Riba od kamena oduvijek je bila cijenjena i tražena, kako s ribolovnog, tako i s gastronomskog stajališta. Zahtijevan i dinamičan način lova i temperamentnost lovine svakako su nezaobilazni faktori koji ribolov oborite ribe postavljaju na posebno mjesto na skali ribolovnih užitaka i doživljaja.

Osim toga, kamenito je dno uvijek prepuno iznenađenja, pa se nakon spuštanja udica nikad ne zna što se može izvući.

Idealne pozicije za lov oborite ribe uvijek su padine brakova ili litoralni obalni spustovi gdje se kamenita obala spušta do pjeskovito ljušturastog ravnog dna.

Na tim padinama caruju plemenite ljuskavke koje stanište dijele s ne tako plemenitim, ali jednako ili barem gotovo jednako traženim vrstama.

Osim fratra, kantara, šaraga i pica, na takvom ćemo dnu naći i škrpinu, a uz nju smokvu, vranu i uvijek gladne kanjce.

Istina je da je udičarenje na kamenitom dnu povezano a čestim zadjevima i u skladu s tim i gubitkom dijela pribora, no ne smijemo smetnuti s uma onu prastaru maksimu – gdje nema zadjeva, nema ni ribe!

Kamenito je dno u pravilu bogato procijepima i rupama u kojima se riba osjeća sigurnom. A ako je usto još i zarašteno, sigurnost je još i veća, pa je takvo dno još bogatije životom.

Istina je i da na manjim dubinama na takvom dnu pored nama zanimljivih vrsta u pravilu imamo gomilu sitne oštrozube ribe koje s kirurškom preciznošću ogoljuju naše udice. Zato preko dana treba birati dublje more, a noću kada se sitna riba povuče, valja prići obali ili samom vrhu braka.

Osim jasno ocrtane linije dna na sonderu, jedan od najpouzdanijih indikatora dobre pozicije je svakako ulov ribe.

U zavisnosti od ulovljene vrste, nije teško odrediti jesmo li na pravoj pošti. Ulov kanjca, smokve ili pirge, mada nije epohalan, uvijek je dobar jer jasno govori o strukturi dna i vrstama koje možemo očekivati.

Padanjem mraka na takvim terenima fratar najčešće postaje glavna lovina, dok je dnevni lov rezerviran za kantare i šarage, pri čemu ni ulov pica nije isključen.

Ukoliko je dubina veća, a mjesto na kojem lovimo nije pod velikim ribolovnim pritiskom, i škrpina bi lako mogla postati našim plijenom.

Ulov pauka nam može biti pouzdan indikator da smo se previše udaljili od braka, ili u najboljem slučaju da smo na samom rubu padine, što i ne mora uvijek biti loše jer takvo dno često nastanjuju arbuni, bokadori i ovčice koji će se, ukoliko budemo uporni, pojaviti prije ili kasnije.

Slična je situacija i na podmorskim rubovima rtova gdje se u pravilu zadržava plemenita riba.

No za lov plemenite ribe od kamena, brak ili punta ne moraju biti uvjet. Dovoljno je da dno nije ravno.

Razbacano kamenje ili naprosto stjenovito hridinasta struktura koja se na svakom sonderu jasno vidi, idealno je stanište za većinu oborite ribe.

Zaraštenost takvog dna je samo pozitivan detalj koji ribi omogućuje veću sigurnost i više hrane, što je vrlo dobar razlog za zadržavanje. Sonderom se takvo dno vrlo jasno vidi, pri čemu se ribe najčešće ne vide.

Razlog je upravo u njihovom zadržavanju uz samo dno odakle ih vrlo lako izvlače dobro naješkane udice.