U dupkom punoj Velikoj vijećnici grada Krka danas je obilježen Međunarodni dan sjećanja na holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti.

Obilježavanje su zajednički organizirali Udruga antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka te osnovne i srednja škola otoka Krka.

Danas kada se diljem planete ratuje te se ponovo pokrenulo masovno naoružavanje te uz to jačaju autoritativni režimi i smanjuju se građanske slobode, teme holokausta i nasilja itekako su bitne.

– Danas smo se okupili kako bi se prisjetili jednog od najmračnijih razdoblja ljudske povijesti, ali i kako bi učili. Jer sjećanje na holokaust nije samo sjećanje na prošlost, nego je i upozorenje za budućnost – rekao je Darko Fanuko, predsjednik UABA otoka Krka na otvaranju događaja.

Program je izlaganjem na temu holokausta pod nazivom “Kako obični ljudi postaju počinitelji zla” otvorio prof. Denis Buljat. Naglasak je bio na tome koliko malo psihološki treba da obični ljudi počnu raditi nezamislive zločine te koliko se brzo naviknu na takve stvari.

Za primjer je uzet 101. policijski bataljun njemačke vojske u Drugom svjetskom ratu, koji su činili odrasli ljudi po svemu potpuno prosječni, a počinili su grozne zločine u Poljskoj.

Sami su strijeljali 35.000 Židova, a još 48.000 su deportirali u logore smrti. U početku su imali velikih psihičkih problema zbog svojih zadataka, no s odmakom vremena psihičke prepreke za zlodjela su nestale

– Posao povjesničara je razumjeti, a ne osuđivati. Za to je potrebno razumjeti motivaciju ljudi, odnosno zašto su napravili ono što su napravili.

Zapovjednik 101. bataljuna Wilhelm Trapp osobno je bio protiv likvidacije Židova i dopuštao je svima koji ne žele provoditi likvidacije da isto ne moraju raditi, ali samo neki su to i iskoristili, dok je velika većina provodila egzekucije iz poslušnosti prema autoritetu vlasti.

U psihologiji je poznato istraživanje Stanleya Milgrama koji je serijom testiranja na ljudima došao do zaključka da će čak 65% ljudi učiniti nešto što im drugi naredi mada se taj čin suprotstavlja njihovim moralnim vrijednostima.

Većini pripadnika 101. bataljuna je u početku bilo izuzetno teško provoditi likvidacije, ali vrlo brzo su se privikli da ih to više ne dira. Ubijanje je nešto na što se čovjek navikne, kao i na sve ostale stvari.

To što su radili, nisu radili zato što su bili sadisti i psihopati, već uglavnom iz poštovanja prema autoritetu i konformizma, poručio je prof. Buljat

Program je nastavljen izlaganjem učenice Osnovne škole Omišalj o njenom noniću koji je bio član Narodno-oslobodilačke borbe.

Zatim je prikazan film “Oleg Mandić – Godine kobnih iskustava”, nakon čega je spomenuti 93-ogodišnjak u razgovru s Nevenom Šantićem svjedočio o traumatičnim iskustvima koja je kao jedanaestogodišnjak proživio u logoru Auschwitz.

– Ja zadnjih 25 godina, nakon što sam se umirovio, prenosim činjenice i iskustva o tome što sam doživio i vidio. To je sve skupa bilo toliko krvavo, van svake regule i razuma.

Mislim da ništa ružnije ne postoji. Preživio sam prije svega zbog velike sreće. Užasno me iznerviraju političari koji se prilikom ovakvih manifestacija obilježavanja te tragedije pojave i kažu kako takvo nešto više nećemo dozvoliti – a opet se upravo događa.

Tko god prati vijesti malo bolje vidi da su ratovi diljem svijeta i da nevini i nezaštićeni stradavaju. Postavlja se pitanje što mi možemo učiniti.

Možemo probati utjecati na ljude oko sebe i ako jednog odmaknemo od toga da čini zlo, već smo puno napravili, zaključio je Mandić.