Približavajući se dnu prepoznam jato orada, deseci komada koje su se tu iz meni nepoznatih razloga nalazile. Nakon toliko dugih čeka, ribu mi je donio zaron od niti minute.
povezane vijesti
Piše: Matej NJAVRO
Kraj ljeta je obilježila jedna lipa orada.
Tog se popodneva u moru ništa nije micalo, a i ono što je, bila je manja riba.
Čekiranje u nedogled, po terenu 24 – 28 metara koji ne ronim često, s priličnom dobrom vidljivošću.
Prilikom jednog zarona probudi me divna scena.
Deseci sjena debelih riba koje bježe svaka u svojem smjeru.
Nastavljam lagano tonuti ne sumnjajući da to nisu zubaci.
Približavajući se dnu prepoznam jato orada, deseci komada koje su se tu iz meni nepoznatih razloga nalazile.
Neke su panično odjurile, dok su se neke spustile uza samo dno i plivale u krugu oko mene.
U padu se korigiram prema jednoj grupici gdje ciljam najveću i okidam sa NC110P – Black camo by Neo Carbone.
Orada je odlično pogođena, te odmah izranjam s njom.
Nakon toliko dugih čeka, ribu mi je donio zaron od niti minute.
Divim se oradi u svoj njenoj eleganciji.
Naravno da u slijedećim zaronima nije bilo niti repa za vidjeti, no bez obzira na to sam se potpuno zadovoljan vratio doma.
