Pogreb Hrvoja Mede (86), oca gospićko-senjskog biskupa Marka Mede, održan je danas, 26. prosinca 2025. na mjesnom groblju u Strupniću. Hrvoje Medo preminuo je na svetkovinu rođenja Gospodinova – Božić, 25. prosinca 2025., okrijepljen svetim sakramentima i u zajedništvu svoje obitelji. Obred pogreba predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdan, u zajedništvu s riječkim nadbiskupom i metropolitom mons.

Matom Uzinićem, banjolučkim biskupom mons. Željkom Majićem, banjolučkim pomoćnim biskupom u miru mons. Markom Semrenom, vojnim ordinarijem u miru mons. Jurjem Jezerincem te brojnim svećenicima iz BiH i Hrvatske.

Uz obitelj pokojnika – suprugu Janju, sinove Zvonka i biskupa Marka te kćeri Agatu, Nadu i Ljubu, zetove, unučad i rodbinu – na pogrebu su se okupili brojni vjernici, prijatelji i župljani koji su molitvom, zahvalnošću i poštovanjem ispratili pokojnog Hrvoja.

„Smrt nije posljednja riječ – Krist je pobjednik!“

U propovijedi mons. Bogdan izrazio je iskrenu kršćansku sućut supruzi, djeci, unučadi, rodbini i svim ožalošćenima, posebno biskupu Marku, naglašavajući blizinu Crkve u trenutku žalosti. Govoreći o kršćanskoj nadi, podsjetio je kako je pokojni Hrvoje svoj život živio u vjeri, pouzdanju u Boga i predanosti obitelji, noseći i bolest strpljivo i postojano, svjestan da se približava susretu s Bogom te se za taj trenutak pripremao molitvom i svetim sakramentima. Mons. Jure Bogdan posebno je istaknuo duhovno značenje činjenice da je pokojni Hrvoje preminuo na Božić – u času kada Crkva slavi rođenje Spasitelja i dolazak svjetla u svijet – te naglasio da smrt za vjernika nije kraj nego prijelaz u vječni život i udioništvo u Kristovoj pobjedi nad smrću. Podsjetio je na riječi svetoga Pavla: „Gdje je smrti pobjeda tvoja? Gdje je smrti žalac tvoj?“ istaknuvši da je Krist pobjednik, a ta vjera daje utjehu i snagu.

Sa zahvalnošću za život vjere i obitelji
U propovijedi je mons. Bogdan podsjetio i na životni put pokojnog Hrvoja. Rođen je 28. siječnja 1940. u Strupniću, u župi Ljubunčić, u Livanjskom kraju, u brojnoj i vjerničkoj obitelji Bože i Ruže Medo. Godine 1962. oženio se suprugom Janjom Popović iz Čelebića, s kojom je zasnovao obitelj u kojoj su dobili šestero djece od kojih je petero živih : sinove Zvonka i biskupa Marka te kćeri Agatu, Nadu i Ljubu. Bio je marljiv, poduzetan i požrtvovan, dugi niz godina radeći i žrtvujući se za dobrobit svoje obitelji, uvijek duboko ukorijenjen u vjeru, Crkvu i ljubav prema svome narodu i rodnome kraju.
S posebnom je radošću pratio rast i uspjehe svoje djece, a osobito je zahvalnošću i ponosom doživio trenutak kada je njegov sin Marko postao svećenik 1998. godine, te kasnije biskup. Iako zbog teške bolesti nije mogao sudjelovati na biskupskom ređenju, sve je pratio u molitvi. Mons. Bogdan zaključio je da je pokojni Hrvoje bio praktični, uvjereni i autentični kršćanin koji je vjeru živio jednostavno, postojano i predano.