Pretužne smrti dvoje mladih ljudi na otoku Krku, kad se nalaziš u dvadesetim godinama života uistinu je pred tobom život cijeli, morale bi biti istinski zadnji alarm koji bi koliko danas trebao pokrenuti mehanizme  izgradnje “Krčkog autoputa” i drugog mosta. Neovisno o tome gdje se konkretno dogodila smrt dvoje mladih, neovisno o tome tko, kada, kako – apsolutno je zadnji čas za početak temeljite rekonstrukcije prometnica, i ne samo na Krku. Ali da prvenstveno na Krku.

Konstruirati drugi most

Današnji sustav prometnica naime uvažava da su dva najveća hrvatska otoka povezana preko jednog mosta. Krčkog. On je naime osovina na koju se vezuju svi putnici kojima je odredište Krk, kao i većina onih koji idu na Cres i Lošinj. Valbiska – Merag je najopterećenija trajektna pruga u Hrvatskoj, njome godišnje prođe oko 550 tisuća vozila i 1,3 milijuna putnika, Tu je i manjina putnika za otok Rab. Iako manjina, nije tih putnika baš malo, kako nam pokazuju statistike riječ o oko 60 tisuća vozila i nekih 160 tisuća putnika, odnosno oko 15 posto prometa za otok Rab. Jasno je stoga da je Krk platforma za čitav Kvarner, prometna žila kucavica preko koje se ostvaruju milijarde eura turističkog prometa. Krk, Lošinj te navedeni postotak Raba i Cres ostvaruju više od polovice turističkog prometa Primorsko-goranske županije, treće po snazi u Hrvatskoj.

Hiper preopterećene prometnice Krka osim što ljeti donose zastoje i čekanja epskih razmjera, donose i brojna stradanja, prečesto sa smrtnim posljedicama. Što se dakle mora početi činiti odmah sutra?

Najprije konstruirati drugi most. Sada kad je Učka dobila drugu cijev, a pitanje je mjeseci kad će spoj Matulji – Učka dobiti puni profil autoceste, krajnji je rok za drugi krčki most kao i za oko 25 kilometara krčkog autoputa. Središnja cestovna linija imala bi spojeve za sva važna središta na otoku, kao i za pravac prema Valbiski. Time bi se uklopila u sustav hrvatskih autocesta i u velikoj mjeri poboljšala kvalitetu prometa te smanjila broj tragedija koji današnji Krk svrstavaju na kartu najpogibeljniji cestovnih pravaca u Hrvatskoj i ovom dijelu Europe. Malo se gdje gine kao na Krku!

Uređenje pravca Cres-Porozina

Druga važna odrednica. U ponedjeljak 6. listopada dobili zrnce nade je uređenje prometnog pravca Cres – Porozina pitanje dana. Zrnce nade je naime rekonstrukcija dijela tog pravca na njegovoj najvišoj točku, u predjelu Pedošćice. Riječ je o maloj dionici, ali ipak velikoj nadi da će se uskoro riješiti i nakon toga jedini  preostali dio prometnice koja svojom kvalitetom pripada vremenima prije najmanje jednog stoljeća, spoj od Križića, mjesta gdje se ide prema Belom, i Dragozetića.

Tu istina još uvijek ne postoji ni dozvola za gradnju, ali ima naznaka kako bi se taj pravac mogao početi uređivati najkasnije 2027. godine. No, da bi se priču o rasterećenju Krka od prometa i prebrojnih smrti, moralo bi se srediti i stanje na prometnici što povezuje Brestovu i Riječku zaobilaznicu. Iako ne krčkih razmjera, ali prometni kaos koji ljeti, ili najmanje pola godine vlada na lovranskom prostoru se također hitno mora sanirati. Kako? Lako! Iznad Lovrana se treba organizirati križanje na koje će se spajati prometnice što dolaze iz pravca Ike i Mošćeničke drage, dok treći krak tog kružnog toka mora ići prema autocesti ispred kvarnerske strane tunela Učka. Sublimirano – izgradnja drugog krčkog mosta, autocesta kroz Krk, izvlačenje pravca Cres – Porozina u cijelosti iz srednjeg vijeka kao i spoj Lovrana s autocestom ispred “Učke” su zaokruženi proces koji kvarnerske otoke dovodi u prometnu civilizaciju današnjeg doba. Sve ostalo, ono što danas imamo je – “licence to kill”. Na žalost najčešće premladih ljudi.

I da završimo brojkama. Hrvatska ostvaruje oko 110 milijuna noćenja. Zahvaljujući Krku i njegovom mostu – oko 10 posto sveukupnosti hrvatskog turizma. Ako je potrošnja po jednom gostu oko 150 eura dnevno, to znači da se preko Krčkog mosta godišnje ostvaruje turistički promet od 1,65 milijardi eura. Pa nije li to dovoljan razlog, jer nalazimo se u materijalističkom svijetu u kojem su smrti na prometnicama, na žalost i mladih ljudi, samo statistika, da se u te tako dohodovne pravce uloži sve što treba da bi postali fluidni, dostojni vremena ali i novca koji njima donose turisti.

Ili… ili nas, ma koliko se s raznih birokratskih adresa upućivalo izraze sućuti obiteljima dvoje mladih ljudi s otoka Krka, zapravo za sve i nije briga. Kako neki kažu: milijarde su tu s adekvatnim prometnicama ili bez njih. Smrt na cestama? Koga briga, svijeće i krizanteme, kao i turizam, donose dobre zarade. Čemu graditi mostove i zaobilaznice kad će nam s njima ili bez njih biti isto? HRZ. Hrvatska relativiziraju zajednica. Ništa više. Obiteljima dvoje poginulih iskrena sućut. Ali i želja – da nikad više na Boduliji ne bude ovako tužnih dana.