RIJEKA Stadion Aldo Drosina, nedjelja 14. prosinca, HNL: Istra 1961 – Rijeka. Peta minuta: Lawal, 1:0 za Istru. Deveta minuta: Menalo, Rijeka izjednačava na 1:1. Spušta se pulska magla. Igrači idu u svlačionice, slijede pusti sati »vijećanja« da bi se na kraju donijela odluka posve suprotna od onoga što smo vidjeli u Europi kad je Rijeka odmah drugi dan nastavila utakmicu protiv praške Sparte. Ovaj je put pala – odgoda.

Ne znamo što se sve zbivalo u tih nekoliko sati, ali jasno je tko je zadovoljniji nedjeljnim raspletom. Odgoda je daleka draža Riječanima jer u četvrtak igraju u Krakowu protiv Šahtara u Konferencijskoj ligi. Puljani su, ako ništa drugo, naučili da trebaju ažurirati listu osoba kojima se slijedom službenog protokola osiguravaju parking propusnice. Pa onda ta parking mjesta zaista i osigurati.

Dakle, u kasnu je večer »donijeta odluka u interesu hrvatskog nogometa«. A Orečovu asistenciju, Zlomislićev kiks, Menalov gol i sve ostalo – zaboravite. Nije se u nedjelju ni dogodilo. Sve se briše. U siječnju (datum još ne znamo) igrat će se neka posve nova utakmica, nakon zimskom prijelaznog roka zasigurno i s pristojnim brojem posve novih aktera. A Riječani se nisu potrošili u devedesetak minuta zahtjevnog Derbija della Učka.

Dvije verzije

Uz sve, imali smo i tenzije oko puštanja predsjednika Rijeke na službeni parking, dvije verzije o tome tko je odgovoran zašto Damir Mišković nije bio na službenom protokolarnom popisu riječke delegacije, dvije verzije o načinu komunikacije prvog čovjeka HNK Rijeka i dopredsjednika HNS-a s predsjednikom HNK Istra. Pa priopćenje HNK Rijeka, pa priopćenje NK Istra 1961… I sve su te »monade« bile oko utakmice koja se zapravo nije ni odigrala.

Nitko iz Rijeke nema ni riječ prigovora na rad zaštitara, čovjek je samo radio svoj posao. Miškovića je upitao »Tko ste vi«?, kad je čuo ime i vidio da ga nema na popisu napravio je ono što mu pravilo službe nalaže. Organizator utakmice je taj koji se trebao pobrinuti da čovjek iz osiguranja ima ažuriran popis sa svim imenima. A u Puli utakmicu sigurno nije organizirala Rijeka. Službenim osobama iz Istre 1961 na Rujevici se takvo što nikad nije dogodilo.

Lijepa je bila gesta jednog pulskog gospodina koji je, vidjevši da Mišković i kad je došao na parking nema parkirno mjesto, rekao: »Gospodine predsjedniče, parkirajte se na moje mjesto pa ću ja iza vas, zatvorit ću vas, ali ionako odlazim prije kraja utakmice«.

I ono zapravo daleko najvažnije, na kraju cijelog tog »cirkusa« dan je zaključila najljepša moguća vijest: rodio se jedan Niko. Na povratku iz Pule u Rijeku Damir Mišković postao je dvostruki nono, nakon unučice Mare obitelj je uvećana za još jednog člana. I mali se Niko već samim svojim dolaskom na svijet iste sekunde »narugao« svim »teatrima« s Drosine.

Sve su to marginalne epizode, apsolutno nevažne u usporedbi s rođenjem jednog djeteta, novim životom stvorenim da bi živio u utočištu obiteljske ljubavi. Nek’ je živ, zdrav, sretan i voljen. Beskonačno je mnogo puta važniji Niko od svih parkinga ovog svijeta, svih magli, odgoda, priopćenja, klupskih animoziteta i organizacijskog »šlamperaja«! I zato nedjelju 14. prosinca 2025. godine odabiremo pamtiti po njemu, a ne po priopćenjima i odgodama.

Jankovićeva ozljeda

Inače, da se i igralo, Niko Janković ne bi bio u kadru. Victor Sanchez planirao je promijeniti samo dvojicu igrača (Jurić i Menalo umjesto Adu-Adjeija i Gojaka), a ozljeda mu je iz rotacije izbacila igrača koji je taman odradio sve europske kazne i počeo se dizati u formi. Janković je na posljednjem treningu pred gostovanje na Drosini dobio jedan udarac pa na kraju ni otputovao u Pulu.

Protiv Vukovara je odigrao odlično, očekivalo ga se u sastavu, ali nije dočekao nastup nego ozljedu. Nadajmo se da će se oporaviti do srijede i puta u Poljsku. Svježi, motivirani i zdravi Janković mogao bi biti veliki adut više u samom prosinačkom finišu u kojem su Bijeli podvrgnuti iznimnim naporima i neprestanom ritmu utakmica svaka tri dana.

A valjda bi s vremenom to barem najboljim hrvatskim klubovima trebala postati normala i navika. Barem do veljače, ožujka… Na kraju krajeva klubovi priželjkuju upravo to – igranje na tri kolosijeka, utakmice svaka tri-četiri dana i prezimljavanje u Europi. Pa onda izbacimo iz vokabulara umor i žalopojke o napornom ritmu.

Koliko se ljudi u Lijepoj našoj svaki dan probudi umorno i s bolovima pa stisnu zube i odu na posao? Jer moraju. Za otprilike tisuću eura. I ne pada im na pamet požaliti se što moraju raditi umorni i bolni da bi svaki dan stavili hranu na stol sebi i obitelji. Jer znaju da bi »popili« otkaz iste sekunde.

Istra 1961 vs. Rijeka nije se, dakle, ni dogodilo. Bit će… U siječnju 2026. godine. Rijeka sad kompletni fokus seli na četvrtak i posljednje kolo skupine Konferencijske lige u kojoj je 99,99 posto već osigurala prolazak i europsko proljeće, zaradila gotovo sedam milijuna eura, a preksutra će dati sve od sebe da zaradi još koju stotinu tisuća, poveća hrvatski klupski koeficijent, pobijedi ukrajinski Šahtar vrijedan više od 150 milijuna eura (Rijeka 37) i na što višoj poziciji dočeka prvu utakmicu nokaut-faze. Victor Sanchez je odmah nakon Celja najavio kako u Krakow ide po tri boda.

Još Šahtar i Gorica pa slijedi prijelazni rok. Jest zimski, ali na Rujevici bi mogao biti – jako zanimljiv!