U nastavku suđenja Zdravku Mamiću i ostalima za izvlačenje novca iz NK Dinama, tzv. aferi “Dinamo 2”, nogometni menadžer i bivši okrivljenik Nikky Arthur Vuksan u ponedjeljak je rekao kako je o transferima igrača raspravljala Uprava kluba, a konačnu odluku donosio Zdravko Mamić.

Vuksan je bio jedan od optuženika u ovom postupku, ali je potkraj listopada 2023. godine priznao krivnju i nagodio se s Uskokom, pa je, temeljem sporazuma stranaka, osuđen na godinu dana zatvora, uvjetno na pet godina.

Tijekom višesatnog svjedočenja na osječkom Županijskom sudu Vuksan je rekao da je bio službeni agent Luke Modrića u njegovom transferu u engleski Tottenham, a taj klub mu je platio posredničku proviziju za taj posao.

Objasnio je kako je Mario Mamić u Modrićevom transferu komunicirao sa svima stranama kako bi moglo doći do posla, a u tom transferu zastupao je NK Dinamo.

Siguran je da je Mariju Mamiću Dinamo platio posredničku proviziju, ali nema saznanja preko koje tvrtke mu je provizija plaćena.

Iako je svjedok Damir Jozić u svom svjedočenju rekao da je on najzaslužniji za Modrićev transfer u “Tottenham”, Vuksan je rekao da je za taj transfer najzaslužniji Luka Modrić.

Fiktivna posredovanja

Uskok u optužnici smatra da se u Modrićevom transferu radilo o fiktivnom posredovanju društva “Real Sports Management” jer je ugovor o transferu, vrijedan 21 milijun eura sklopljen 26. travnja 2008., dok je navedena tvrtka registrirana 2. lipnja 2008., dakle skoro dva mjeseca kasnije.

Tužiteljstvo tvrdi kako u dokumentaciji pribavljenoj iz “Dinama” ne postoje vjerodostojne isprave iz kojih bi bilo vidljivo da je društvo “Real Sports Management” obavilo bilo kakve radnje u ovom transferu, a da je svjedok Damir Jozić u svom iskazu u istrazi rekao kako u Modrićevom transferu NK Dinamo nije imao posrednika, već su sve detalje s predstavnicima “Totttenhama” dogovorili Zdravko i Zoran Mamić.

Analizom knjigovodstvene-financijske dokumentacije utvrđeno je da je Dinamo od 15. listopada 2008. do 18. rujna 2012. , u nekoliko navrata, uplatio iznos od 2,2 milijuna eura na račun tvrtke “Real Sport Management”, u kojoj je ovlaštena osoba za raspolaganje novčanim sredstvima i stvarni vlasnik bio Mario Mamić, navodi Uskok.

Vuksan je u iskazu potvrdio da ga je o transferu Vedrana Ćorluke u “Manchester City” obavijestio Zdravko Mamić. Agent Dinama u tom poslu je bio Mario Mamić, a “Manchester Citya” Jerome Anderson. Oni su surađivali u vezi toga posla, a bio sam prisutan kada se taj transfer dogovarao, kazao je Vuksan.

Transfer Lovrena u Lyon

Tužiteljstvo tereti Zdravka Mamića da je, nakon što je 30. lipnja 2017. godine, zaključen Ćorlukin transfer u Manchester City od 13 milijuna eura, sa sinom Mariom Mamićem dogovorio da će Dinamo s tvrtkom “Crescendo Sports Limited”, zaključiti fiktivni ugovor, temeljem kojeg će zagrebački klub toj tvrtki neosnovano isplatiti 1,2 milijuna eura, za zastupanje Ćorlukinih interesa i posredovanje u transferu.

Uskok smatra da su Zdravko Mamić i njegov sin znali da nije bilo nikakve osnove za isplatu novca toj tvrtki, jer ni na koji način nije posredovala u Ćorlukinom transferu u Manchester City, koji je realiziran prije nego što je ta tvrtka osnovana.

Govoreći o transferu Dejana Lovrena u francuski Lyon 2010 godine Vuksan je rekao kako je igrača u tome transferu zastupao Mario Mamić, koji je, kako pretpostavlja, zastupao i NK Dinamo.

Navodi da je u realizaciji transfera pomogao je i Miroslav Blažević. kao prevoditelj, a pretpostavlja da mu je naknadu platio Mario Mamić.

Uskok tereti bivšeg direktora “Dinama” Damira Vrbanovića da je, u dogovoru sa Zdravkom Mamićem i ostalim okrivljenicima, s tvrtkom, “Wang Corporation Limited”, čiji je stvarni vlasnik bio optuženi Igor Krota, 12. siječnja 2010. zaključio Sporazum o posredovanju, kojim se utvrđuje da će Dinamo toj tvrtki za usluge posredovanja pri transferu Lovrena iz Dinama u “Lyon”, vrijednog oko devet milijuna eura, isplatiti naknadu od 900 tisuća eura.

Vrbanović je optužen da je sklopio sporazum iako je znao da ova tvrtka neće poduzimati nikakve radnje u realizaciji toga transfera, jer će sve poduzimati on osobno, sukladno uputama Zdravka Mamića.

Zdravka Mamića se tereti da je, nakon tako zaključenog Sporazuma, temeljem fiktivnih računa, naložio plaćanje ugovorenog iznosa od 900 tisuća eura, tvrtki “Wang Corporation Limited”.

Transfer Eduarda u Arsenal

Vuksan je ustvrdio da je u transferu Eduarda da Silve iz Dinama u engleski Arsenal Mario Mamić zastupao igrača, ali i NK Dinamo. Ističe kako je bilo dopušteno da jedan agent zastupa istovremeno igrača i klub, a da su to radili i drugi agenti.

Pojasnio je također kako u transferima igrača može biti angažirano više ljudi, agenti, odvjetnici, savjetnici, a sve ih treba platiti. Istaknuo je kako u transferima može sudjelovati i agent koji nema FIFA licencu, a nije mu poznato da bi transfer, u kojemu sudjeluje agent bez licence, bio pravno nevaljan.

Potvrdio je da je s nekim igračima Dinamo ugovarao pravo na transferno obeštećenje, u slučaju budućeg prelaska u drugi klub, kako je bilo slučajeva da su igrači to pravo prodavali trećim osobama, a da je od nekih igrača to kupio Mario Mamić.

Na upite ravnatelja Uskoka Svena Miškovića odgovorio je kako su mu poznati nekadašnji okrivljenici Sandro Stipančić i Igor Krota, ali nema saznanja jesu li članovi obitelji Mamić s njima surađivali, odnosno jesu li oni osnivali neke strane tvrtke za Zdravka i Maria Mamića.

Ustvrdio je kako mu prije ovoga postupka nisu bile poznate tvrtke “Corporate Advantage Limitied”, “Real Sport Managment” i “Wang Corporation Limited” i “Play Pro Limited”, preko kojih se, prema optužnici, izvlačio novac iz NK Dinama.

Potraživanja igračima isplaćivana “na ruke”

Potvrdio je kako su nekim igračima potraživanja isplaćivana u gotovini, “na ruke”, da je u većini slučajeva taj novac osigurao Zdravko Mamić, ali nije mu poznato porijeklo toga novca.
Suđenje se nastavlja u utorak, kada će Vuksan nastaviti odgovarati na pitanja predstavnika Uskoka.

U tzv. aferi “Dinamo 2”, za izvlačenje novca iz kluba u sklopu zločinačkog udruženja, uz Zdravka i Zorana Mamića, koji su u bijegu u BiH, i kojima se sudi u odsutnosti, optužnicom su obuhvaćeni Zdravkov sin Mario Mamić, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Arthur Vuksan.

Uskok tereti Zdravka Mamića da je, od prosinca 2004. do prosinca 2015. godine, ostale okrivljenike organizirao u zločinačko udruženje te da su klub oštetili sklapanjem fiktivnih ugovora između “Dinama” i više stranih tvrtki, iz Velike Britanije, Švicarske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Svetog Vincenta i Grenadina, Belizea, Hong Konga, Gibraltara i Sjedinjenih Američkih Država te ispostavljanjem računa o plaćanju nepostojećih usluga za transfere igrača, koje je Dinamo plaćao.

Izmijenjenom optužnicom Uskok tereti Zdravka Mamića i ostale okrivljenike da su kaznenim djelima NK Dinamo oštetili za 25,8 milijuna eura, a da je zagrebački klub neosnovano obvezan na plaćanje još milijun eura. Tužiteljstvo tereti okrivljenike da su taj novac dijelili između sebe i koristili za svoje potrebe.

Potkraj listopada 2023. godine okrivljenik Vuksan je priznao krivnju i nagodio se s Uskokom. Krivnju je, potkraj studenog 2023. godine priznao i okrivljeni poduzetnik Igor Krota, koji je, nakon nagodbe s Uskokom, osuđen na devet mjeseci zatvora, što je zamijenjeno radom za opće dobro.

Krivnju su u prosincu 2024. godine priznali Mario Mamić i poduzetnik Sandro Stipanćić, pa su i osuđeni, temeljem sporazuma s Uskokom. Mario Mamić je bezuvjetno osuđen na godinu i četiri mjeseca zatvora, a poduzetnik Sandro Stipančić na 11 mjeseci zatvora, što je zamijenjeno radom za opće dobro.