Photo by Yasin AKGUL / AFP
Posljednji veliki neuspjeh u pregovorima UN-a o klimi dogodio se 2009. godine u Kopenhagenu, kada zemlje nisu uspjele konsenzusom usvojiti Kopenhaški sporazum
povezane vijesti
ANTALIJA – Izostanak sporazuma ishod je pregovora UN-a o klimi u nedjelju nakon što predsjedateljice konferencije COP31 Turska i Australija nisu uspjele postići konsenzus o daljnjim koracima u borbi protiv klimatskih promjena, a Europska unija i druge strane odbacile su konačni nacrt sporazuma.
Nakon više od dva tjedna pregovora, koji su trebali završiti u petak, a nastavili se duboko u vikend, turski predsjedatelj konferencije COP31 Murat Kurum izjavio je na završnoj plenarnoj sjednici da sporazum nije usvojen.
„Jasno je da u ovoj dvorani postoje strane koje se protive tekstu. Uviđamo da ne postoji konsenzus o ovom dokumentu. Stoga odluke nisu usvojene”, rekao je.
Do propasti pregovora došlo je u godini koju su obilježile najrazornije posljedice globalnog zatopljenja, poput ekstremnih vrućina u Europi i poplava uzrokovanih otapanjem ledenjaka u Nepalu, a koje su istovremeno bile u sjeni ratnih sukoba i nezadovoljstva javnosti zbog naglog rasta troškova života.
Posljednji veliki neuspjeh u pregovorima UN-a o klimi dogodio se 2009. godine u Kopenhagenu, kada zemlje nisu uspjele konsenzusom usvojiti Kopenhaški sporazum, što je predstavljalo ozbiljan udarac za multilateralnu klimatsku diplomaciju.
Australija, koja je predvodila pregovore i zemlja domaćin Turska izradile su nekoliko verzija teksta nastojeći pronaći kompromis između potreba država najosjetljivijih na klimatske promjene i onih čija gospodarstva ovise o proizvodnji ili potrošnji fosilnih goriva.
Tekst je prvi put priznao da globalno zatopljenje ide prema premašivanju praga od 1,5 Celzijevih stupnjeva, granice koju su zemlje nastojale ne premašiti, te pozvao na brži razvoj tehnologija za uklanjanje ugljika kako bi se to prekoračenje s vremenom moglo poništiti.
Međutim, pokušaj postizanja konsenzusa nije uspio, a kritičari su tekst ocijenili nedovoljno ambicioznim.
Uvrštavanje izričitog poziva na postupno napuštanje fosilnih goriva u završnu deklaraciju bio je jedan od ključnih zahtjeva brojnih zemalja, no tome su se usprotivile države proizvođači nafte, poput Saudijske Arabije.
Među ostalim spornim pitanjima su i novi cilj ubrzanja elektrifikacije te nesuglasice oko isplate obećanih financijskih sredstava pomoći zemljama u razvoju.
COP je glavni je mehanizam za koordinaciju napora zemalja u suzbijanju globalnog zatopljenja. Godišnji samit smatra se važnom prilikom za pokazivanje spremnosti država da surađuju u pronalaženju i financiranju rješenja brojnih problema uzrokovanih porastom temperatura.
Iako predstavlja velik udarac nastojanjima da se intenzivira međunarodno djelovanje, nepostizanje dogovora o političkoj deklaraciji u Antaliji ne poništava obaveze dogovorene na prethodnim samitima niti briše tehničke i pravne okvire koji uređuju multilateralno djelovanje protiv klimatskih promjena.