Približavanje radosnih blagdana Božića i Nove godine mi laici se više opredjeljujemo na blagdanske hedonističke užance. Tako se sjetih jedne zgode kada sam čekao red za odojak u jednom lokalnom restoranu koji je, vrčp znakovito, radio samo u vrijeme blagdana.

Vješti vlasnik je tada imao običaj „zaboravljati“ izdavanje računa. Kada ga je na taj detalj podsjetio jedan kupac, stigao je ličko-lakonski odgovor:“Ma kakav račun? ‘Ko na to gleda“?

Očito nitko od nas koji smo čekali kilogram-dva pečenog odojka, ali je „zaboravljivi“ privatnik svima naplaćivao PDV i uredno ga spremao u svoj džep. Uz sve to „u paketu“ ide opravdanje kako su cijene blagdanskih užanci posvuda iste. Bez obzira dobivali vi pri tome račun ili ne.

Ovo je vrijeme po pitanju cijena blagdanskih artikala pomalo turbulentno. Unatrag desetak dana u svim marketima ističu se prodajne akcije po kojima građani nisu niti svjesni koliko je sve pojeftinilo.

Na postojeće (povećane) cijene artikala odbija se akcija od 10-20 posto, tako da zapravo sve ostaje po starom. Osim lažnog osjećaja kako smo pri kupovini odlično prošli i sami sebe spasili za poneki euro.

Tu svakako valja istaknuti staru ličku trgovačku boljku kada se ispod artikala ističe jedna cijena, dok se na blagajnama nalazi druga, redovno uvijek veća. Uz nemušto opravdanje trgovaca kako su „cure zaboravile uskladiti cijene“ pa se tako uvijek plaća više. Tako je ovih dana Plenkovićev dodatak na mirovine „popala maca“ ili ljudska pohlepa.

More naše plavo…

Svakim danom se širi krug korumpiranih aktera u aferi vezanoj uz štetni otpad nezakonto odlagan diljem Hrvatske. U tu negativnu plejadu sada se osim Gospića, Varaždina i Benkovca uključio i Senj na čiju se deponiju u Svetom Jurju prema potpisanim Ugovorima odlagalo mnoštvo karcenogenih materija, starih lijekova i mikro-plastike.

Iz tih neuređenih deponija i vrtača udaljenih svega koji kilometar od mora već se detljećima slijevaju kiše i vrulje u biserno čisto more. O čijoj se kemijskoj čistoći može polemizirati.

Svi koji su se pri tome našli u štetnim Ugovorima danas se čude kako je moguće da se opasno smeće našlo nadomak morske obale. I sve uz tvrdnje „nedodirljive“ politike i visokopozicioniranih faca bez kojih se sve to ne bi moglo provesti.

Dogodi li se narednih godina osipanje turističkih prihoda u Ličko-senjskoj županiji krivce ćemo svakako tražiti negdje dalje, u RH ili Europi, dok smo sami sebi skrojili budućnost. Tu ne pomaže niti senjski festival sambe, jodlanja i slično.