U četvrtak, 10. srpnja, 72. Pulski filmski festival svečano je otvoren u pulskoj Areni premijerom komedije »Južina« redatelja Ante Marina. U najljepšem kinu pod zvijezdama, Damir Urban izveo je prvo Lijepu našu, a onda zapjevao i »Krasna zemljo, Istro mila«, dok je sve iz prvog reda pozorno promatrao i hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Najvažnije, i Marinov debitantski film imao je lijep prijem.

U subotu, 11. listopada u 20 sati, u Zagrebu, u Medulićevoj 30, u prostorijama mjesnog odbora, »Južina« se odvrtila na znatno manjem platnu od onog pulskog. Projekciju je organizirao Blank_filmski inkubator, mala tvornica budućih redatelja, mjesto koje je nekada pohađao i sam Marin sa željom da nauči kako se stvaraju filmovi. U publici blankovci, znatiželjnici, i redatelj s kojim je publika imala priliku razgovarati i prije i poslije projekcije. Idealna prilika da se iz prve ruke čuje i vidi kako domaći filmovi žive nakon velikih festivala i prikazivanja u velikim kinodvoranama.

MIKROBUDŽETIRANJE

Domaćin projekcije bio je Dario Juričan, redatelj i producent, ali i sastavni član Blank_filmskog inkubatora. Njegova ideja da se filmovi prikazuju po kvartovima omogućila je ovaj susret i projekciju. Juričan i Marin su i prije filma ulovili vremena popričati pred svima, prvo o financijama. »Južina« je snimljena zahvaljujući mikro budžetiranju od strane HAVC-a, financijskom modelu koji više i ne postoji. Nekoliko je filmova snimljeno na taj način, primjerice Pelikan i Dobra Djeca. Sredstva možda jesu bila mala, ali kako je kazao, Marin ne sumnja da se prilika za snimanje filma jedino tako i mogla dogoditi, i to još po vlastitom scenariju.

– Odnosno, dočekao bih ja to, ali bi mi trebalo malo više vremena, kaže Marin.

Foto PETRA CRNJEC

Mikro budžetiranje »krivo« je i za samo 17 dana snimanja, iako je Marin priznao da je njemu takav tempo zapravo u ovom trenutku i odgovarao.

– Meni se taj princip sviđa. Što se mene tiče, što kraće i efikasnije to bolje, iskreno će Marin.

U planu je i snimanje nastavaka »Južine« – »Bura« i »Bonaca«. Pitali smo Marina nada li se nešto većem budžetu ovaj put, i kolikom.

– Koliko nam daju, jedino je što je Marin u ovom trenutku i mogao reći.

SCENARIJ

Priča »Južine« vezana je uz Split, uz zgradu četverokatnicu i njezine stanare, od onih u prizemlju pa sve do vrha zgrade. Juričan je Marina pitao i kako je našao glumce, jer su sjajni. A Marin objašnjava da se ograničio na Split te priznaje kako to nije činio na klasičan način pa tako nije održao niti jednu audiciju. Tražio je glumce koji bi mogli odgovarati viziji u njegovoj glavi, one za koje je pretpostavljao da će dobro surađivati u dobroj atmosferi. Podijelio im je scenarij, a glumci su, neki od njih, gotovo pa sami, intuitivno, birali uloge za koje im se činilo da su stvorene baš za njih.

– Ugodna atmosfera najbolja je za kreativan rad. Najkreativniji sam u ugodnoj atmosferi. I koliko god nismo imali para, koliko god nam je bilo teško, mislim da smo uspjeli imati ugodnu atmosferu, istaknuo je Marin.

Marin je završio filmsku dramaturgiju pa je i sad više puta naglasio kako je i scenarist »Južine« prije svega ostalog.

– Mislim da se općenito uloga scenarista nepravedno gura sa strane. Uvijek se spominje samo redatelja. Vjerujem da je i netko drugi napisao film, a da sam ga ja samo režirao, da bi bilo isto, samo bi se pričalo o Anti Marinu redatelju, a scenarista nitko ne bi spomenuo, uvjeren je Marin.

A na pitanje publike jesu li scenarist Marin i redatelj Marin bili u dobrim odnosima tijekom snimanja, odgovor je bio potvrdan.

– Jesu. Jedan svoj posao završi, drugi krene napraviti svoj, odgovara Marin.

Ono najbitnije za buduće redatelje i scenariste u prostoriji Marin je izgovorio nakon što je priznao da je prije ovog dugometražnog filma snimio samo dva kratka filma.

– Nisam imao nekog prevelikog režijskog iskustva, ali imam dosta iskustva u radu s mladima. I izviđač sam. Smiješno je, ali realno da nisam izviđač od malena, mi sad ne bismo gledali »Južinu«. Jer izviđači nisu samo smiješno vezanje čvorova i kratke hlače, već je organizacija ljudi, timski rad. Kao stariji izviđač boravio sam s grupama djece u šumi, učio ih orijentaciji u prirodi i bio odgovoran za njih i to je stres koji se ne može ponoviti na snimanju dugog igranog filma. Ušao sam mirno u sve jer sam neke intenzivnije stvari prošao od toga. Sve je to rad s ljudima; rad s djecom, mladima, glumicama, glumcima, objašnjava Marin, nastavljajući kako je mladim Blankovcima najvažnije bit uporan i puno raditi i da ako žele dobro pisati, moraju puno pisati te da je isto tako i s režijom.

PORTUN

U tom se trenutku improvizirano kino u Medulićevoj 30 moglo zamračiti. Iako je Marinu rečeno da može otići i ubiti 80 minuta filma negdje na pivu, on je to odbio.

– Neću nigdje. Hoću gledati film, reče Marin, priznajući da mu je uvijek drago gledati reakcije ljudi, a pogotovo mladih filmofila pa je sjeo iza svih i pomno pratio.

Na kraju filma Marina je dočekao aplauz te se razgovor mogao nastaviti. Nova runda razgovora najprije se dotakla komentara gledatelja koji su tvrdili da nema puno južine u »Južini«. I redatelj i publika složili su se da južine ne mora nužno biti kako bi naslov bio pogođen.

– Bura i Bonaca neće imati nikakve s vremenom. Zapravo, do pola scenarija film sam mislio nazvati »Portun«, ali sam onda shvatio da film koji se zove »Portun« nitko ne bi gledao. »Južina« u filmu prvotno i jest zamišljena, tako da bude i kiše i oblaka, ali baš smo potrefili najljepši drugi mjesec u Splitu, što se vremena tiče«, požalio se publici Marin, nastavljajući kako su mogli ili čekat gore vrijeme i cijeli set prevrnuti naopako ili snimati u onih 17 snimajućih dana koje su imali na raspolaganju.

– Pa smo snimali. Ne vidim problem u tome, mislim da je film strukturiran »južinasto«– uvlačimo se svugdje, sve je pomaknuto i nervozno pa na kraju eskalira, da bi zatim ponovno sve bilo lijepo, kazao je Marin.

Kako je istaknuo, južina je zapravo puhala jedino kad su se snimale scene s djecom i na dan kada je na snimanje svoje kratke, ali upečatljive scene došao reper Grše. Publiku je zainteresiralo otkud uopće Grše u filmu.

– Kad sam pisao film, skužio sam kroz razgovor s bratom da moram u filmu imati nekog repera, nekog tko pokušava biti reper, uvijek ima jedan takav u ekipi. Otud scena. Onda sam razmišljao koga uzeti za film pa je do mene došla informacija da se Grše želi okušati u glumi. Stupili smo u kontakt s njim i super da je došao, kaže Marin.

Grše i on upoznali su se na dan snimanja. Grše je došao ravno s velikog koncerta u Domu sportova, a to da je scena s Gršom potpuno autentična, ona u kojoj lik kojeg igra Paško Vukasović maltretira Gršu na dječjem rođendanu svojim lošim repanjem, potvrdio je sam i Grše.

O Pula film festivalu Marin ima samo lijepe riječi. Kako je rekao, bilo je to super iskustvo, najbolje moguće, i to ne samo zato što bi bez Pule bilo neizvedivo s tako malo sredstava postići kvalitetan marketing filma. Ovako su film, prije široke distribucije u Cinestar kinima, zahvaljujući kinu Mediteran i Kino mreži, vidjeli i Split, i Pula, i Rijeka. Kako nam govori Marin, »Južina« se nije svugdje isto niti gledala niti doživjela pa su se tako gledatelji u Puli počeli smijati već na prve minute filma, dok je u Splitu za isto trebalo nekih 15-ak minuta.

CRNA BURA

U Rijeci su ga domaćini već prije projekcije upozorili da tamošnja publika nije sklona burnim reakcijama tijekom prikazivanja filmova. I doista, dvorana je ostala mirna, iako su mu nakon projekcije brojni gledatelji prišli i rekli kako im se film svidio. S druge strane, scenarist Marin od početka je imao namjeru filmom i humorom obuhvatiti široku publiku, sve generacije, pa i u tom pogledu film donosi nekoliko zanimljivih zapažanja.

– Na rečenicu iz filma da je telefon samo za starčad i lopove, na to se nitko nije nasmijao osim sad Darija Juričana. A na rečenicu o nogometnim trenerima da »vode press konferenciju u tuti, a utakmicu u odijelu svi su se nasmijali,« primijetio je Marin.

Na što se točno nasmijao Zoran Milanović tijekom projekcije u Puli nije poznato, no pažljivi promatrači zabilježili su da se barem tri puta iskreno nasmiješio gledajući »Južinu«, a poslije se Marinu i osobno obratio, komentirajući kako bi »Južina« jednoga dana mogla postati i kultni hrvatski film.

Dobra vijest za obožavatelje jest da će se neki od likova iz »Južine« ponovno pojaviti i u nastavcima – »Buri« i »Bonaci«.

– Na kraju filma piše: »Toma, Adriano i Ronaldo će se vratiti kad zapuše bura«. Naglasak će biti na njima trojici, otkrio nam je Marin te najavio kako će, iako on kao scenarist bez humora ne može, »Bura« zapravo biti podosta crna.

Ostaje pitanje što bi na sve to rekao autor komentara na Letterboxdu koji je nakon gledanja »Južine« napisao: »Da je Tarantino iz Kaštel Sućurca, ovo bi mu bio debi!«

– Ima i Tarantinovog utjecaja zasigurno. Ponešto crnog humora, ponekih tarantinovskih dijaloških rješenja, a ako ništa drugo, tu su i ona žuta slova na špici koja odmah prizivaju Tarantinov potpis, priznaje Marin te negira jedino da je iz Kaštel Sućuraca.

Prikazati film kojim je otvorena ovogodišnja Pula u prostorijama MO-a u Deželićevoj pokazalo se kao dobra odluka. Nije se teško složiti s Marinom, koji vjeruje da bi hrvatski film bio znatno gledaniji kada bi se naši filmaši više približili ljudima, osluškujući publiku iz neposredne blizine.

– I da shvate da je je lako snimiti film ako imaš iskustvo izviđača, prokomentiramo.

– U izviđačima dobiješ sve, izgradiš se kao osoba i koristan član zajednice, najbolja stvar koju možeš napravit za svoje dijete je upisat ga u izviđače, iskreno će Marin.

STRASTVENI NAVIJAČ
MILANSKOG INTERA

Ne treba biti veliki poznavatelj nogometa da bi se primijetilo kako film obiluje motivima koji redatelja odaju kao strastvenog navijača milanskog Intera. Na zidu jednog od stanova visi Interov dres, na četvrtom katu žive braća koja se, nimalo slučajno, zovu Adriano i Ronaldo (onaj pravi, naravno), dok je Alvaro Recoba prikazan kao junak veći od života. Marin je, očito, ovdje udovoljio i vlastitoj ljubavi. Ljubav prema Interu ide toliko daleko da se on i prijatelji često šale kako svaka loša kritika filma može doći jedino od – milanista.