Većina istarskih vinara ponosi se, razumljivo, svojom malvazijom i teranom, nekima su od njih u vinskoj karti među značajnijim etiketama još i poneki muškat, merlot, cabernet sauvignon, borgonja ili chardonnay, no u podrumu mladog vinara Robija Bertoše kao posebnu zanimljivost zatječemo dvije varijante odnosno dvije forme u Istri ne baš nepoznate ali ipak relativno rijetke sorte pinot sivi. Ima, naravno, i Bertoša malvaziju i teran kojima se ponosi, no s pinotom sivim radi nešto što možda nitko drugi u Istri ne radi – čisto bijelo vino i rose biser vino. Kategorija biser vina je nešto slično pjenušcu, ali ipak nije pjenušac. Talijani bi rekli: frizzante.

Odakle kod Robija Bertoše, u pitoresknom Kaldiru, toliko pažnje spram pinota sivog?

– U Istri ga ima svega nekoliko vinarija, ali ja sam ovu sortu zapravo malo bolje upoznao kada sam kao mladi student prvi put probao pinot sivi u Italiji, obilazeći tamošnje vinarije. Jako mi se svidio, i posadili smo ga odmah kad smo pokrenuli vinariju, 2006. godine. Prva napunjena boca koja je 2009. godine izašla iz naše vinarije bila je upravo pinot sivi, pripovijeda ovaj mladi vinar.

Berba u kolovozu

Danas pinot sivi raste na jednom hektaru vinograda koji njeguje vinarija Bertoša. Uz još dva hektara malvazije i dva hektara terana. Pinot sivi je rana sorta, počinje se brati već sredinom kolovoza. Kako su bobice sivog pinota roza boje, kod većine drugih vinara bijelo vino od pinota sivog ima osebujnu svijetlobakrenu boju, već na prvi pogled se razlikuje od ostalih bijelih vina. Robi Bertoša ga međutim vinificira »u bijelo«, pokožica se odvaja odmah na početku proizvodnje dok fermentacija još nije započela. Za svoj rose od pinota sivog grožđe bere još ranije nego za mirno vino, u drugom tjednu kolovoza, i zatim ga macerira između 24 i 48 sati, ovisno o godini i kvaliteti grožđa. Nakon klasične fermentacije rose se puni u boce i »odrađuje« sekundarnu fermentaciju u boci, u kojoj odležava pet mjeseci. Za klasičnu i za sekundarnu fermentaciju koriste se različiti selekcionirani kvasci, a cilj sekundarne fermentacije je da do kraja provre sav zaostali šećer.

Iako relativno teško prihvaćaju novotarije, ugostitelji kojima je ponudio svoj pinot sivi u obje varijante vrlo su ga rado prihvatili.

– Rijedak je pa se više ističe, kaže Robi Bertoša, koji svoja vina inače plasira širom Istre, ali i u Zagreb i Dalmaciju, a rado ga kupuju i turisti koji dolaze u Kaldir, drevni te arhitekturom i položajem zanimljiv gradić iz kojeg puca pogled na mnogo poznatiji Motovun.

Godišnje ova vinarija proizvede oko 200 hektolitara vina, kojim se napuni 10-15.000 butelja, a ostatak količine proda se u rinfuzi, na kućnom pragu ili oštarijama i kafićima.

Spašena berba

Dobar položaj njegovih vinograda pokazao je sve svoje kvalitete tijekom za skoro sve istarske vinare katastrofalne 2014. godine.

– Spasili smo tu godinu, ali smo se u vinogradu jako potrudili provesti svu potrebnu njegu i zaštitu, uključujući i prorjeđivanje lišća, tako da smo na jesen izvukli jako dobru, ako ne i odličnu berbu, kaže Bertoša, a rezultat te nezgodne godine je odličan teran, koji je nakon sedmodnevne maceracije i tihe fermentacije bio na godinu dana spremljen u drvene bačve i zatim napunjen u boce.

– Već prvo kušanje pokazalo je da smo dobili upravo ono što smo željeli napraviti i ta je briga o tom teranu itekako imala smisla, zadovoljno konstatira Bertoša. Taj teran iz 2014. je sada tržišno aktualan, dok su terani iz 2015. i 2016. godine još u podrumu, »na školovanju«, u inoxu ili drvu. Ti će zadnji terani biti prvi koji će u vinariji Bertoša malo dulje odležavati, s obzirom na svoju kvalitetu i potencijal.

U skoroj budućnosti Robi Bertoša bi želio proširiti svoj podrum i povećati proizvodnju te urediti degustacijsku salu. Rado bi posadio još 3-4 hektara vinograda, prije svega malvazije, a kako ga kao sljedeći korak i vinskoj umjetnosti zanimaju kupaže, u tu bi svrhu rado u vinogradu imao i nešto crnog pinota, viogniera bijelog, i naravno – još pinota sivog. Dalje ne treba, ostat će na ovim sortama i njih usavršavati, a kod pinota sivog s kojim se dosad najviše poigrao još ima neistraženih mogućnosti: prve sljedeće varijante trebale bi biti polusuhi frizzante, i zatim pravi pjenušac. Zanimljivo, za odležane malvazije baš i nema ambicije, kaže da su pozicije njegovih vinograda pogodnije za svježa vina.

Nagrade

Dobra vina iz kaldirske vinarije Bertoša prepoznali su i ocjenjivači najpoznatijih istarskih vinskih smotri. Na smotri vina središnje Istre u Gračišću i na porečkoj Vinistri Bertoša od 2011. godine osvaja zlatne medalje za malvaziju i pinot sivi, a 2013. godine imao je najbolji teran na motovunskom Festivalu terana i tartufa. Srebrne medalje osvajao je i na sajmu vina u Splitu.

Kako je motovunski kraj jedan od najpoznatijih istarskih vinskih brendova, kaldirska vinarija Robija Bertoše doslovce je okružena poznatijim kolegama, poput Benvenutija, Tomaza ili Fakina.

– Oni proizvode i mnogo veće količine, ali ne osjećam se ugroženo među njima, naprotiv, više vinarija u našem kraju predstavlja ne samo zdravu konkurenciju među nama, već svi zajedno dajemo dodatnu vrijednost i sadržaj motovunskom turizmu. Turisti koji dolaze u ovaj kraj radi vina uvijek nakon poznatijih imena žele kušati i nešto novo i nepoznato, tako da svaki od nas ima svoje proizvode i svoje tržište. Vinoljupci u ovom kraju doista imaju što kušati, vedro i skromno pripovijeda Robi Bertoša.