Pismo gradske vijećnice

Ivana Prica Matijaš: "Političko parazitiranje ili gradonačelnica koja ne zna svoje ovlasti?"

P. N.

Ivana Prica Matijaš / NL arhiva

Ivana Prica Matijaš / NL arhiva

Grad ne mora i ne smije „garantirati“ da se nijedan pojedinac neće oglušiti o  zakon, ali itekako može, i mora, stvoriti uvjete u kojima se govor mržnje i fašistički  simboli neće tolerirati u javnom prostoru, piše Ivana Prica Matijaš



 


Kao vijećnica i potpisnica inicijative za izvanrednu sjednicu Gradskog vijeća primorana sam reagirati na izjavu Gradonačelnice kako je riječ o zaključku koji se predlaže i pravno je neobvezujući i ne donosi konkretne obveze za izvršnu vlast. Gradonačelnica je pitala – „Na kojih bih ja to način trebala napraviti?”, napisala je SDP-ova vijećnica Gradskog vijeća Grada Rijeke. 


Podsjetimo, trinaest članova riječkoga Gradskog vijeća podnijelo je zahtjev za sazivanje sjednice Gradskog vijeća u siječnju na kojoj bi se glasalo o zaključku kojim Gradsko vijeće traži od gradonačelnice da poduzme mjere kojima će se osigurati da se na površinama i prostorima kojima upravlja Grad ne koriste obilježja, slogani ili poruke kojima se veliča, potiče ili odobrava nacionalna, rasna ili vjerska mržnja, uključujući fašističke ili ustaške simbole ili pokliče, kao što je poklič “Za dom spremni”, a što je zabranjeno člankom 39. Ustava Republike Hrvatske. Povod za ovaj zahtjev je naravno koncert Marka Perkovića Thompsona koji je već mjesecima manifestacija na kojoj se u velikom broju koriste upravo takva obilježja uz neizostavni ustaški poklič.




“Poštovana Gradonačelnice, pitali ste pa evo nekoliko konkretnih načina kako Grad može intervenirati: 


  1. Jasnim političkim stavom – javnom osudom ustaških simbola i pokliča bez  relativizacije i bez izjednačavanja antifašizma s „ideološkim performansom“. 
  2. Uvjetovanjem korištenja gradskih prostora – Grad ima pravo propisati jasne  uvjete za korištenje javnih površina i objekata, uključujući zabranu govora  mržnje, fašističkih simbola i pozdrava. 
  3. Suradnjom s policijom i redarskim službama – ne radi cenzure, nego radi  dosljedne primjene zakona koji već postoje, uključujući sankcioniranje  zabranjenih simbola i pozdrava. 
  4. Financijskom politikom – grad ne mora financirati, logistički podržavati niti  promovirati događaje koji nose visok rizik normalizacije ekstremizma. 
  5. Edukacijom i javnim programima – jačanjem antifašističke kulture kroz škole,  javne manifestacije i gradske institucije, umjesto povlačenja i cinizma. 

Tvrdnja da je zaključak „pravno neobvezujući“ ne znači da je on besmislen. Politički  zaključci služe upravo tome da izraze vrijednosni stav i smjer djelovanja lokalne  vlasti. Grad ne mora i ne smije „garantirati“ da se nijedan pojedinac neće oglušiti o  zakon, ali itekako može, i mora, stvoriti uvjete u kojima se govor mržnje i fašistički  simboli neće tolerirati u javnom prostoru. 


Pitanje „na koji bih ja to način trebala napraviti?“ nije znak nemoći, nego izostanka  političke volje i znanja. 


Ako je Rijeka doista antifašistički grad, onda to ne smije biti samo povijesna fraza,  nego aktivna politika. Antifašizam nije performans – on je odgovornost”, poručila je vijećnica Ivana Prica Matijaš.