prijatelji, političari, znatiželjnici, mnogi Riječani i gosti pristigli iz Zagreba i drugih gradova koji su se došli pokloniti njegovu stvaralaštvu.
Obnažena Milo Moire dovela ih je do »Benčića«, noseći specijalne naočale koje su snimale publiku, a njihove reakcije na golotinju umjetnice projicirale su se na platnu ispred Malog salona! Toma Gotovca vjerojatno bi zabavila spoznaja da je posthumno stekao tako širok krug obožavatelja.
Kolona posjetitelja podsjećala je na rijeku hodočasnika, koja se preko centra grada zaputila od Dolca k »Benčiću« prošavši uz Kapucinsku crkvu gdje se prije nekoliko dana častila relikvija neraspadnutog tijela sv. Leopolda Mandića.
Tijelo kao alat
Gotovac je povijest golotinje u svom radu objašnjavao djetinjom fascinacijom golim likovima na Meštrovićevom Zdencu života te golotinjom raspetog Krista u crkvi svetog Blaža u Zagrebu. Isusa je doživljavao kao prvog performera.
– Krist je bio prvi pravi veliki performer, onaj koji je izlagao svoje tijelo. Jedan njegov veliki perfomans zove se Kalvarija, drugi Golgota. Lažno je što su ga crkva, katolička i još neke, počele omatati preko bedara, on je bio mučen gol – govorio je umjetnik, koji je vlastito tijelo odabrao kao sredstvo umjetničkog izražavanja.
Riječima uglednog estetičara i teoretičara umjetnosti Miška Šuvakovića, golotinjom nam je Gotovac pokazivao »kako je to nelagodno osjećati se u vlastitom tijelu i kako se to tijelo osjeća nelagodno u normiranom mikro-društvenom ambijentu.«
Na isti način tijelo je alat i švicarskoj umjetnici i psihologinji Milo Moire, koja šokantnim izvedbama propituje društvene tabue i rodnu problematiku. U jednom od svojih najpoznatijih performansa »The PlopEgg« umjetnica iz vagine izbacuje jaja punjena bojom te na taj način slika na platnu.
Zbog performansa u kojima je gola snimala selfije s prolaznicima ili ih pozivala da joj dodiruju intimne dijelove tijela, više je puta imala posla s policijom i noćila u zatvoru. Iako njezini performansi često izazivaju sablazan javnosti, Rijeka se i ovom slučaju pokazala gradom otvorena uma, ali Milo nije imala ni posebnih zahtjeva u smislu intimnih kontakata s publikom.
Kutosice Ksenija Orelj i Nataša Šuvaković na izložbi prikazuju Gotovca u svim svojim pojavnostima: kao umjetnika anarhista, opstruktora javnog reda i mira, psovača institucionalnih regula, gradskog nudista, glumca sporednih likova u mainstream igranim filmovima, junaka stripa, kaskadera koji se izlagao rizičnim situacijama. No, iznad svega Gotovac je bio filmski stvaratelj, redatelj i filmofil koji je opsesivno režirao i u nefilmskim medijima. Svoju umjetničku i životnu filozofiju sažeo je u misao: »Sve je to movie«.
Psovački radovi
Upravo taj filmski osjećaj stvarnosti u njegovu životu i stvaralaštvu, među kojima stoji znak jednakosti, apostrofira izložba koncipirana poput dugometražnog filma, komponiranog od osam cjelina u kojima se isprepliću novi i stari, poznati i manje poznati, pa i neki nikad izlagani radovi. Oni u kojima se Gotovac prikazuje obnažen izloženi su u uredima kustosa, za ovu prigodu otvorenima publici, gdje zauzimaju mjesta koja u javnim institucijama uobičajeno pripadaju državnim amblemima ili portretima državnika.
Adaptacija »H-objekta«
Pretpremijerno otvaranje Muzeja i razgledavanje izložbe o kojoj su se čule isključivo riječi pohvale, upriličeno je još u jutarnjim satima, kad su najprije novinare, a potom VIP uzvanike izložbom i novim muzejskim prostorom proveli ravnatelj MMSU-a Slaven Tolj, kustosice Ksenija Orelj i Nataša Šuvaković, arhitekt Dinko Peračić te Nikolina Radić Štivić, ravnateljica Direkcije za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara pri Odjelu za kulturu Grada Rijeke čiji tim brine o provedbi svih infrastrukturnih projekata u »Benčiću«.
Gradonačelnik Vojko Obersnel svečano je uručio Slavenu Tolju ključeve Muzeja, podsjetivši još jednom da je ovo tek prva faza njegova uređenja i prvi korak ka pretvorbi bivšeg tvorničkog kompleksa u novi art-kvart u kojem će se smjestiti i Muzej grada Rijeke, Gradska knjižnica, Dječja kuća, a slijedi potraga i za investitorom hotela, također planiranog u kompleksu. Arhitekt Dinko Peračić je objasnio da je djelomična adaptacija »H- objekta«, u kojem je za sada u funkciju stavljeno oko 1.550 kvadrata prvog kata i dijela prizemlja, izvedena pod motom »To trebamo – to radimo« s ciljem da se MMSU preseli u vlastiti prostor na koji čeka desetljećima, bez obzira na budžetska ograničenja.
– Ovo nije finalno uređenje, već rješenje koje omogućuje početak funkcioniranja Muzeja na novoj lokaciji. U iskrenosti prema realnosti, izveden je bez uljepšavanja i suvišnih dodataka, ali potpuno prilagođen da bude stalno otvoren promjenama i kreativnosti umjetnika. Takav pristup omogućuje da Muzej tretiramo i kao sredstvo izražavanja – rekao je Peračić, dok je Tolj izrazio nadu da »Benčić« više nećemo zvati bivšom tvornicom, nego da će ostati tvornicom i u budućnosti.
Podrška Vlade
U ime Vlade Republike Hrvatske Riječanima su se obratili ministar turizma Gari Cappelli i državni tajnik Ministarstva kulture Krešimir Patrl, koji su izručili pozdrave premijera Andreja Plenkovića i ministrice Nine Obuljen Koržinek.
– Rijeka će 2020. postati srce i krvotok Hrvatske, prepoznatljiva kulturna i turistička destinacija na karti Europe i svijeta – rekao je Cappelli, podsjetivši da će Republika Hrvatska u prvih šest mjeseci 2020. predsjedati Europskom unijom, što će je učiniti sjecištem političkog života Europe, a Rijeka će biti kulturno žarište koje će svi htjeti posjetiti. Naglasivši da je projekt Europske prijestolnice kulture važan za cijelu Hrvatsku, Cappelli je poručio da Vlada Rijeci pruža punu podršku i financijsku potporu, a i Ministarstvo turizma snažno će poduprijeti njegovu promociju.
Na početak realizacije važnih projekata za Europsku prijestolnicu kulture, na obnovu i prenamjenu reprezentativnih tvorničkih objekata iz 19. stoljeća, ali i na povijesni značaj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti osvrnuo se državni tajnik Krešimir Patrl.
– Od svog osnutka 1948. godine do danas, Muzej moderne i suvremene umjetnosti postao je značajna muzejska institucija u Rijeci i Hrvatskoj, koja baštini bogat fundus od preko 8.000 iznimnih umjetničkih djela – fundus kojim je moguće rekonstruirati stvaralaštvo hrvatskih umjetnika od kraja 19. stoljeća do danas, ali i pojavu vodećih umjetničkih tendencija ne samo na području Hrvatske. Fundus Muzeja je tijekom godina bio osnova za mnogobrojne velike izložbene projekte, međumuzejske razmjene i međunarodne suradnje, kroz koje se uspješno oživljavalo i podsjećalo na važnost riječke i hrvatske vizualne umjetnosti. Muzej se vremenom mijenjao i svoje poslanje sve više usmjeravao prema širokoj publici, svojim programima je brisao granice, izlazio iz okvira muzejskog prostora i aktivno se uključivao u život grada u kojem djeluje.
Veliki iskorak
Uz čestitke svima koji su sudjelovali uređenju prvog objekta u »Benčiću«, koji će pridonijeti razvoju svijesti o vrijednom kulturnom naslijeđu, državni je tajnik poručio: