RIJEKA – Ono što je nekada koštalo 500 kuna, sada košta 500 eura i nije riječ tek o pukoj floskuli, već o realnosti s kojom se suočavaju riječke osnovne škole smještene izvan centra grada.

Naime, riječ je o iznosu koji nerijetko treba platiti za prijevoz kako bi se organizirala terenska nastava u centru Rijeke ili pak odvelo učenike u kazalište ili kino.

Štoviše, kažu ravnatelji, ne da ta cijena prijevoza doseže 500 eura, nego ju i premašuje, a radi se o učeničkim odlascima koji se realiziraju isključivo na relacijama javnog gradskog prijevoza, točnije prve zone prometovanja.

Tehnički uvjeti

Međutim, pravilnik je tu jasan – mlađi se učenici zbog njihove sigurnosti ne smiju voziti javnim gradskim prijevozom, već za svaki udaljeniji odlazak škola mora organizirati prijevoz autobusom koji udovoljava propisanim tehničkim karakteristikama, a cijene takvih usluga postale su enormne.

Jedan od najekstremnijih primjera je cijena koja je prešla 600 eura, koliko je jedan prijevoznik tražio da učenike OŠ Pehlin preveze do kina u Tower Centru.

Navodeći kako su cijene prijevoza učenika unutar gradskih autobusnih linija zadnjih godina podivljale, ravnatelj OŠ Pehlin Mate Verović kaže da ako se na tržištu i pojavi neka povoljnija opcija, onda je ona školama teško dostupna jer odmah »plane«.

– To je ozbiljan trošak, ali nema alternative za odlazak do centra Rijeke za škole koje su na periferiji.

Jasno je propisano da se prijevoz učenika mora obavljati autobusima koji udovoljavaju propisanim tehničkim uvjetima.

Dakle, javni gradski prijevoz ne smijemo koristiti i to je nešto što nas ozbiljno ograničava.

Nekada je tu uslugu pružao Autotrolej i tada je to roditelje koštalo svega 4 do 5 kuna po učeniku.

Danas najam autobusa često košta 500 eura i taj trošak snose roditelji.

Nemamo izbora jer djeca pješice do centra ne mogu i na kraju se svodi na to da se ti izlasci iz škole svode na minimum, objašnjava Verović.

Sigurnost djece

Problem je, kaže, i to što se prijevoz mora mjesecima unaprijed dogovoriti, a u periodu uoči turističke sezone takav je prijevoz gotovo nemoguće organizirati.

– Ima čak prijevoznika koji su otvoreno rekli da im je neisplativo voziti djecu.

Razumijem to jer oni su na tržištu i isplativije je voziti turiste.

Međutim, mi si ne možemo priuštiti da nismo odgovorni i da djecu pustimo redovnim javnim gradskim prijevozom.

Stalno smo u nekoj kalkulaciji jer ne isplati se ako će negdje otići samo jedan razredni odjel. To je dvadesetak djece i po djetetu ispadne jako skupo. Stoga gledamo da napunimo autobus, a ukoliko se netko od djece razboli, odmah cijena raste, objašnjava ravnatelj OŠ Pehlin.

Još bliže centru grada je OŠ Eugena Kumičića, no bez obzira na to što je bliže, dolazak do tog centra nije ništa jeftiniji i jednostavniji.

Ističući da izbora nema ako je prioritet škole sigurnost djece, ravnateljica Ana Anić Opašić kaže da učenici te škole do centra Rijeke ne mogu ni pješice ni javnim gradskim prijevozom, a poput ravnatelja pehlinske škole i ona se sjeća povoljnog prijevoza u aranžmanu Autotroleja.

– Ima roditelja koji imaju više djece i kroz godinu to ih puno košta. Naši učitelji tu imaju važnu ulogu i pokušavaju naći što jeftinije.

Međutim, izbora nemamo. Ili tako, ili djeca neće nigdje ići, a trudimo se da ih tijekom godine izvedemo iz škole, da posjete kino ili kazalište i znamo da je njima to najljepši dio nastave, ističe ravnateljica.

Gdjegod mogu – pješice

Kako bi izbjegli financijsko opterećenje roditelja, OŠ »Vladimir Gortan« poziva kazališne grupe na gostovanje u školi, a ravnatelj Venelin Mehić navodi da učenici te škole gdje god mogu, idu pješice.

Međutim, pješice baš i ne mogu svugdje.

– Sad ćemo morati u Dom mladih s prvašićima. Imamo ih 34. To pješice ne možemo, a ne možemo ni javnim prijevozom. Morat ćemo angažirati prijevoznika bez obzira na to koliko košta.

Nisam siguran da ta cijena ima opravdanje, jer kada pusti naše učenike, taj autobus je slobodan i može prevoziti nekog drugog dok se ne vrati po našu djecu, kaže Mehić.

Taj put od škole do Doma mladih OŠ »Fran Franković«, bez obzira na to što se radi o jednoj od bližih škola toj ustanovi, platila je 280 eura.

Ravnatelj Vedran Kosovac kaže da to ni nije najskuplji prijevoz koji je škola organizirala, jer lani su za put od Drenove do Vežice radi posjeta zvjezdarnici autobus morali platiti 553 eura.

– Istina, radilo se o većem i manjem autobusu jer imamo po tri paralelna razreda pa uvijek idu svi zajedno. Cijene variraju, ali u pravilu za naše učenike teško možemo organizirati prijevoz koji je ispod 500 eura.

Naći autobus je lutrija i onda škole pristaju na ono što prijevoznici traže.

Prije pandemije je to bilo daleko jeftinije jer smo koristili uslugu Autrotroleja kao izvanredan prijevoz.

Međutim, onda su počeli problemi s deficitom vozača i ta je mogućnost ukinuta, a mi smo ostali prepušteni tržištu, zaključuje Kosovac.