Da se ovo, dvadeset prvo stoljeće, smatra još i stoljećem epidemije mentalnih bolesti, odnosno smetnji, i to zbog porasta različitih anksioznih poremećaja, depresije, kao i poremećaja raspoloženja, smatraju brojni stručnjaci. Ne samo da ovaj užurbani postmodernistički način življenja i kapitalistički postulati daju svoj diktat, već je situaciju s psihičkim zdravljem pojedinaca različitim restrikcijama i tadašnjim novonastalim ponašajnim obrascima dodatno pogoršala i epidemija koronavirusa. U svemu tome, jasno je, veliku ulogu igraju tehnologija i sve ono što ona nosi sa sobom – ponajprije zgusnuta informacijska atmosferičnost te mobiteli i društvene mreže, koji utječu prvenstveno na one najmalađe, no neupitno i na svakog pojedinca.

Na takvu problematiku, točnije na utjecaj društvenih mreža i tehnologije na zdravlje mlađe populacije, pogled nudi u izdanju Školske knjige i u prijevodu Ane Briški Đurđevac nedavno objavljena knjiga »Anksiozna generacija – Kako je veliko premreživanje djetinjstva uzrokovalo epidemiju duševnih bolesti« autora Jonathana Haidta, koja ne samo da detektira probleme koji se javljaju uslijed zamjene naše okoline virtualnim premreživanjem, već nudi i različite i konkretne prijedloge za zdravije i slobodnije djetinjstvo.

Normalno odrastanje

Kako ističe autor, inače socijalni psiholog Sveučilišta u New Yorku, prezaštićivanje u stvarnom svijetu te manjak zaštite u onom virtualnom svijetu glavni su razlozi zbog kojih su djeca rođena nakon 1995. godine postala anksiozna generacija. I urednica knjiga, Miroslava Vučić, naglašava koliko je bitno da se upravo anksiozna generacija vrati nekad uobičajenom i normalnom načinu odrastanja.

– Vrijeme je da se suočimo sa zabrinjavajućim posljedicama radikalno novog načina odrastanja, prekinemo taj nepromišljeni eksperiment i vratimo djecu na sigurno mjesto, na Zemlju, kući.

Nova knjiga, uspješnica New York Timesa, privukla je pažnju i izazvala je polemike diljem svijeta, a kako smatra autor bestselera »Ukradena pažnja« Johann Hari, autor »Jonathan Haidt najvažniji je psiholog današnjice, a ovo je najvažnija knjiga o temi koja upravo sada utječe na život vašeg djeteta«, stoga »svaki roditelj mora iz ovih stopa pročitati ‘Anksioznu generaciju’«.

Slično tome, o važnosti knjige govori i autor bestselera »Hidden Potential« i »Think Again« te voditelj TED podcasta Re:Thinking, Adam Grant.

– Ovo aktualno i provokativno štivo objašnjava zašto toliko djece ima probleme – i kako se to može ispraviti. S djetinjstva uz igru prešli smo na djetinjstvo uz mobitele, a Jonathan Haidt uvjerljivo pokazuje kako to razara duševno zdravlje i društveni razvoj. Ako i niste spremni osnovnoškolcima zabraniti pametne telefone, ova će vas knjiga natjerati da preispitate kako ćete razviti sposobnosti svoje djece i pripremiti ih za život, ističe Grant.

Da je pitanje društvenih mreža, mobitela te općenito tehnologije jedno od glavnih prijetnji normalnome životu, stoga i izazov, na što i upućuje ova knjiga, naglašava i glavni urednik Christianity Today Russel Moore.

– Pred nas je postavljen izazov koji će utjecati na cijelo 21. stoljeće. Jonathan Haidt pokazuje kako je nastao toliki utjecaj mobitela i društvenih mreža na djetinjstvo i adolescenciju. To nije samo vapaj protiv iPhonea: Haidt nudi znanstveno utemeljene i praktične savjete roditeljima, nastavnicima, državnoj upravi i tehnološkim kompanijama koje mogu zaustaviti opasne trendove. Ovu knjigu namjeravam darovati što većem broju ljudi i nadam se da ćemo svi imati dovoljno mudrosti da promislimo, a zatim i djelujemo, govori Moore.

Epidemija duševih bolesti

Najprije ili najposlije, autor ove knjige, smatra autorica bestselera »Bittersweet« i »Quiet«, Susan Cain, »prorok je današnjice prerušen u psihologa«; koji nas podsjeća na to »koliko je opasno dopuštati da mobitel oblikuje djetinjstvo, koliko je štetna radikalna transformacija djetinjstva u nešto neljudsko – u egzistenciju temeljenu na telefonu – te pokazuje kako stati na loptu i vratiti djecu u stvaran svijet«.

Školska knjiga

Socijalni psiholog Jonathan Haid u knjizi »Anksiozna generacija«, ističe izdavač, upozorava na epidemiju duševnih bolesti među mladima koja je zahvatila mnogo zemalja te istražuje narav djetinjstva, odnosno zašto djeca trebaju igru i samostalno istraživanje kako bi sazrela u sposobne i uspješne ljude. U svojoj studiji također pokazuje kako je djetinjstvo uz igru počelo slabjeti još osamdesetih godina prošloga stoljeća, da bi gotovo posve nestalo kad se početkom 2010-ih pojavilo takozvano »djetinjstvo uz mobitel«.

S obzirom na to, osnovna je autorova tvrdnja da su zapravo dva trenda, prezaštićenost u stvarnom svijetu i manjak zaštite u virtualnom svijetu, glavni razlozi zbog kojih su djeca rođena nakon 1995. postala anksiozna generacija o kojoj je riječ i koje otvara i mnoga druga pitanja, između ostalih i pitanje onih budućih generacija.

– Pripadnici generacije Z postali su prva generacija u povijesti koja je proživjela pubertet noseći u džepu portal koji ih je odvlačio od njihovih bližnjih i uvlačio u alternativni svemir, mnogo uzbudljiviji, ovisničkiji, nestabilniji i neprikladan za djecu i adolescente. Društveni uspjeh u tom svemiru zahtijevao je da velik dio svoje svjesnosti – trajno – posvete održavanju vlastita online brenda. Bilo je to nužno za prihvaćanje vršnjaka, što je adolescentima nužno poput zraka, te za izbjegavanje online vršnjačkog nasilja, što je noćna mora svakog adolescenta, napominje autor.

Kako smatra, tinejdžeri generacije Z naučeni su provoditi sate ispred ekrana prelistavajući »blistave sretne objave svojih prijatelja, znanaca i dalekih influencera«. Provodili su vrijeme tako gledajući sve više videozapisa koje su kreirali korisnici i zabave, koje su im nudile funkcije automatske reprodukcije sadržaja, to jest algoritmi dizajnirani kako bi ih držali online što je dulje moguće. Provodeći tako vrijeme ujedno su provodili i znantno manje vremena igrajući se, razgovarajući, dodirujući ili čak gledajući svoje prijatelje i članove obitelji u oči, te se tako smanjilo njihovo sudjelovanje u fizičkome, tjelesnome te društvenom ponašanju nužnom za uspješan razvoj ljudske jedinke.

Socijalna uključenost

Drugim riječima, takva promjena utječe na razvoj mozga, socijalnih vještina te emocionalnu otpornost mladih, a u konačnici i smanjuje njihovu sposobnost da se nose sa stresom i neuspjesima, onim okolinskim faktorima i(li) stresorima koji su (ranije bili) prirodan dio odrastanja.

Autor stoga, govori urednica Miroslava Vučić, oslikava veliko »premreživanje djetinjstva« desecima mehanizama koji su narušili socijalni i neurološki razvoj djece – od neispavanosti, manjka pozornosti i ovisnosti pa sve do osamljenosti, uspoređivanja i perfekcionizma – te objašnjava i zašto društvene mreže osobito snažno pogađaju djevojčice, a dječaci se sve češće povlače iz stvarnog svijeta u virtualni, s pogubnim posljedicama za njih, njihovu obitelj i društvo.

Nadalje, ono što je bitno i zanimljivo, autor u uvodnome dijelu koristi u podnaslovu sintagmu »odrastanje na Marsu« kojom metaforički upućuje na to koliko je odrastanje mladih danas drukčije i izazovno u usporedbi s odrastanjem onih prethodnih generacija. Naime, tinejdžeri provode veći dio vremena pred ekranima i na društvenim mrežama, u virtualnom svijetu u kojem se pravila interakcije, usporedbe i prihvaćanja stalno mijenjaju, a svaka greška ili loša reakcija može izazvati osjećaj isključenosti ili manje vrijednosti. Baš kao na Marsu, sve je i novo, i čudno, i zahtjevno, a za uspješan »opstanak« potrebno je stalno prilagođavanje. Kad spominje takvo odrastanje koje uspoređuje s onime na Marsu, autor skreće pažnju na to da mladi ne odrastaju u prirodnom, slobodnom okruženju, već u digitalnom svijetu koji oblikuje njihovo emocionalno stanje, samopouzdanje, a napose njihove socijalne vještine.

Knjiga također istražuje ulogu roditelja, škole i društva u oblikovanju novonastale situacije, pa autor upozorava na to da pretjerana zaštita i konstantno nadgledanje mladih može imati i negativan učinak. Mladi nisu izloženi dovoljno rizicima i izazovima koji su potrebni da bi razvili samostalnost i samopouzdanje, a algoritmi društvenih mreža potiču ovisnost, stalno praćenje i uspoređivanje s drugima, što dodatno pogoršava mentalno zdravlje.

S obzirom na to da podaci danas pokazuju znatan porast anksioznosti i depresivnih simptoma među adolescentima i mladima u desetljećima od pojave pametnih telefona, autor ocjenjuje kako takva situacija nije slučajna, već je povezana s društvenim promjenama, pa u tom kontekstu i sam termin anksiozna generacija, koji se odnosi prvenstveno na Z generaciju i Alfa, reflektira osjećaj opće nesigurnosti i stalnog praćenja tuđih očekivanja, često potpomognut algoritmima i digitalnim platformama.

Smjernice za promjenu

Autor nudi i smjernice za promjenu takva načina života, pa u tom smislu naglašava važnost ograničavanja vremena provedenog na društvenim mrežama, povećanja slobodnog vremena za igru i druženje uživo te poticanja mladih na donošenje vlastitih odluka i učenje iz iskustava. Kako smatra, za promjenu je potrebno aktivno uključivanje roditelja, škola i zajednice, a time se mladima pružaju prilike za razvoj emocionalne otpornosti, onog zaista nužnog kritičkog mišljenja, to jest sposobnosti, kao i mogućnost da grade kvalitetne međuljudske odnose. Baš zato knjiga je namijenjena roditeljima, nastavnicima, odgojiteljima, studentima, psiholozima i psihijatrima, kao i svima onima koji žele produbiti svoje shvaćanje tehnološkog utjecaja na život pojedinca i njegova mentalnog zdravlja.

Knjiga koja broji 387 stranica započinje uvodnim dijelom pod naslovom »Odrastanje na Marsu«, nakon čega slijedi poglavlje pod nazivom »Plimni val«, koji sadrži dio »Plimni val patnje«. Drugi dio nosi naslov »Pozadina priče: propast djetinjstva temeljenoga na igri« te obuhvaća poglavlja »Što je djeci potrebno u djetinjstvu«, »Istraživački modus i potreba za riskantnom igrom« i »Pubertet i blokiranje tranzicije u odraslu dob«. Treći dio naslovljen je »Veliko premreživanje: uspon djetinjstva temeljenoga na telefonu« i uključuje poglavlja »Četiri temeljna oštećenja: nedostatak društvenog kontakta, nedostatak sna, fragmentacija pozornosti i ovisnost«, »Zašto društveni mediji više štete djevojčicama nego dječacima«, »Što se događa dječacima?« te »Duhovno uzdizanje i srozavanje«. Četvrti dio nosi naziv »Zajedničko djelovanje za zdravije djetinjstvo« i sastoji se od poglavlja »Priprema za zajedničko djelovanje«, »Što vlade i tehnološke kompanije mogu poduzeti odmah«, »Što škole mogu poduzeti odmah« i »Što roditelji mogu poduzeti odmah«. Nakon toga slijedi zaključak pod naslovom »Povratak djetinjstva na Zemlju«, uz Zahvale, Bilješke, Literaturu te Kazalo pojmova.

O autoru

Jonathan Haidt profesor je etičkog liderstva na Sveučilištu u New Yorku (Stern School of Business). Doktorirao je socijalnu psihologiju na Sveučilištu u Pennsylvaniji 1992. godine, a potom je šesnaest godina predavao na Sveučilištu u Virginiji. Njegova djela kao »The Righteous Mind« istražuju moralnu i političku psihologiju. Knjiga »Anksiozna generacija« izravno se nadovezuje na teme kojima se bavio u knjizi »The Coddling of the American Mind« (koautor: Greg Lukianoff). Trenutačno piše »After Babel« na platformi Substack.