Danas živimo u jednom od najboljih vremena za nove tehnologije u energetici koja se može spajati s poljoprivredom, turizmom, transportom. Energetika sada ima izuzetno velike mogućnosti i važnu ulogu u zgradarstvu, arhitekturi, a najbolja vremena tek dolaze.

Ovo je zaista fenomenalno razdoblje za razvoj, u kojemu se različiti suvremeni energetski sustavi mogu primjenjivati od najmanjih sustava, poput stanova ili stambenih zgrada, sve do ogromnih industrijskih pogona i poljoprivrednih površina.

Primjerice, naši vinari su zainetersirani za agrosolare i iskorištavanje svojih poljoprivrednih površina za proizvodnju energije, kaže Igor Grozdanić, energetski stručnjak specijaliziran za razvoj projekata vezanih uz obnovljive izvore energije, e-mobilnost i zelene tehnologije te za izradu energetskih i klimatskih planova.

On ističe kako su mogućnosti razvoja u energetskom sektoru, posebno na području obnovljivih izvora energije u proizvodnji prvenstveno električne energije, ali i u razvoju svih vidova njena korištenja, uz razvoj novih tehnologija i industrija, ogromne i još ni približno dovoljno iskorištene.

Sunčeva energija

Budućnost energetike, posebno one zelene je u proizvodnji, skladištenju i korištenju električne energije dobivene iz obnovljivih izvora, slažu se gotovo svi svjetski energetski stručnjaci. Konvencionalni izvori energije, poput fosilnih goriva, pri tom će zasigurno još dugo biti biti prisutni, no Grozdanić ističe sunčevu energiju kao jedan od glavnih obnovljivih izvora na koji treba sve više računati i koji ostvaruje ogroman rast u proizvodnji, uz istodobno značajno smanjenje cijene električne energije proizvedene iz sunčeve.

– Sunčeva energija, s troškovima od 0,03, do 0,05 američkih centi, ove je godine postala cjenovno najpovoljniji obnovljivi izvor energije na svijetu. Sadašnje cijene su za više od 90 posto niže od onih prije samo petnaest godina. Pad cijena je izravna posljedica razvoja novih tehnologija fotonaponskih modula koji postižu učinkovitost veću od 22 posto, a nove perovskitno-silicijske dvostrane fotonaposnke ćelije u laboratorijskim se uvjetima približavaju učinkovitosti od 35 posto, što omogućava proizvodnju jednake količine električne energije na dvostruko manjoj površini, kaže Grozdanić.

Igor Grozdanić / Photo: Davor Puklavec/PIXSELL

Dodaje kako se ukupna instalirana snaga solarnih elektrana u svijetu udvostručila u samo četiri godine, na 1,5 teravata(TW), što je do sad nezabilježen rast u energetici. Predvodnici korištenja solarne energije su Kina, EU i SAD, ali se veliki napredak ostavruje širom svijeta, u velikim državama poput Indije, Brazila, Meksika i drugih.

– U kombinaciji s razvojem i padom cijena litij-ionskih baterija i drugih vidova pohrane energije, otvara se mogućnost izgradnje hibridnih sunčevih elektrana, s velikim sustavima za baterijsku pohranu energije, što se već primjenjuje, a primjerice u SAD-u više od polovice novih projekata solarnih elektrana uključuje i pohranu energije, kaže Grozdanić.

Što se Hrvatske tiče, ističe kako se i na domaćem tržištu zadnjih nekoliko godina bilježi rast, osobito po pitanju solarnih elektrana.

– To još nije ono što bi moglo biti i što možemo očekivati. Procjena svjetskog solarnog udruženja je bila da do 2025. godine možemo imati 1,5 gigavata(GW) instalirane snage, a mi smo trenutno negdje oko jednog gigavata. Ipak, u zadnjih dvije godine imamo relativno dobar rast u obnovljivim izvorima energije, konkretno u solarima. Rast se uvelike bilježi u kućanstvima, ali i u industriji, no tu ima još puno prostora. Prošlog mjeseca je Hrvatska uvezla 29,6 posto električne energije, ponajprije iz Mađarske. Pri tom kod nas preko 92 posto solarnih instalacija čine mali krovni sustavi, što je u fokusu EU, da krovovi u kućanstvima i industriji budu iskorišteni u tu svrhu, te da se ta električna energija proizvodi i troši na mjestu proizvodnje. Dobro je što su se u proizvodnju električne energije iz sučeve uključile i energetske tvrtke, poput Ine ili Janafa, kaže Grozdanić.

Zaostajemo za svjetskim standardima

Iako svi pokazatelji ukazuju na rast proizvodnje električne energije u malim i srednjim sustavima, Hrvatska, kao i većina drugih zemalja, dodaje, ima problem zastarjele elektroenergetske mreže, s ograničenim mogućnostima priključivanja novih sustava.

– Razvoj mrežne infrastrukture je spor. Kako bi se osigurale dovoljne količine zelene energije potrebno je riješiti izazov sporog razvoja mrežne infrastrukture u Hrvatskoj, ističe Grozdanić.

U Hrvatskoj je godinama razvijana proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora iz vjetroelektrana koja je u zadnjih nekoliko godina prilično usporena, dok se proizvodnja iz solara eksponencijalno povećava. Grozdanića smo pitali što je tome uzrok i hoće li solari preuzeti primat u tom segmentu.

– Hrvatska godišnje troši oko pet i pol tisuća gigavatsati (GWh) električne energije. Tijekom ljeta, kada je potrošnja najveća, solari sudjeju s tek oko pet posto, a vjetroelektrane su nešto bolje, s oko devet posto. To treba staviti u kontekst da je najveća potrošnja u Hrvatskoj u ljetnim mjesecima, je da upravo u tim mjesecima imamo i najveći potencijal u korištenju solarne energije, u kojemu zaostajemo za svjetskim standardima, kaže Grozdanić, napominjući kako strani investitori ističu bojazan da se planirane nove investicije u obnovljive izvore energije u Hrvatskoj neće realizirati, već preseliti u susjedne zemlje.

U tranziciji prema potpunoj dekarbonizaciji i korištenju energije iz obnovljivih izvora, Grozdanić ističe kako će fosilna goriva, posebno prirodni plin još duže vrijeme zauzimati značajno mjesto, ali smatra da Hrvatska treba razmišljati i o gradnji nuklearnih elektrana, odnosno manjih, modularnih nukleranih reaktora.

– Ali paralelno s tim, kao i sa svim drugim ulaganjima u nove i obnovljive izvore energije, moramo ulagati u elektroenergetsku mrežu, ističe.

S obzirom na važnost osiguravanja energetske neovisnosti, zanimalo nas je i je li korištenje geotermalne energije koja se trenutno sve više istražuje, posebno u kontinentalnoj Hrvatskoj, jedna od prilika za smanjenje ovisnosti o uvozu energenata. Grozdanić ističe kako je to prilika i za spajanje energetike s poljoprivrednom proizvodnjom, koja je sve manja, a s novim tehnologijama bi mogla biti znatno isplativija.

– Geotermalna energija je, uz bioplinska postrojenja i solarnu energiju jedan od važnih segmenata budućnosti u Hrvatskoj. Ona bi mogla biti točkasto korištena u sjevernom i istočnom dijelu Hrvatske. Kao prvo za proizvodnju toplinske energije, primjerice za staklenički uzgoj voća i povrća. Taj spoj energetike i poljoprivrede izuzetno je važan za sve dijelove Hrvatske, jer riječ je o skoro pa besplatnoj toplinskoj energiji, sa sasvim dostatnim količinama za proizvodnju u staklenicima.

Tamo gdje su temperature vode iz podzemlja iznad sto stupnjeva celzija, ona se može koristiti za proizvodnju električne energije. To je prirodni i održivi energetski potecijal, s mogućnošću gradnje elektrana srednjeg kapaciteta, kaže Grozdanić.

Kokoš ili jaje

Ističe i važnost izgradnje bioplinskih postrojenja, gdje postoji problem s visokim ulaznim cijenama sirovina, gdje smatra da bi se otpad iz poljoprivredne proizvodnje trebao organizirano prikupljati i koristiti za proizvodnju plina koji se zatim može koristiti na različite načine.

– No tu nam nedostaje infrastruktura. Tko bi je trebao izgraditi, država ili privatni sektor, to je pitanje kokoš ili jaje. Osobno mislim da bi država trebala dati pozitivan primjer, a privatni sektor to preuzeti. Zapravo bi najbolji način bilo javno-privatno partnerstvo između jedinica lokalne i regionalne samouprave, bez miješanja države i privatnog sektora. Vjerujem da bi svi tu našli svoj interes, ističe Grozdanić.

U segmentu korištenja novih tehnologija u korištenju energije, jednako se otvara niz novih mogućnosti, poput korištenja energije iz obnovljivih izvora u transportu i industriji, ali i načina za smanjenje ugljičnog otiska u proizvodnji, transportu, turizmu i drugim granama privrede, kao i u kućanstvima. Jedan od primjera je, ističe Grozdanić, razvoj tehnologije proizvodnje takozvanog zelenog cementa u Hrvatskoj.

– U Hrvatskoj imamo tri velike cementare koje mogu proizvoditi niskougljični cement i na tome rade. I zeleni beton, razvijen iz otpada od betona koji se reciklira na ekološki prihvatljiv način. Razvijen je u Danskoj i Norveškoj i smatra se revolucionarnim konceptom. Većina komponente koja čini beton su agregati, koji se dobivaju rudarenjem, a ovdje se dobivaju rekliranjem betona ili otpadnih materijala iz rudarstva i termoelektrana i spalionica se oporabljuje, pri čemu se koristi energija iz obnovljivih izvora i time se ugljični otisak smanjuje na minimum, kaže Grozdanić.

Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL

Dobitna kombinacija

U segmentu transporta također se otvaraju velike mogućnosti korištenja novih tehnologija, poput alternativnih brodskih pogona, poput onoga na metanol, kakvim je opremljen brod Alma Maersk koji je nedavno pristao u riječkoj luci, ili baterijskih vlakova koje proizvodi Končar.

– Europa, a u zadnje vrijeme i Hrvatska, sve više u zadnje vrijeme potiče željeznicu i to na način da bude opskrbljena električnom energijom iz obnovljivih izvora. To bi i za Hrvatsku bila dobitna kombinacija jer imamo veliki potencijal za jedno i drugo, samo je pitanje koliko ćemo ga iskoristiti i kojom brzinom, ističe Grozdanić.

Korištenje energije iz obnovljivih izvora i tehnologija za smanjenje potrošnje energije nisu samo stvar zaštite okoliša i novih mogućnosti u proizvodnji i eksploataciji, nego su sve više i stvar prestiža, odnosno neka vrsta reklamne kampanje kojom se tvrtke koje su u tom segmentu ispred većine, rado hvale, što im donosi i potencijalno veći broj klijenata.

– U zadnje vrijeme se javlja protivljenje obnovljivim izvorima energije i pratećim tehnologijama, jer se smatra da je zbog tranzicije ka njima Europa manje konkurentna. No kad većina pređe na obnovljive izvore, a to će se dogoditi, Europa i europsko gospodarstvo će biti itekako konkurentno. Pri tom je u Europi nepotrebno ugašena nuklearna proizvodnja i ona iz prirodnog plina koja je trebala raditi do potpune spremnosti za prijelaz na obnovljive izvore, zaključuje Grozdanić.