SDP Hrvatske smatra da odgovor Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, prema kojem Holcim Hrvatska i NEXE imaju važeće dozvole za preuzimanje i energetsku oporabu neopasnog otpada, ne odgovara na pitanje koje je postavljeno.

Dozvole nitko nije osporavao. Pitanje je bilo koje ulazne kriterije te cementare primjenjuju za gorivo iz otpada i zadovoljava li ih otpad iz big-bag vreća u Gospiću.

Od odluke Vlade od 10. rujna prošla su četiri dana, otpad može krenuti u svakom trenutku, a ni Ministarstvo ni cementare do sada nisu objavile nijedan podatak o tim kriterijima. Rok zato nije kalendarski nego činjeničan: podaci moraju biti javni prije nego što prva pošiljka uđe u cementnu peć, a ne nakon toga.

„Ministarstvo je odgovorilo na pitanje koje nitko nije postavio. Nismo pitali imaju li dozvolu, nego koji kriterij primjenjuju. Dozvola govori koja vrsta otpada smije ući u peć.

Ne govori koliko antimona, kobalta i klora smije biti u njoj. Ključni broj otpada je pravna oznaka, a ne rezultat analize“, poručio je saborski zastupnik SDP-a Mihael Zmajlović, podsjetivši i da je tvrtka koja je otpad dovezla u Gospić – imala uredne dozvole.

„Imala je sve papire koje sustav traži i završili smo s desecima tisuća tona otpada zakopanih pokraj grada, sudskim postupcima i računom koji plaćaju porezni obveznici. Dozvola nikoga nije zaštitila tada i neće ga zaštititi sada. Zato pitamo za kriterij, a ne za papir“, kaže Zmajlović.

Nalaz međunarodnog stručnjaka koji suspaljivanje zagovara

SDP se poziva na javno objavljen stručni osvrt dr. sc. Renata Šarca, koji sudjeluje u međunarodnoj standardizaciji krutih goriva iz otpada kroz ISO i CEN i to kao delegirani neovisni stručnjak Austrian Standards International.

Šarc je zagovornik uporabe kvalitetnog goriva iz otpada u cementnoj industriji i doktorirao je upravo na toj temi, a njegovi su radovi ugrađeni u normu ISO 4349:2024.

Prema njegovu osvrtu i preračunato po metodi koja se primjenjuje u Austriji, u otpadnoj plastici i gumi iz vreća (ključni broj 19 12 04) antimon iznosi 20,9 miligrama po megadžulu, gotovo tri puta iznad austrijskog medijana od 7 i dvostruko iznad 80. percentila od 10.

U otpadnoj plastici (ključni broj 07 02 13) kobalt iznosi 2,68 miligrama po megadžulu, oko 1,8 puta iznad austrijskog medijana. U ostacima mehaničke obrade (ključni broj 19 12 12) udio klora iznosi 1,06 posto.

Sarčev je zaključak da je oznaka „neopasni otpad“ pravna klasifikacija koja sama po sebi ne znači da je materijal tehnički prikladan za cementnu peć te da kvaliteta goriva nastaje obradom, razdvajanjem tokova i kontrolom, a ne deklaracijom.

„To više ne govori oporba. To govori čovjek koji piše međunarodne norme za goriva iz otpada i koji tu praksu zagovara. Riječ nije o odstupanjima koja se objašnjavaju mjernom nesigurnošću, nego o višestrukim razlikama“, ističe Zmajlović.

Zahtjevi SDP-a

SDP traži da Holcim Hrvatska i NEXE odmah, prije preuzimanja prve pošiljke, javno objave:

1. ulazne granične vrijednosti koje primjenjuju za antimon, kobalt, klor i živu u gorivu iz otpada,
2. rezultat ocjene otpada iz Gospića po svakom toku zasebno, prije miješanja s drugim gorivom,
3. hoće li i koji dio pošiljke odbiti?

Od Ministarstva SDP traži objavu dozvola za gospodarenje otpadom obiju tvrtki s popisom ključnih brojeva i količina te svih laboratorijskih izvješća s lokacije u cijelosti, uključujući izvješća o uzorkovanju od 2. srpnja.

Ništa od toga ne odgađa odvoz otpada iz Gospića ni za jedan sat. Otpad može krenuti danas. Ono što se ne smije dogoditi jest da uđe u peć prije nego što je javno objavljeno po kojem je kriteriju ocijenjen.

Aarhuška konvencija, koju je Hrvatska ratificirala, obvezuje tijela javne vlasti da informacije o okolišu učine dostupnima javnosti i da joj omoguće sudjelovanje u odlukama koje na okoliš utječu

. Odluka od 10. rujna donesena je bez objavljenih analiza, bez objavljenih kriterija i bez razgovora sa zajednicama koje otpad primaju.

SDP upozorava i da hrvatski propisi već zabranjuju miješanje i razrjeđivanje otpada radi zadovoljavanja kriterija za prihvat na odlagalište te razrjeđivanje kojim bi se opasni otpad proglasio neopasnim. Isto načelo mora vrijediti i u cementari: otpad iz Gospića mora zadovoljiti kriterij sam, a ne tek kao dio smjese.

„Ljudi u Gospiću imaju pravo tražiti da otpad ode. To smo tražili i mi, prije Vlade i tražimo i danas. Ali ljudi na Labinštini i u Našicama imaju pravo znati što im dolazi i po kojem pravilu.

Građani Istre i Slavonije nisu građani drugog reda. Kad Vlada odlučuje o odredištu bez javno objavljene usporedbe svojstava otpada s ulaznim kriterijima postrojenja, ona problem ne rješava nego ga premješta“, poručuje Zmajlović.

„Otpad mora otići iz Gospića. Ali brzina nije isto što i provjera. ‚Munjevito‘ nije isto što i provjereno i sigurno.“