Ako pratite aktualne pop-kulturne teme, vjerojatno ste primijetili koliko se često u javnosti raspravlja o obiteljskim sukobima. No, bez obzira na slavna imena i medijsku pažnju, jedno je sigurno: obiteljske napetosti nešto su s čime se mnogi mogu poistovjetiti. Neslaganja, osjećaj nerazumijevanja ili stalna drama mogu s vremenom ozbiljno iscrpiti emocionalne rezerve.

Kada otvoreni sukob ili potpuni prekid odnosa djeluju previše ekstremno, terapeuti sve češće spominju alternativu — tzv. “tiho udaljavanje” od obitelji.

Stručnjaci su za SELF objasnili kakve bi ovo koristi moglo imati u praksi.

Što zapravo znači “tiho udaljavanje” od obitelji?

Pojam “tiho udaljavanje” dolazi iz radnog okruženja i opisuje praksu u kojoj osoba radi ono nužno, bez dodatnog emocionalnog ulaganja, kako bi zaštitila vlastito mentalno zdravlje. U obiteljskom kontekstu, princip je vrlo sličan.

To znači svjesno povlačenje bez velikih najava, ultimatuma ili objašnjenja. Umjesto da se iznova upuštate u iscrpljujuće rasprave, birate rjeđi kontakt, kraće razgovore ili manju razinu dijeljenja privatnih informacija. Odnos formalno ostaje, ali se emocionalni intenzitet smanjuje.

Zašto bi netko uopće razmišljao o ovome?

Kada se obiteljski susreti redovito pretvaraju u izvor stresa, frustracije ili osjećaja krivnje, povlačenje može biti način da se prekine obrazac koji se stalno ponavlja. Stručnjaci ističu da stalno izlaganje negativnim iskustvima, uz nadu da će se „ovaj put nešto promijeniti“, često vodi samo dubljoj iscrpljenosti.

Udaljavanje stvara prostor za predah i razmišljanje. Umjesto da automatski reagirate, dobivate priliku sagledati što vam je u obiteljskim odnosima važno, što vam šteti i koje granice želite postaviti.

Što možete dobiti time da se malo povučete?

Jedna od najvećih prednosti “tihog udaljavanja” je mentalna jasnoća. Kada niste stalno usred konflikta, lakše je razmisliti o vlastitim vrijednostima i potrebama. Također, smanjuje se osjećaj stalne napetosti i iščekivanja sljedećeg sukoba.

Ovaj pristup ima još jednu važnu prednost: ne zatvara vrata. Budući da ne dolazi do velikog prekida ili „paljenja mostova“, odnos ostaje otvoren za buduće promjene. Ako se dinamika s vremenom popravi, uvijek postoji mogućnost postupnog približavanja.

Kako “tiho udaljavanje” izgleda u praksi?

U praksi to može značiti da više ne odlazite na svako obiteljsko okupljanje, već birate ona koja vam imaju smisla. Možda ćete se javiti rjeđe ili prestati dijeliti osjetljive dijelove svog života s članovima obitelji koji ih ne poštuju.

Važno je naglasiti da se ne radi o pasivnoj agresiji ili ignoriranju, već o svjesnom upravljanju vlastitim vremenom i energijom. Mnogi se i dalje pojavljuju na važnim obiteljskim događajima poput blagdana, ali se povlače iz svakodnevnih, iscrpljujućih interakcija.

Treba li sve držati u sebi?

Dok traje faza udaljavanja, korisno je razmišljati o vlastitim osjećajima, bilo da ste sami ili uz podršku bliskih prijatelja ili terapeuta. Razgovor s neutralnom osobom može pomoći da procijenite jesu li vaši razlozi realni i koje su granice zdrave, a koje možda proizlaze iz trenutne frustracije.

Neki stručnjaci savjetuju da se, kada se emocije slegnu, razmisli i o mirnom razgovoru s obitelji. Fokus tada nije na optužbama, već na objašnjenju što vam je važno i pod kojim uvjetima vam je lakše održavati odnos.

Kada je ovo zdrava opcija, a kada nije?

“Tiho udaljavanje” može biti koristan alat kada odnosi nisu toksični do razine zlostavljanja, ali su kronično naporni i narušavaju mentalno zdravlje. U slučajevima ozbiljnog emocionalnog ili fizičkog zlostavljanja, potrebni su jasniji i čvršći koraci.

Za mnoge ljude, međutim, ovo je srednji put između potpunog prekida i nastavka odnosa koji ih iscrpljuje.