Ilustracija Sanjin Strukic/24sata PIXSELL
Da se o tome razmišlja u Ministarstvu zdravstva potvrdila je i Kramarić
povezane vijesti
Mogu li jadranski otoci i ruralna područja postati hrvatske plave zone? Ako je suditi prema jučerašnjem izlaganju ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslava Capaka, na kongresu o zdravstvu u ruralnim regijama »Puls periferije«, očito mogu, ali pod uvjetom da se lokalnom stanovništvu omogući bolji opseg i dostupnost zdravstvene zaštite. Capak se, naime, u svojem izlaganju referirao na Dana Buettnera, američkog istraživača dugovječnosti, koji promovira tzv. plave zone te njihovu životnu filozofiju i praksu koja rezultira najvećim udjelom stogodišnjaka, a inicijalno se radilo se o pet otoka u svijetu, među kojima su talijanska Sardinija i Okinawa u Japanu.
– Jedan od prvih elemenata koji utječe na reformu zdravstva je demografija. Tako je na našim otocima manje djece, a više osoba starijih od 65 godina u odnosu na kopno. Pritom epidemiološke studije pokazuju dulje očekivano trajanje života, ali i niz zdravstvenih poteškoća – od veće pojavnosti prekomjerne težine, hipertenzije, poremećaja mentalnog zdravlja i rijetkih bolesti. No, otočani su tjelesno aktivniji, češće konzumiraju ribu i koriste maslinovo ulje koje se koristi čak pet više neo na kopnu. Ipak raste konzumacija crvenog mesa i gotovo je ista kao na kopnu. Hipertoničari se manje liječe nego na kopnu i kontrola bolesti je slabija. Broj posjeta primarnoj zdravstvenoj zaštiti je manji nego na kopnu, no kad se sagledavaju bolnički posjeti i otpusna pisma, oni su jednaki kao na kopnu, kazao je Capak.
Krunoslav Capak / Foto Barabra ČALUŠIĆ
Sestrinske ordinacije
Jedan od načina koji bi popravili ovu sliku, prema njegovom je mišljenju i uvođenje sestrinskih ordinacija budući da danas postoje visokoobrazovane medicinske sestre na koje bi se trebale prebaciti određene veće ovlasti. Otočani, a prema tome i svi koji žive na ruralnim područjima, prirodno na raspolaganju i svojim životnim navikama imaju elemente plavih zona počevši od vježbanja i rada u prirodi, umjerene prehrane koja se vodi načelom uzimanjem obroka koji zadovoljavaju 80 posto želje za hranom, male konzumacije mesa, ali i umjerene konzumacije alkohola – do dvije čaše dnevno.
Mobilni timovi spašavaju živote
Princip rada i pružanja zdravstvene skrbi na otocima i ruralnim područjima, konkretno na kvarnerskim otocima i području Gorskog kotara, predstavili su ravnatelj Kliničkog bolničkog centra Rijeka Alen Ružić i ravnateljica Doma zdravlja Primorsko-goranske županije Emina Grgurević Dujmić. Kako je kazao Ružić specijalističke ambulante bliže pacijentima riječki KBC je uveo 2015. godine. Tada su bile 34 ambulante na osam dislociranih mjesta, a danas je 20 KBC-ovih ambulanti na sedam dislociranih mjesta. Od tada su ove ambulante ostvarile gotovo 50 tisuća pregleda. – Naše dislocirane ambulante veliko su zadovoljstvo u Gorskom kotaru, u Vrbovskom, u Delnicama i u Čabru otkud se po potrebi pacijenti upućuju u KBC Rijeka. Neurologija, kardiologija, neurokirurgija, psihijatrija te logopedija najtraženije su usluge dislociranih ambulanti, kazao je Ružić ističući da kvarnerski otoci imaju dobru specijalističku zaštitu u okviru Doma zdravlja. Grgurević Dujmić kazala je kako je Dom zdravlja PGŽ-a s oko 140 zaposlenih specijalista jedna od najvećih izvanbolničkih specijalističkih ustanova. Posebno se dotaknula mobilnog mamografa koji je u funkciji gotovo dvije godine, a uz pomoć ovog uređaja dosad je napravljeno oko 4.000 pregleda. – Odaziv mobilnog mamografa je preko 90 posto, što možemo zahvaliti našim administratorima. Obišli smo Gorski kotar i otoke i niti jedan karcinom koji je otkriven nije bio veći od sedam milimetara i većina ih je »in situ« što znači da smo spasili te žene. Moramo povećati dostupnost zdravstvene skrbi gdje ljudi nemaju pristup većim ustanovama. Mi smo sretni kad možemo reći da smo otkrili neku bolest u najranijoj fazi, poručila je Grgurević Dujmić. |
– Otoci u Hrvatskoj prije sto godina sigurno su bili plave zone, no danas to više nisu, kazao je Capak dodajući da to ne znači da ne mogu ponovo postati.
No izazovi na terenu, posebice u udaljenim mjestima, brojni su, a kao osnovni problem navodi se nedostatak zdravstvenog kadra. To možda najbolje ilustrira primjer Ličko-senjske županije. Pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo Ličko-senjske Dubravka Rukavina ističe kako ova regija stipendira zdravstveni kadar, no kao sve županije i imaju problem s kadrom. Ipak, u suradnji s ravnateljima zdravstvenih ustanova osigurava da svi stanovnici imaju zdravstvenu zaštitu.
Povećanje plaća
Kako je kazala Danica Kramarić iz Ministarstva zdravstva, zdravstvena administracija očekuje suradnju s lokalnim zajednicama koje prije nije bilo u mjeri kakva je danas.
– Jedan velik dio stimulacije nisu plaće nego uvjeti rada i tu je jedan od važnih segmenata opremanje prostora, a Ministarstvo zdravstva je osiguralo novi velik iznos sredstava koji je usmjeren isključivo na ruralna područja. Ranije su takva sredstva županije prije raspoređivale kako su htjele, no Europska unija je uvjetovala da se sadašnjih 59 milijuna eura usmjeri upravo na ruralna područja, istaknula je Kramarić.
Upravo će opremljeni prostori prema njezinom mišljenju stimulirati određenog specijalistu da pruža zdravstvenu skrb i nastavi svoju karijeru na ruralnim područjima.
Alen Ružić / Foto Barbara ČALUŠIĆ
– Suradnja sa županijom kod nas je jako je dobra i naša četiri grada sudjeluju i sufinanciraju stimuliranje liječnika od smještaja nadalje. Mi smo stvarno ogromni, naši liječnici da bi pokrili dvije smjene na posao putuju kao da vi iz Zagreba svaki dan idete do Bosiljeva pa tako naš obiteljski liječnik u Karlobagu na zamjenu ide u Brinje i tada putuje 130 kilometara, kazala je Dubravka Jakšetić, ravnateljica Doma zdravlja Ličko-senjske županije.
S druge strane, Ličko-senjska županija na svojem velikom području ima svega šest pedijatra. Kako je kazala ravnateljica Opće bolnice Gospić Sandra Čubelić, od toga su tri pedijatra u bolnici, a preostali u Gospiću, Senju i Otočcu.
I drugo izdanje ovog kongresa istaknulo je prijedlog da se liječnicima na ruralnim područjima poveća plaća za 30 posto, a da se o tome razmišlja u Ministarstvu zdravstva potvrdila je i Kramarić dodajući kako ta razmišljanja potkrepljuju i inozmena iskustava pa tako obiteljski liječnik u Norveškoj ima veću plaću od bolničkog liječnika.
– Broj liječnika u Hrvatskoj je unutar prosjeka Europske unije, no liječnika nam nedostaje primarnoj zdravstvenoj zaštiti i u ruralnim područjima. Slažem se da je edukacija stimulativni model, ali liječnika koji ne radi u velikom gradu, moramo više platiti i dati mu smještaj, rekao je direktor Udruge poslodavaca u zdravstvu Dražen Jurković. Dok se to ne riješi, prema njegovom mišljenju, imat ćemo kao zemlja u cijelosti relativan nedostatak liječnika koji diktiraju ruralne sredine, a ne veći centri u kojima je liječnika dovoljno.
Mobilne ljekarne
Novi vid širenja dostupnost zdravstvene zaštite, pored telemedicine, svakako su i mobilni timovi pa se Maja Grba Bujević ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu dotaknula iskustva Karlovačke županije koja se za svoje ruralna područja umjesto dovođenja kadrova, usmjerila na mobilne timove te su prvi započeli s projektom mobilnih ljekarni.
– Naša su mjesta slabo naseljena i sa starijom populacijom do koje treba doći. Zato njegujemo mobilne ljekarne i mi smo prva županija koja ih je uvela. Mobilna ljekarna ide kroz šest naših slabo naseljenih mjesta i ima izvanredan učinak, poručila je Grba Bujević na što se nadovezala predsjednica Hrvatske ljekarničke komore Ana Soldo.
Ona smatra da plaćanje do određenih razina, počevši od plaće pa do smještaja ljekarnika omogućava da ljekarne u ruralnim područjima nastave poslovati.
– Jer ima ljekarni koje negativno posluju, kako privatnih, tako javnih. Naša komora ima 4.600 članova, a samo njih 2.900 radi u ljekarnama. Ostatak nije kako bi se pomislilo mahom u farmaceutskim kućama, nešto je, ali najviše ljekarnika naših članova koji ne rade u ljekarnama ima svoje OPG-ove i njih je 112. Država mora biti svjesna koliko je važno da je ljekarna blizu čovjeka, ali ne samo ona mobilna. U ljekarnama se radi prevencija i može se učiniti puno toga da zdravstvo bude efikasnije. Nije naravno isto da lijek nekoj starijoj osobi nosi poštar ili HGSS služba, štoviše, protivno je s barem sedam zakona i pravilnika, koliko ih se mogu sjetiti u ovom trenutku, dok je s mobilnom ljekarnom to nešto sasvim drugo, pozdravila je novi projekt Soldo.
