Od dolaska toplijih vremena stanarima Istarske 58 još se više zavrće želudac. Umjesto toplih zraka sunca i otvorenih prozora, višegodišnje iskustvo stanara ove zgrade govori da manje kiše i duži dani znače povećanu aktivnost njihove susjede koja po bližoj i daljoj okolici skuplja smeće iz baja i gomila ga pred vratima stana, u dvorištu zgrade.

Smrad će postati još nepodnošljiviji, rojeve muha gotovo da će se moći čuti, a obitelji glodavaca i žohara postat će još aktivniji, privučeni raznim ostacima hrane.

“To što radi s ostacima hrane…”

Očajni stanari obraćali su se na čitav niz adresa za pomoć u zadnjih nekoliko godina, ali bez uspjeha. U više su navrata, vele nam, o vlastitom trošku organizirali čišćenje susjedinog dvorišta, pokušali su nebrojenim razgovorima s njom i sinom s kojim živi, ali bez pomaka.

Dvorište jedno kratko vrijeme izgleda onako kako bi trebalo izgledati, a onda se opet počnu gomilati nove vreće, nove hrpe smeća i raznih otpadaka poispadalih iz plastičnih vreća koje su glodavci nagrizli i raznijeli.

– Prvo je krenula s bocama, čak ih je jedno vrijeme nosila autobusom do mjesta za otkup ambalaže, ali onda je to stalo. Vuče ona i dalje boce, ali i svako drugo smeće koje nađe po kontejnerima. Ono što sam ja vidio da radi s tim ostacima hrane, to je prestrašno, priča Branko Pauković.

Predstavnik stanara Igor Smoje veli da nema adrese kojoj nisu slali dopise i obraćali se za pomoć tražeći žurnu reakciju, od komunalnog redarstva, mjesnog odbora, obiteljske liječnice dotične gospođe, socijalne i službama za javno zdravstvo, a pisali su i gradonačelnici.

Bez rezultata, osim što je pričuva zgrade, ističe Smoje, ostala lakša za nekoliko tisuća eura koliko su do sada potrošili na odvoz nagomilanog smeća.

– Ta ista gospođa dugogodišnji je dužnik pričuve i pod ovrhom je zbog toga, dodaje Smoje, ističući da u ovom slučaju nije riječ samo samo o zdravstvenom i sanitarnom problemu, već i o sigurnosnom riziku.

U strahu od sudbine Zanonove 1

Pauković, Smoje i njihov susjed Đanfranko Načinović pokazuju nam dokaz o vatrogasnoj intervenciji koju su imali u zgradi, u rujnu pretprošle godine.

– Tog je dana samo sin bio doma, susjede nije bilo. Supruga i ja vraćali smo se kući i vidjeli smo da dimi iz njihovog stana. Lupamo na vrata stana, a sin kaže da mu se nešto zapalilo, ali da je to pogasio.

Umireni, vraćamo se u svoj stan i nakon pola sata vidimo da još jače dimi. Opet se sjurim dolje, on sjedi na stepenicama i tipka na mobitel.

Zovem vatrogasce koji su stvarno brzo došli i zapaljeni madrac, koji je on bio potopio u kadi, iznijeli su van u dvorište i ugasili zapaljenu memorijsku pjenu, prepričava Pauković.

– Ne možemo prihvatiti da se zbog višegodišnjeg okretanja glava i izostanka konkretne reakcije nadležnih institucija u našoj zgradi dogodi tragedija, kakvu smo nedavno vidjeli u Zanonovoj ulici. Sve što želimo je da se problem riješi na vrijeme, prije nego što netko strada, prije nego što izgori nečiji stan ili cijela zgrada, veli Načinović, čiji se stan nalazi točno iznad susjedinog.

Na balkon ne izlazi, prozore, kaže, ne otvara, a robu stalno suši u stanu.

Život u noćnoj mori

Kao i drugi susjedi, na rubu je živaca. Život na lijepoj lokaciji pretvorio mu se u svakodnevnu moru.

Nijedan od naših sugovornika, uključujući i Damira Komljenovića, ne zna kakva je situacija u stanu, završi li dio smeća i unutra, tako da mogu samo pretpostavljati prave razmjere ugroze.

Branko Pauković dodaje da su u potrazi za rješenjem, a u nadi da će se nešto poduzeti, o problemu pričali s obiteljskom liječnicom susjede.

– Supruga joj se požalila kako je situacija postala nepodnošljiva i da razmišljamo o preseljenju, na što je liječnica komentirala da je dobro dok se imamo gdje preseliti.

Pričao sam i sa socijalnom radnicom, ali smo dobili odgovor da nemaju osnova za postupanje, nakon što su kontaktirali liječnicu i nadležnog psihijatra.

U jednom navratu sami smo zvali hitnu jer smo od nje same čuli da nije dobro. Došli su, odvezli je, a već drugi dan bila je doma. Mi nismo stručnjaci, ali vidljivo je da gospođa nema adekvatnu skrb i da treba pomoć.

Međutim, pomoć trebamo i mi jer ova situacija prelazi naše sposobnosti i mogućnosti da je možemo sami riješiti, revoltiran je Pauković.

Vodeći se zdravorazumskom logikom da, bez obzira što je riječ o privatnom dvorištu zgrade, za ovo potencijalno leglo zaraze i skupljališta glodavaca uz jednu od naprometnijih riječkih ulica mora postojati nekakav osnov za postupanje komunalnog redarstva, barem za početak, poslali smo upit Odsjeku za komunalno redarstvo Grada Rijeke o slučaju Istarske 58. Odgovor još uvijek čekamo.

Nepostojanje protokola

Problem sakupljača smeća, na engleskom »hoarders«, u Hrvatskoj očito još uvijek nije sustavno prepoznat kao javno-zdravstveni i socijalni problem.

I dok u nekim zapadnim državama, gdje je taj problem rašireniji i urgentniji, postoje posebni timovi sačinjeni od stručnjaka iz područja socijalne skrbi, zdravstva, pravnih službi i policije koji djeluju na terenu, u Hrvatskoj ne postoji protokol postupanja i međuresorne koordinacije u ovakvim slučajevima.

Svjedočanstva stanara Istarske 58 najrecentniji je primjer koji govori u prilog tome.