U napadu bošnjačke Armije BiH na mjesto Buhine Kuće, nadomak Viteza, 9. siječnja 1994. ubijeno je 27 hrvatskih civila i vojnika, dok je u oslobađanju tog mjesta poginulo devet vojnika Hrvatskog vijeća obrane.


Najmlađa žrtva masakra u Buhinim Kućama bio je Danijel Grbavac, dječak koji nije dočekao ni drugi rođendan, a ubijen je u naručju svog oca Antuna Grbavca dok je bježao ispred napadača. Neposredno prije toga, rafalima je ubijena njegova majka, Ankica Grbavac, na kućnom pragu.




Tom prilikom položeni su vijenci i zapaljene svijeće na spomen-obilježju u tom srednjobosanskom mjestu, nakon čega je uslijedio mimohod kolone sjećanja prema groblju Topala, gdje je služena sveta misa. Župnik fra Zoran Mandić rekao je kako se sjećanje na nevine žrtve ne smije temeljiti na mržnji niti borbi protiv drugoga.


U izjavi za medije, predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine, Lidija Bradara, istaknula je kako je riječ o jednom od najtežih ratnih zločina u Središnjoj Bosni, koji ni nakon 32 godine još uvijek nije procesuiran. Naglasila je kako nekažnjavanje zločina predstavlja najveću bol za obitelji žrtava. Pozvala je na pronalazak počinitelja i njihovih zapovjednika.


„Buhine Kuće ne traže osvetu, nego istinu i odgovornost. Pravda za žrtve nije političko pitanje, nego moralna i civilizacijska obveza“, rekla je predsjednica Federacije BiH.