Ulazimo u novu eru industrijske revolucije koja spaja napredne tehnologije poput umjetne inteligencije s ljudskom kreativnošću i inovativnošću – Business 5.0.

Iako se nova era poslovanja fokusira na stvaranje humanih radnih mjesta u kojima ljudi i strojevi rade zajedno, ona donosi i brojne izazove.

Ugledni hrvatski znanstvenik, profesor emeritus na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu i jedan od vodećih konzultanata iz područja leadershipa, menadžmenta i informacijskih tehnologija Velimir Srića govori o tome kako će izgledati poslovanje i društvo budućnosti koja nam je pred vratima, te kakvu će ulogu u tome imati čovjek, a kakvu umjetna inteligencija.

Čovjek u središtu

Business 5.0 sve češće se opisuje kao faza u kojoj tehnologija služi čovjeku, a ne obrnuto. Kako vi definirate »poslovanje 5.0«?

– Poslovanje 5.0 je pojam koji razni ljudi različito vide, a suštinski mu je cilj vratiti ekonomiji i poslovnim aktivnostima dušu. Zato osobno mislim da ga je najbolje vezati uz japanski koncept Društva 5.0 i vidjeti ga kao alat kojim se kreira socijalno i ekonomski poželjnija budućnost.

Radi se o viziji transformacije suvremenog kapitalizma od gospodarstva u kojem je jedini cilj rast i profit poduzeća prema gospodarstvu i društvu koje je usmjereno na čovjeka i čiji je temeljni zadatak uravnotežiti ekonomski napredak s rješavanjem gorućih društvenih problema. U tom smislu Poslovanje 5.0 značajna je novost u odnosu prema prethodnom modelu.

Naime, Poslovanje 4.0 bilo je usmjereno na digitalizaciju industrije, pa se najčešće nazivalo Industrija 4.0, s naglaskom na pametne, automatizirane tvornice, potpuno oslonjene na tehnologiju.

Za razliku od toga, Poslovanje 5.0 vraća naglasak na ljudske vrijednosti i korištenje tehnologije radi rješavanja rastućih problema društva, poduzeća i zajednice u cjelini.

Nakon što smo prošli kroz industrijsku, digitalnu i automatiziranu eru, je li business 5.0 stvarna promjena paradigme ili samo novi marketinški okvir za stari model profita?

– Poslovanje 4.0 bilo je usmjereno na kupca i zadovoljenje njegovih stvarnih ili »izmišljenih« potreba radi stvaranja profita.

Poslovanje 5.0 zagovara širi pristup, usmjerenost na čovjeka, istovremeno uzimajući u obzir zadovoljstvo zaposlenika, kupaca, lokalnih zajednica i društva u cjelini.

Umjesto da smišljaju nove proizvode i usluge koje onda marketinškim kampanjama i trikovima »nameću« kupcima i klijentima, tvrtke se udružuju sa svojim korisnicima (pojedincima i društvom u cjelini) da bi rješavale stvarne probleme.

Poslovanje 5.0 teži prebaciti fokus s kratkoročne zarade na održivo, dugoročno stvaranje vrijednosti za dioničare, zaposlenike, kupce, dobavljače i planetu u cjelini. Zato glavna komponenta poslovne strategije svake kompanije postaje njezina »svrha«, odnosno društveni, a ne samo ekonomski razlog postojanja.

U vremenu u kojem umjetna inteligencija preuzima rutinske zadatke, što je nova vrijednost ljudskog rada? Poslodavci prijete da će automatizirati proizvodnju i smanjiti zapošljavanje jer im je cijena rada previsoka… Kad strojevi uče brže od ljudi, što ostaje naša prednost u poslovanju budućnosti?

– Za poslovne ljude UI je odličan alat u optimizaciji poznatih procesa kad treba nešto učiniti na »pravi način«, no samo ljudi znaju postavljati prava pitanja, vidjeti širu sliku i sagledati dugoročne implikacije odluka koje donesu.

Glavna ljudska prednost je emotivna inteligencija i empatija jer UI ne zna, kao mi, čitati između redova, prepoznati suptilne emocionalne signale kao što su ton glasa, izraz lica, jezik tijela i komunicirati s istinskim suosjećanjem.

Jednako tako, iako odlično radi s podacima, UI ne posjeduje sposobnost kritičkog, strateškog i konceptualnog razmišljanja. Još uvijek samo ljudi mogu donositi kvalitetne odluke u situacijama nepotpunih informacija ili proturječnih činjenica, oslanjajući se na intuiciju, iskustvo i etičko prosuđivanje.

Također, iako umjetna inteligencija odlično koristi postojeće znanje, samo je ljudski um izvor istinske kreativnosti. UI ne može stvarati nove ideje, neočekivane veze i revolucionarna rješenja.

Najmoćnija je kombinacija ljudske kreativnosti i analitičkih sposobnosti umjetne inteligencije.

Zato UI treba koristiti kao vrlo sposobnog osobnog asistenta. Ipak, glavnu riječ u toj suradnji uvijek ima čovjek, a ne »stroj«.

Velimir Srića / Photo: Sandra Simunovic/PIXSELL

Nismo tako loši

Kako organizacije mogu održati ljudsku dimenziju ako sve više ovise o algoritmima, podacima i automatizaciji? Umjetna inteligencija, naime, obećava učinkovitost, ali prijeti gubitkom smisla. Kako poduzetništvo može ostati ljudsko u svijetu u kojem odluke donose algoritmi?

– Umjetna inteligencija je dobar sluga, ali ne smijemo joj dati da postane loš gospodar. Zabrinutost i negativni stav ljudi prema ovoj, kao i prema svakoj drugoj tehnologiji, proizlaze iz neznanja i nerazumijevanja.

Jer kad nešto ne poznajemo, bojimo se i brinemo se da to nećemo moći kontrolirati. Sve što UI radi, može biti i ostati pod kontrolom njegovih tvoraca. Zato algoritmi trebaju biti transparentni i nadgledani od ljudi da se ne bi dogodilo to da ne rješavaju postojeće probleme, nego stvaraju nove.

Naime, tehnologija nema vlastiti cilj ni svrhu, ne pokreće ju moralni kompas, već jedino posjeduje sposobnost sagledavanja podataka, pravila i zakonitosti onako kako su u nju ugrađeni. Za razliku od toga, ljudi ostaju ti koji donose odluke temeljene na vrijednostima, moralnim načelima i društvenoj odgovornosti.

Hrvatska često zaostaje za globalnim trendovima. Što bi, prema vašem mišljenju, trebao biti naš put prema ekonomiji 5.0?

– Nismo mi tako loši kao što se volimo vidjeti. Na primjer, kod nas su se na Institutu »Ruđer Bošković« računala radila prije Silicijske doline. Naš TRS bio je svjetski pionir u proizvodnji pisača, RIZ je radio prve čipove kad i Motorola, a Zagreb je bio prvi grad u svijetu koji je primijenio plaćanje parkinga preko SMS-a.

U SAD-u high-tech industrija pridonosi BDP-u s 10 posto, a u Hrvatskoj sa 7 posto. Povijesno govoreći, trendovi Poslovanja 5.0 već su se u nekoj verziji događali na našim prostorima.

Opisana vizija gospodarstva i društva usmjerenog na čovjeka s ciljem da uravnoteži ekonomski napredak s rješavanjem društvenih problema bila je »nusproizvod« samoupravnog socijalizma.

Znam da će ovu tezu mnogi shvatiti kao »jugonostalgičarsku«, ali to mi nije namjera.

Samo podsjećam da je u našim nekadašnjim ekonomskim divovima poput Ine, Podravke, Plive, Sisačke željezare, Zadarskog SAS-a, raznih IPK-ova, brodogradilišta i drugih cilj poslovanja bio da ostvarujući vlastiti ekonomski napredak ujedno grade gospodarstvo i društvo oko sebe i razvijaju infrastrukturu, investirajući u »blagostanje« lokalnog stanovništva i rješavanje njegovih svakodnevnih problema.

Kapitalistička poduzeća to u načelu ne rade. Zato ne čudi da, prema istraživanjima, danas čak 54 posto mladih Amerikanaca više cijeni »socijalizam« nego »kapitalizam«. Maknemo li ideološke komponente u stranu, nama je to »vraćanje na mjesto zločina«.

Još imamo taj mentalitet uvažavanja spoja ekonomskog, tehnološkog i društvenog razvitka koji je presudan za uspjeh Poslovanja 5.0 i trebalo bi ga iskoristiti.

ISTOCK

Promijeniti mindset

U jednom ste intervjuu rekli da »promjene počinju od načina razmišljanja«. Kako mijenjati mindset u društvu koje se još uvijek boji promjena?

– O toj sam temi s jednim Amerikancem objavio knjigu koja se bavi potrebom promjene mindseta. Tekst počinje opisom svijeta koji normalnim ljudima sve više ide na živce. Ljute nas ekološka katastrofa i političari, korupcija, manjak demokracije i zločeste korporacije. Do bijesa nas dovode loši šefovi, neefikasne birokracije, bezosjećajne institucije i zatucane političke elite. Izluđuje nas poskupljenje i globalno zatopljenje, konzumerizam, teorije zavjere i navijački primitivizam.

Odgovor na sve te probleme je promjena sustava vrijednosti. Okosnica našeg rješenja je TEST, kratica prvih slova engleskih riječi za »povjerenje«, »empatiju«, »održivost« i »transparentnost«. Afirmacija povjerenja najvažniji je korak prema osobnom, obiteljskom, organizacijskom, društvenom, nacionalnom i globalnom uspjehu. Danas nemamo povjerenja ni u susjede i rodbinu, o političarima, poslovnim ljudima, trgovcima i medijima da se i ne govori, a okruženi smo lažima, neiskrenošću i manjkom otvorene i istinite komunikacije.

Druga vrijednost je već opisana empatija, sposobnost da vidimo stvari iz »tuđih cipela«. Danas caruje sebičnost, koristoljubivost, nemar i agresivnost, koji nas otuđuju od drugih, umjesto da prema njima gradimo mostove.

Održivost ne treba niti spominjati jer svijet srlja u ekološko samouništenje, a četvrta komponenta TEST-a, transparentnost traži da se okanimo sakrivanja, malverzacija, manipulacija i tajnovitosti i sve institucije, njihovo ponašanje, trošenje novca i djelovanje damo na uvid javnosti.

Valja shvatiti da ne možemo riješiti nijedan problem istim načinom razmišljanja koji ga je stvorio.

Koju ulogu u Businessu 5.0 ima obrazovanje i jesmo li spremni obrazovati generacije za poslove koji još ne postoje?

– Većina najuspješnijih svjetskih poduzetnika nije završila studij. Umjesto da »jure za diplomama«, bili su znatiželjni, jurili za uspjehom i slijedili svoj san. Nedavno istraživanje mišljenja bivših studenata pokazalo je da je tek desetina onoga što su naučili na studiju bila upotrebljiva u poslovnom životu. To je očiti dokaz da valja promijeniti način na koji se obrazujemo i redefinirati koncept učenja.

Na primjer, danas tinejdžeri dnevno provode više od osam sati na mobilnim uređajima i reći će vam da su ChatGPT, Google, Tik Tok i YouTube sve što im treba za učenje, a obrazovne institucije brane upotrebu digitalne tehnologije pri učenju, umjesto da se na nju oslanjaju. Obrazovna birokracija davno je pojela inovaciju.

Sveučilišta trebaju prelazak s vladavine pravila i propisa u carstvo poduzetništva i kreativnosti. Obrazovni sustav i dalje stavlja naglasak na pamćenje i inzistira na disciplini.

Umjesto da »štrebaju« i slušaju profesora, studente treba poticati da analiziraju, zaključuju, istražuju, raspituju se i »razmišljaju svojom glavom«. Uz znanja i vještine, u učenike valja usađivati vrijednosti poput iskrenosti, poštenja, kooperativnosti, solidarnosti i uvažavanja različitosti. Za obrazovni sustav budućnosti promjena kulture mnogo je važnija od promjene kurikuluma.

Najmoćniji alat koji smo stvorili – i prvi koji nam može oduzeti kontrolu

Što vas osobno više fascinira – mogućnosti koje donosi umjetna inteligencija ili granice koje nam postavlja?

– Puno je toga fascinantno i paradoksalno, jer umjetna je inteligencija najmoćniji alat koji smo stvorili, a može nam oduzeti kontrolu nad svim ostalim alatima, čak i nad nama samima.

Naime, složeni modeli UI poput dubokih neuronskih mreža zapravo su »crne kutije«, jer čak ni njihovi kreatori ne mogu uvijek objasniti njihovo ponašanje.

Mene najviše fascinira takozvani Oracleov paradoks.

Normalno je da stvaramo sustave koji su pametniji od nas da bismo riješili probleme koje sami ne znamo riješiti. Međutim, što je sustav pametniji i moćniji, to ga je teže razumjeti i kontrolirati.

Kako ćemo u budućnosti nadzirati ili ograničiti nešto što je superiornije od nas? Stvorimo li opću umjetnu inteligenciju koja u svemu nadmašuje ljudsku, izgubit ćemo kontrolu nad vlastitom budućnošću.

Samo postojanje takvog entiteta, čak i ako nije zlonamjeran, značilo bi egzistencijalnu prijetnju ako njegovi ciljevi ne bi bili savršeno usklađeni s našima.