Nakon što su nas ove godine obišle pozitivne vijesti o uspjesima domaćeg filma „Bog neće pomoći“ redateljice i scenaristice Hane Jušić, ovaj dugoočekivani filmski naslov napokon dolazi u kina, a uz gostovanje same redateljice Hane Jušić i producentice Ankice Jurić Tilić svoju je riječku pretpremijeru ovaj vizualno upečatljiv povijesni film imao u punome Art-kinu.

Drugi dugometražni uradak Hane Jušić, redateljice koja je već svojim prvijencem „Ne gledaj mi u pijat“ osvojila publiku i kritiku, povijesna je drama koja se odvija početkom dvadesetoga stoljeća, a smještena je u maleno dalmatinsko planinsko selo u koje pristiže misteriozna Čileanka Teresa, tvrdeći kako je udovica starješininog brata koji je poginuo u čileanskom rudniku. u izoliranu zajednicu Teresa, koja ne poznaje ni jezik ni običaje, unosi nemir, no i naznake slobode.

U razgovoru nakon projekcije redateljica filma dotaknula se procesa rada na filmu, odnosno simbolike naziva filma, odnosa između dviju glumica i junakinja (Martelli i Veselčić), procesa pisanja i režijskog pristupa, uloge prirode u filmu, uloge žene u filmu i pitanja emancipacije te načinu na koji film postavlja u suodnos prošlost i sadašnjost, dok se producentica Ankica Jurić Tilić osvrnula na ulogu i važnost koprodukcije/a, logističkih pitanja i samog procesa snimanja na geografski zahtjevnome terenu.

Posebna uloga prirode

Kako je pojasnila Jušić, naziv filma preuzela je iz zbirke priča Marka Pogačara, a privukla ju je njegova okrutnost i oporost jer je osjećala da se iza takvog naslova skriva iskren pogled na današnji svijet, u kojem se svakodnevno događaju nepravde i tragedije, a ljudi pritom i dalje njeguju neku nadu da će ih, ako budu dobri, zaštititi neka viša sila.

S druge strane, naslov se odnosi i na razinu solidarnosti među glavnim ženskim likovima; on postaje okvir za film o dvije žene koje, unatoč vlastitoj ranjivosti, pronalaze oslonac jedna u drugoj.

Glede dviju glavnih glumica redateljica ističe kako joj je bilo “fascinantno raditi s dvije glumice koje dolaze iz tako različitih pozadina, koje se privatno nisu družile niti posebno povezale, ali čim su počele probe, njihovi su likovi kliknuli gotovo savršeno”.

Priroda u filmu, kazala je Jušić, ima posebnu ulogu, gotov status lika, a od samog početka znala je da želi “krajolik koji izgleda gotovo kao u vesternu”, pa je s direktoricom fotografije godinama obilazila hrvatske južne planine, od Velebita, Biokova, pa sve do Krka, “tražeći tu žutu, suhu, rasutu kamenjaru”.

Što se pak tiče odabira vremena radnje u koje je film smješten govori kako je oduvijek željela snimiti kostimirani povijesni film, ali joj se “činilo potpuno politički nepismeno i eskapistički raditi povijesni film koji uopće ne govori o sadašnjem trenutku”.

S obzirom na to da se i naša zemlja, pojašnjava, otvara prema stranim radnicima, prema ljudima drugih rasa, jezika, kultura, htjela je progovoriti o potencijalnom strahu od drugoga i drugačijeg, pa i onom “automatskom dehumaniziranju tog drugog i tome da mu se samo zašto što ga se ne razumije i zato što ga se boji može napraviti sve”.

Koprodukcija šest zemalja

Producentica Jurić Tilić kazala je kako je film nastao kao koprodukcija čak šest zemalja, što je bilo vrlo zahtjevno, ali i nužno kako bi se osigurala sredstva za kompleksan projekt koji uključuje povijesne elemente, zahtjevne lokacije i snimanje u prirodi.

Suradnja s više država omogućila je da film uopće bude realiziran te da dosegne širu međunarodnu publiku, što je ključno za male kinematografije poput hrvatske.

Iako međunarodne filmske ekipe donose i različite radne navike i kulturne prakse, u njihovom je slučaju sve dobro proteklo, a takve su suradnje za hrvatski film nužnost, ne samo u financijskom pogledu, nego i zato što one omogućuju da domaći filmovi dopru do većih tržišta, poput francuskog, što bi inače bilo gotovo nemoguće.

Spaja Balkan i vestern

Novi film redateljice Jušić – povijesna drama s elementima misterije u kojoj se spajaju atmosfera romana sestara Brönte, Balkan te vestern – svoju je svjetsku premijeru imao na prestižnom 78. Filmskom festivalu u Locarnu, na kojemu su Manuella Martelli i Ana Marija Veselčić osvojile dvije nagrade Zlatni leopard za najbolju glumu.

Nakon svjetske premijere, film je prikazan na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu na kojemu je osvojio i Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti i hrvatske, potom na nedavno završenom Zagreb Film Festivalu, a u hrvatska kina stiže od 27. studenog.

Uz te festivale, film je zasad prikazan i na drugim renomiranim festivalima, u Busanu, Vancouveru, Bukureštu, kao i Solunu, na kojem je dobio nagradu za najbolje umjetničko dostignuće.

Autorica Hana Jušić magistrirala je filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Diplomirala je komparativnu književnost i anglistiku na Filozofskom fakultetu 2007. godine.

Uz zapažen i nagrađivan rad u kratkoj igranoj i dokumentarnoj formi, napisala je i scenarij za dugometražni igrani film „Zagonetni dječak“ redatelja Dražena Žarkovića.

Film „Ne gledaj mi u pijat“ njezin je prvi dugometražni igrani film u svojstvu scenaristice i redateljice. Projekt je razvijan u okviru ugledne scenarističke radionice TorinoFilmLab (programi Script & Pitch i TFL-FrameWork), a premijerno je prikazan u okviru Međunarodnog filmskog festivala u Veneciji, gdje je osvojio Nagradu FEDEORA-e za najbolji europski film, a nakon toga još više od 30 filmskih nagrada.

Film „Bog neće pomoći“ autoričin je drugi dugometražni igrani uradak.