Davor Margan riječki je glazbenik koji je uvelike aktivan u glazbenom i društvenom životu grada. Nakon narušenog zdravstvenog stanja i dvije operacije mozga, Margan se vratio glazbi te pod umjetničkim imenom Prah La Play objavio prvi samostalni album »Reborn«.

Davorova posljednja operacija bila je u veljači ove godine, a potom se, da ne klone duhom, vratio glazbi i u nadolazeća četiri mjeseca napisao pjesme koje će kasnije odlučiti pretočiti u album.

O svojim životnim aktualnostima koje su prerasle u glazbeni album »Reborn« kao izraz oporavka duše i tijela te drugim pojedinostima u intervjuu razgovaramo s Davorom Marganom.

Intimno i sirovo

Davore, objavili ste svoj prvi samostalni album »Reborn«. O čemu govore skladbe na albumu, kakvog su zvuka i kako ih opisujete?

– Većina skladbi nastala je dok sam prolazio kroz proces oporavaka pa se u njima provlače teme poput straha, smirenja, ranjivosti, izgubljenosti, ali i ponovnog pronalaska sebe.

Sadrže puno introspekcije kao iskreni zapis trenutka, onako kako sam ga tada proživljavao, ali i kritike svijeta u kojem živimo.

Usto, dio pjesama nastao je iz čiste mašte i moje dugogodišnje fascinacije sci-fi svijetom, koji me neprestano inspirira, pa se njegov ugođaj prirodno provukao i u zvuk albuma. Zvukom bih album »Reborn« opisao kao psihodelični pop s jakim primjesama klasičnog rocka i bluesa.

Osjete se razni utjecaji, od Beatlesa, Bowieja i Claptona, do Tame Impale, Doorsa, Hendrixa, pa čak i Mars Volte.

Sve sam instrumente i vokale snimao sam, u improviziranom kućnom studiju pa album i pjesme imaju i tu dozu intime te sirovosti koja je zapravo odraz cijelog procesa kroz koji sam prolazio.

Album »Reborn« objavljujete nakon dvije operacije mozga. Kažete da ste se kroz zvuk, svjetlo i emocije ponovno rodili, odatle dolazi i sam naslov albuma. Kako je to narušeno zdravstveno stanje djelovalo na vas u osobnoj i umjetničkoj perspektivi te koliko je ono na vas djelovalo kao inspiracija?

– Glazba je uvijek bila važan dio mog života i još uvijek je moj suputnik i prijatelj kroz sve životne situacije, bilo dobre ili loše. Još kao dijete imao sam u glavi svoj mali »soundtrack« za različite životne situacije.

To je prostor u kojem se mogu pronaći, istraživati i kojem se godinama vraćam, prostor koji me smiruje i ispunjava veseljem.

Narušeno zdravstveno stanje srušilo je sve uobičajene barijere i prestalo me opterećivati stalnim pitanjima je li nešto dovoljno dobro ili ne.

Istovremeno, osjetio sam snažan poriv i prirodnu želju da se posvetim onome što volim raditi – sviranju, pjevanju i uživanju u samom procesu stvaranja, bez pritiska na konačni rezultat.

U bilježnici s tekstovima imam čak i malu vodilju koju sam si zapisao: »Keep it simple« – odnosno, ne kompliciraj, prepusti se… I tako je i bilo.

Melodije, tekstovi i glazbene dionice dolazili su mi spontano, instinktivno i iskreno, bez previše razmišljanja, dok sam istovremeno pokušavao odvratiti misli od straha, tjeskobe i teške situacije kroz koju sam prošao.

Paradoksalno, upravo mi je narušeno zdravstveno stanje dalo fokus i motivaciju da se posvetim onome što volim, ali i poslužio kao snažna inspiracija – kako u osobnoj, tako i u umjetničkoj perspektivi.

Taj proces mi je donosio smirenje i sreću, koja mi je u tom trenutku bila više nego potrebna.

Glazba je uvijek bila važan dio njegovog života, Foto: VIGO MAVROVIĆ

Fokus i motivacija

U odnosu na operacije, kako je nastao album »Reborn«, kako ste došli na ideju albuma i koliko je trajalo snimanje?

– Većina pjesama na albumu »Reborn« nastala je u razdoblju od četiri mjeseca nakon moje posljednje operacije, koja je bila 14. veljače 2025., a završna pjesma dovršena je početkom srpnja.

U početku nisam imao viziju niti ambiciju stvoriti album – svirao sam i stvarao kako bih sebi olakšao teške trenutke i situacije kroz koje sam prošao, a glazba je u tim trenucima bila moj oslonac i donosila mir.

Ideja o albumu spontano se pojavila tek kada sam pogledao što sam sve u tih nekoliko mjeseci stvorio.

U tim prvim danima nakon operacije, jedna od prvih misli koja mi je prošla kroz glavu bila je: »Hoću li uopće moći svirati?« Motorika mi je bila narušena i iskreno, bilo me strah da možda neću moći.

Prije same operacije, dok sam u operacijskoj sali čekao svoj red, u glavi sam prolazio kroz C-dur ljestvicu da se smirim.

Glazba mi je kroz cijeli život bila izuzetno važna, i upravo sam se u tom trenutku ponovo obratio njoj, tražeći mir i podršku, dok je činjenica da nisam znao hoću li se moći ponovno baviti njome bila zastrašujuća.

Čak sam se i našalio s anesteziolozima te dogovorio da ćemo jednom »odraditi jam session« kad se oporavim – i obećao sam im album (smijeh).

Jedna od prvih stvari koje sam napravio kad sam došao kući bila je uzimanje gitare u ruke i pokušaj hvatanja E-mola – najlakšeg akorda, naravno.

Osjećaj olakšanja i sreće kad sam shvatio da još uvijek mogu svirati, iako usporeno, bio je ogroman. Trebalo je vremena da mi se motorika vrati, ali upravo mi je sviranje davalo fokus, motivaciju i na kraju krajeva, vrlo praktičnu vježbu za ruke.

Kako je izgledalo snimanje albuma?

– U dnevnom boravku sam složio improvizirani studio, rasporedio sam instrumente i opremu koju sam imao i jednostavno se prepustio. Svirao sam, istraživao, producirao i snimao.

Sve sam instrumente i vokale na albumu odradio i snimio sam, u dnevnom boravku, bez profesionalne opreme i bez uvjeta pravog studija.

S obzirom na to i da se na nekim snimkama može čuti kako se pere suđe, posebni efekti (smijeh), iznimno sam zadovoljan kako je ispalo sve zajedno kao cjelina.

Kako je vrijeme prolazilo, postalo mi je jasno da je sviranje nesvjesno postalo moj način terapije, za tijelo i dušu, kojem sam se prepuštao prirodno i instinktivno. Album »Reborn« zapravo je izrastao iz tog procesa, kao nusprodukt mog oporavka.

Iako, tih mjeseci fokus mi nije bio na stvaranju albuma, nego na tome da se ponovo osjećam dobro i vraćam sebi korak po korak.

Kada čovjek nakratko izgubi osnovne funkcije, poput mogućnosti da se sam opere, obuče ili pripremi obrok, shvati koliko je sve ostalo golemo bogatstvo – pa tako i mogućnost da ponovo uzme instrument u ruke.

Nadam se da će moja priča i glazba poslužiti kao inspiracija ljudima koji prolaze kroz teške životne trenutke i pokazati da nikad nije kasno baviti se onim što volimo i što nas ispunjava.

Upravo je to glavni razlog zbog kojeg sam odlučio izdati album te ga nazvati »Reborn« kao inspiraciju sebi i drugima. Nakon svega što sam prošao, taj naziv savršeno odražava osjećaj novog poglavlja i nove priče u mom životu.

»Instrumenti u prahu«

Album objavljujete pod umjetničkim imenom Prah La Play. Što znači to ime, kada je i kako ono nastalo?

– Prah La Play koristim već godinama kao svoj pseudonim, ali iskreno, iza njega ne stoji nikakvo posebno, mistično značenje. Mogao bih sada izmisliti neku dublju priču, ali to jednostavno ne bi bilo iskreno.

Ime je zapravo nastalo u mojim tinejdžerskim danima. Moj otac je tada govorio za »novu glazbu«, pogotovo onu elektroničku, da to nije prava muzika jer su to, kako bi rekao, instrumenti u prahu – za razliku od pravih, »živih instrumenata«.

Kad sam počeo eksperimentirati s prvim računalnim programima za stvaranje glazbe i terorizirati ukućane svojim pokušajima, što radim i danas (smijeh), nazvao sam se DJ Prah – upravo zbog tih »instrumenata u prahu«.

Kasnije sam dodao »La Play« jer mi je zvučalo dobro i tako je nastao pseudonim koji je ostao uz mene do danas.