RIJEKA Riječki Hospicij Marija K. Kozulić ima četrnaest kreveta i listu čekanja, jer je gotovo stalno popunjen. U Hospiciju se predano trudimo pružiti svu potrebnu medicinsku, psihosocijalnu i duhovnu skrb svim pacijentima, ali i članovima njihovih obitelji.

Pomažu nam suradnici iz Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Doma zdravlja i mnogi drugi. Gotovo svaki dan susrećemo se s preminućem pacijenata, i gotovo svi se u zadnjim trenucima, bili vjernici ili ne, na neki način vrate Bogu.

Zbog velike potrebe za pružanjem psihološke i duhovne pomoći pacijentima Hospicija i njihovim obiteljima te pomoći obiteljima koje u svom domu skrbe za svog člana, palijativnog bolesnika, nadamo se iduće godine osnovati centar za žalovanje i centar za volontiranje, rekla je to ravnateljice riječkog Hosipicija s. Leopolda Ivković na okruglom stolu naziva “Palijativna skrb i dostojanstvo čovjeka u posljednjim trenucima života – iskustva Hospicija Marija K. Kozulić”, održanom u Nadbiskupijskom ordinarijatu, u sklopu međunarodnog projekta “Znanost i vjera u zdravstvu: prema holističkom pristupu”, koji zajednički vode izv. prof. dr. sc. Saša Horvat s Fakulteta zdravstvenih studija i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i dr. sc. Mario Tomljanović, generalni vikar Riječke nadbiskupije.

Prva takva ustanova u Hrvatskoj

Skup je u razgovornoj formi okupio veliki broj stručnjaka, predstavnika ne samo riječkog Hospicija, nego i svih njegovih suradničkih ustanova, većinom iz KBC-a Rijeka i s riječkih medicinskih učilišta.

“Palijativna skrb traži interdisciplinarni pristup brojnih čimbenika društva”, objasnio je moderator dr. Saša Horvat, dok je dr. Mario Tomaljanović dodao da riječki Hospicij, prva takva ustanova u Hrvatskoj, koja na jedinstven način spaja medicinsku izvrsnost i kršćansku brigu za čovjeka.

Istaknuto je da bi i riječki KBC trebao imati odjel palijativne skrbi, a prostor Primorsko-goranske županije, uz postojeća četiri, još jedan mobilni tim palijativne skrbi, kao i da bi u studij medicine trebalo uvesti obvezni kolegij palijativne skrbi.

“Populacija stari, život se produžuje, medicina napreduje te mnoge bolesti od kojih su ljudi prije umirali sada postaju kronične. Zato palijativna skrb postaje sve važnija, a broj bolesnika sve veći.

Nailazimo na potrebu integracije medicinskih tekovina i duhovne pomoći pacijentu i njegovoj obitelji”, objasnio je ravnatelj KBC-a Rijeka prof. dr. sc. Alen Ružić te u tom smislu spomenuo veliku pomoć bolničkih kapelana.

Zahvalio je riječkom Hospiciju, rekavši da je zahvaljujući načinu njegova rada, riječ hospicij dobila pozitivan predznak: da ju se više ne vezuje uz umiranje, nego uz dostojanstvenu cjelovitu skrb, u zdravstvenom i duhovnom pogledu.

Primjer iz kojeg drugi uče

Dekan riječkog Medicinskog fakulteta prof. dr. sc. Goran Hauser istaknuo je da je na tom fakultetu osnovan Centar za palijativnu skrb koji vodi prof. Karmen Lončarek, koja je formirala i dva izborana kolegija te da će možda u nekoj idućoj reformi kurikuluma biti mjesta da se palijativnu skrb uvede kao obvezni kolegij.

Riječki Hospicij je odavno primjer iz kojeg drugi uče. Osnivač mu je Caritas Riječke nadbiskupije, ali je zdravstvena ugovorna ustanova te besplatan za sve korisnike.

Rad Hospicija od njegova osnutka financijski pomažu i Županija i Grad Rijeka te je više sudionika skupa o tome govorilo kao o dobroj sinergiji.

Koordinatorica palijativne skrbi u Službi zdravstvene njege KBC-a Rijeka Anđa Letić izlagala je o superviziji djelatnika KBC-a te djelatnika i volontera Hospicija, potrebnoj da bi se mogli nositi s težinom svog posla, svakodnevnom stresom i blizinom smrti, u čemu im pomaže i vjera.

Dr. sc. Samir Husić s riječkog Fakulteta zdravstvenih studija i član mobilnih palijativnih timova Doma zdravlja PGŽ-a je iz svog 20-godišnjeg iskustva palijativne skrbi približio konkretnost takve skrbi, prije svega rekavši da palijativna skrb ima dva bolesnika, pacijenta i njegovatelja, da su mobilni palijativni timovi zapravo ordinacije u kući pacijenta.

“Rijeka i PGŽ imaju najbolju moguću palijativnu skrb u Europi, a to mogu reći jer sam obišao palijative diljem Europe”, zaključio je dr. Husić.