Milijardu eura – toliko su u 2024. godini iznosili ukupni prihodi poduzetnika u djelatnosti proizvodnje kruha, svježih peciva, slastičarskih proizvoda i kolača, a što je povećanje za 9,5 posto u odnosu na 2023., objavila je Fina. Istovremeno, cijene kruha u četiri godine povećane su u Hrvatskoj čak 60 posto, a cijena pšenice stagnira već tri godine i na niskim je razinama.

– Cijena pšenice zadnjih godina jako je fluktuirala, 2022. i 2023. ona je bila vrlo visoka da bi potom jako pala i sada je na nižim razinama, te ne ovisi o uvjetima kod nas, barem ne vremenskim. Jedini utjecaj na nju kod nas djelomično ima kvaliteta uroda, a kruh je nešto što se cjenovno više formira na lokalnom tržištu. Ovisi uvelike o cijeni radne snage i energenata, kaže o vezi između poskupljenja kruha i stagnaciji cijena pšenice konzultantica za prehrambenu industriju Zvjezdana Blažić. Troškovi rada u toj su proizvodnji jako porasli, ocjenjuje Blažić.

Loša bilanca

– Sama sirovina ima dosta mali utjecaj, a zadnjih godina najviše je rasla cijena rada. Također, tu je značajan i porast potrošnje, a na što su svi pekari odgovorili nadopunom asortimana, prilagođavajući se toj potrošnji, kaže Blažić.

Hrvatskim potrošačima je obrok gotovo nezamisliv bez kruha i drugih pekarskih proizvoda. S druge strane, ovu proizvodnju prate negativna vanjskotrgovinska bilanca uz stalni rast uvoza pekarskih proizvoda, vrlo izraženu konkurentnost, ali i nove prehrambene navike potrošača koji se žale da je uslijed stalnog poskupljenja kruha ta osnovna namirnica cjenovno otišla nebu pod oblake. Vlada je odlukom o ograničavanju cijena za 70 proizvoda obuhvatila i osnovne vrste kruha poput polubijelog – do 1,50 euro za kilogram, a peciva od 0,13 eura, dok su ostale vrste kruha, pogotovo one sa sjemenkama i druge, težine od 400 do 500 grama, odavno prešle dva, pa i tri eura.

Na listi 40 europskih zemalja po cijenama bijelog 500-gramskog kruha Hrvatska jede srednje skup kruh – po 1,46 eura, čime je na 16. mjestu. Najskuplji je na Islandu – 3,59, a najjeftiniji u Bjelorusiji – 0,48 eura. Rezultati su to europskog praćenja cijena te namirnice koje svakodnevno objavljuje i ažurira globalna baza podataka o kvaliteti života Numbeo. Prema njoj, u okruženju jedu jeftiniji 500-gramski »bijeli« – u u Srbiji za 0,72, u Crnoj Gori za 0,89, u BiH za 0,99, a u Mađarskoj za 1,35 eura. Izuzetak je Slovenija gdje mu je cijena 1,81 euro.

To što imamo najvišu cijenu kruha u okruženju Blažić komentira da istovremeno imamo i najveći standard i primanja među tim zemljama.

Uvoz stalno raste

Istovremeno, uvoz pekarskih proizvoda od ulaska Hrvatske u EU stalno raste. Prema podacima Žitozajednice, on je u 2024. iznosio 116.000 tona, vrijednosti 345 milijuna eura, i za 9,9 posto veći je nego u 2023.

– Taj trend rasta uvoza od ulaska u Uniju nismo uspjeli zaustaviti. Istovremeno, lani smo izvezli 67.000 tona pekarskih proizvoda, dva puta manje u odnosu na uvoz čija je pokrivenost izvozom 57,7 posto – govori o negativnoj vanjskotrgovinskoj bilanci u toj proizvodnji direktorica Žitozajednice Nada Barišić.

Ta je bilanca još poraznija kod slatkih pekarskih proizvoda. Pokrivenost uvoza izvozom tu je samo 32 posto. Lani smo uvezli 22.000, a izvezli tek 7.000 tona takvih proizvoda. U kategoriji kruha stojimo nešto bolje u odnosu na ukupne pekarske proizvode – pokrivenost uvoza izvozom tu je 87,4 posto, a Hrvatska je u toj kategoriji lani uspjela izvesti 18.800, a uvezla 21.500 tona kruha. Kod pizza i pita pokrivenost uvoza izvozom je 48 posto.

– Proizvodnja kruha lani nam je naspram 2023. manja za 0,4 posto. Istovremeno je proizvodnja kolača i slastica rasla 15,6 posto, pizza i pita za 8,3 posto, kaže Barišić.

Stagnirajući u zadnje tri godine, cijena pšenice sada je od 160 do 170 eura po toni.

– Očito u tom lancu netko zaradi. Jesu li to pekari, mlinari, ne znamo, a proizvođač pšenice je nazadovoljan, kao i kupac visokim cijenama kruha, komentira rast cijena kruha od 60 posto u zadnje četiri godine i ostvarene rezultate u pekarstvu u 2024. član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore Matija Brlošić, i sam ratar koji će i ove jeseni sijati pšenicu, sjemensku.

– Dok je pekarska industrija lani imala ukupan prihod od milijardu eura, mi ratari smo u minusu. Svojevremeno su pekari izjavljivali da u njihovom troškovniku cijena pšenice gotovo ništa ne sudjeluje, a što je čudno da im glavni sastojak u kruhu i drugim pekarskim proizvodima ne opterećuje proizvodnju. Ako je tome tako, što je to onda u kruhu, pita se Brlošić.

Iako smo i dalje u vrhu po potrošnji kruha, njegova potrošnja ipak je pala sa 60-ak kilograma 2015. na 42,4 kilograma. No, pad potrošnje kruha »nadomjestili« smo rastom proizvodnje, kao i rastom uvoza sitnih i slatkih pekarskih proizvoda.

Promjene navika

– Trendovi u prehrani su se promijenili, a u korist ostalih pekarskih proizvoda. Trend je to malih pekarnica gdje ljudi jedu s nogu, pekarski »street food«, kaže Barišić.

– Mi sada jedemo manje kruha, ali zato jedemo više ostalih pekarskih proizvoda kojih smo lani uvezli za 360 milijuna eura, komentira Brlošić.

Fina je objavila kako su poduzetnici u pekarskoj industriji lani, uz rast ukupnih prihoda, zabilježili i povećanje ukupnih rashoda za 8,9 posto te iskazali pozitivan konsolidirani financijski rezultat od 58,3 milijuna eura, što je 9,8 posto više u odnosu na 2023.

U Žitozajednici rast rashoda tumače da su se troškovi sirovina zbog cijene pšenice i energije nešto smanjili, no da su troškovi rada znatno brže rasli i da čine sve veći dio ukupnih rashoda. Fina je objavila kako je u ovoj branši prosječna neto plaća lani iznosila 883 eura, što je za 16,3 posto više u odnosu na 2023., ali i za 24,6 posto manje od prosječne mjesečne neto plaće zaposlenih kod poduzetnika na razini Hrvatske (1.171 euro). »Cijena rada premašila je rast dobiti što dugoročno nije dobro jer gubimo konkurentnost«, kaže direktorica Žitozajednice.

Svi bi trebali dobro zarađivati

– Lijepo je da su oni zaradili, ali bi bilo lijepo da smo i mi, te da kupci nisu izloženi tolikim poskupljenjima pekarskih proizvoda, komentira ostvarene brojke pekarskih tvrtki u 2024. ratar Matija Brlošić, dok u Žitozajednici drže da je takva dobit prilika za ulaganja u nova znanja, nove tehnologije, novi asortiman.

– Pekarstvo je grana koja je izložena velikoj konkurenciji i smatramo da svaka ostvarena dobit je nešto što ne treba gledati da je ta proizvodnja zaradila na domaćem potrošaču, nego kao opstojnost pekarske industrije na tržištu koje je izloženo velikoj konkurenciji, poručuje Nada Barišić.