Foto iSTOCK
Dijagnoza i dalje stiže prekasno - žene nam se javljaju nakon godina ignoriranja bolnih simptoma, lutanja kroz sustav i poruka da je 'bol normalna', tražeći informacije o liječenju i podršci, kaže Zorica Martić
povezane vijesti
Svakog 1. ožujka obilježava se Dan podizanja svijesti o endometriozi – kroničnoj bolesti koja pogađa milijune žena, a često godinama ostaje nedijagnosticirana zbog raznolikih simptoma koji se mogu pripisati drugim stanjima. Uz snažne bolove, oboljele se suočavaju i s nerazumijevanjem okoline. Endometrioza nastaje kada se tkivo nalik sluznici maternice pojavi izvan maternice, najčešće na organima u zdjelici i trbušnoj šupljini, iako može zahvatiti bilo koji organ u tijelu žene. Ono reagira na hormonske promjene tijekom menstrualnog ciklusa jednako kao i sluznica maternice, uzrokujući upale, priraslice, ciste i kroničnu bol.
Mnoge žene se susreću s umanjivanjem svojih tegoba, a sigurno su bar jednom čule izjave poput “sve žene to imaju” i “moraš se naviknuti”. Ovakvo nerazumijevanje proizlazi iz nedostatka opće informiranosti o bolesti.
Edukacija je ključna
Predsjednica Udruge žena oboljelih od endometrioze Ja sam 1 od 10, Zorica Martić, ističe kako im se godišnje za pomoć ili informiranje obrati nekoliko stotina žena iz cijele Hrvatske i regije, a kroz svoje online kanale i javne kampanje dosežu i znatno veći broj osoba. Također, svake godine u udruzi bilježe porast broja upita, što pokazuje veću vidljivost teme, ali i razmjere problema, govori Martić.

Zorica Martić / NL arhiva
– Najveći prostor za poboljšanje javne informiranosti vidimo u edukaciji mladih već u školama o tome što je normalna, a što nije normalna menstrualna bol. Također je važno kontinuirano educirati zdravstvene djelatnike primarne razine kako bi ranije prepoznali simptome i uputili pacijentice na adekvatnu obradu, te potaknuti sustav za bržim prepoznavanjem endometrioze kao kronične bolesti, tvrdi Martić.
Dodaje i da je endometrioza danas nešto vidljivija u našem zdravstvenom sustavu nego prije desetak godina, no i dalje je nedovoljno prepoznata i često podcijenjena. Naime, iako postoje stručnjaci koji su izuzetno educirani i posvećeni, sustav još uvijek nema jasan, strukturiran put pacijentice – od prvih simptoma do dijagnoze i dugoročnog praćenja. Martić ističe da najveće praznine vide u ranoj dijagnostici, dostupnosti multidisciplinarnog pristupa (ginekolog, kirurg, anesteziolog, psihološka podrška, fizioterapeut, nutricionist i ostali dionici), kao i u regionalnoj neujednačenosti skrbi.
– Vrijeme do postavljanja dijagnoze i dalje je predugo. Pacijentice nam se najčešće javljaju zbog dugogodišnjeg ignoriranja simptoma, izrazito bolnih menstruacija koje im onemogućuju normalno funkcioniranje, problema s plodnošću, nerazumijevanja na radnom mjestu te osjećaja usamljenosti i neshvaćenosti. Često su prošle godine lutanja kroz sustav, uz poruke da je “bol normalna” ili da “pretjeruju”. Velik broj žena traži i informacije o operacijama, hormonskim terapijama, prehrani, fizioterapiji te psihološkoj podršci.
Neshvaćene
Predsjednica udruge Martić ističe da javni narativi često umanjuju žensku bol i normaliziraju patnju. Poruke poput “to je samo menstruacija” i “žene su oduvijek trpjele” dovode do kasnijeg traženja pomoći i odgađanja dijagnoze.
– Otvoreni, empatični i znanstveno utemeljeni razgovori o ženskom zdravlju ključni su za pravovremeno prepoznavanje simptoma. Uloga naše udruge je pružanje informacija, emocionalne podrške i povezivanja. Organiziramo javnozdravstvene akcije kako bi se podigla svijest građana o endometriozi, grupe podrške, surađujemo sa stručnjacima te zagovaramo sustavne promjene. Također pružamo podršku članovima obitelji kako bi bolje razumjeli kroz što žena prolazi, jer endometrioza ne pogađa samo ženu nego cijeli njezin životni kontekst.”
Kao primjere dobre prakse navodi zemlje poput Francuske, Austrije, Njemačke, Poljske, Australije i Ujedinjenog Kraljevstva, koje imaju nacionalne strategije, specijalizirane centre i jasne protokole liječenja.
– Takav sustavni pristup, uz ulaganje u edukaciju i istraživanje, nešto je što bismo voljele vidjeti i u Hrvatskoj, ističe Martić. Udruga Ja sam 1 od 10 zalaže se za budućnost bez dugog čekanja na dijagnozu, uz dostupno i multidisciplinarno liječenje. “Priželjkujemo sustav koji prepoznaje endometriozu kao ozbiljnu kroničnu bolest te društvo koje ženama vjeruje”, zaključuje.