Halid Bešlić na koncertu u Rijeci 2022. godine / Foto: Novi list
Kao i diljem regije, Bešlić je imao puno obožavatelja u Rijeci gdje je posljednji koncert održao 2022. godine
povezane vijesti
Legendarni pjevač Halid Bešlić preminuo je u 72. godini u Sarajevu.
Kao i diljem regije, Bešlić je imao puno obožavatelja u Rijeci gdje je posljednji koncert održao 2022. godine.
Halid Bešlić ponovo nastupio u Rijeci: Maestralnom izvedbom publiku odveo na putovanje kroz vrijeme
“U meni ima i sevdaha, i rocka, i popa, i starogradske. Živio sam s tim glazbenim pravcima, sve sam to pjevao po sarajevskim kafanama, to je stup moje karijere, i onda se lako prilagođavam.
Ako je čisti narodnjak, ako je malo zabavnjak, ako ima etna, popa i to mi pomaže u karijeri. A inače sam odrastao i s rokerima i sa sevdalijama, sa svime što je Sarajevo, jedan konglomerat.
Samo nek’ je dobro, nema veze koji je pravac”, rekao je u jednom intrevjuu za Novi list 2020. godine.
Izvukli smo još neke izjave iz tog razgovora:
*Kad sam napunio 65 godina po »službenoj dužnosti« sam otišao u penziju, ali neću prestati pjevati jer ne znam drukčije živjeti. Dok budem mogao, a hvala bogu mogu, pjevat ću.
Narodna glazba
*Narodna glazba je temeljna glazba svih prostora. Svaki narod apropo folklora ima drukčiji pristup notama i stilu, ali sve u svemu temeljna glazba svih prostora je narodna. Tako počinje, a drugi se pravci razvijaju. E sad, ima loše, dobre i kvalitetne narodne muzike. Ove loše pjesme koje se rade dosta kvare opći dojam o glazbi. Ja sam se uvijek trudio imati prave pjesme i ne ići ispod svoje razine koja je omeđena.
Ima narodnih pjesama na koje se naježiš, da li od nota ili od teksta, a oni ljudi koji su, da tako kažem, glazbeno pismeniji, misle da je to neka jeftinija forma muzike, međutim nije. Stvar je ukusa. Moram reagirati na glazbu ako me ona pomiče, a ima i lijepe, vrhunske glazbe na koju ne reagiraš. Ima i toga, ali kvaliteta se ipak osjeti, bila to narodna, pop, rock’n’roll, r’n’b, hip-hop muzika.
Sjećam se kad sam prvi put otišao u Dublin, u Irsku. U hotelu uključim televizor, vrtim kanale i na svima njihova narodna glazba. Kad vidim Bijelo dugme. Što je ovo, rekoh. Poslije kad sam pričao tu anegdotu, shvatim, naš rock ‘n’ roll je ustvari bio narodna muzika. Kod nas koja god grupa nije imala etno elemenata nije mogla napraviti posao. Sve grupe koje su u bivšoj Jugoslaviji bile popularne od šezdesetih do osamdesetih imale su u svojim pjesmama etno s rokerskom podlogom. Oni koji su bježali od toga, nisu imali neke rezultate. Poslije toga se maltene više ništa u glazbi nije dogodilo, ni napravilo. Iz tog rock’n’rolla je nastalo pet-šest raznih pravaca, kao što je iz političke partije izašlo petnaestak malih političkih stranaka.
Ili je dobro ili nije
*Volim svašta, tko god zna lijepo zapjevati. Mijenjaju se raspoloženja, pa tako danas slušam jednu pjesmu, sutra drugu. Ne mogu se centarforski opredijeliti da je samo nešto dobro. Muzika je toliko široka da danima mogu slušati različite stilove, samo mi je važno je li to dobro ili nije.
*Ima previše dobrih pjesama. Recimo, nekad naiđe dobra sevdalinka, pa se pjevuši, nekad dobra rock balada. »Sve je to od lošeg vina«, na primjer. Volim i dobru pop pjesmu. Neki dan je umro Kićo Slabinac, pa sam se sjetio njegovih pjesama uz koje sam rastao. Kićo je imao uvjerljivo pet-šest jakih pjesama, hitove koji su i danas jaki. Davorin Popović, Kemal Monteno, Mišo Kovač, Miki Jevremović, Tereza Kesovija, Gabi Novak, Nada Knežević, Safet Isović, Zaim Imamović, Nada Mamula, Zehra Deović i tako dalje, samo sam jedan dio njih spomenuo iz tog vremena. Mi i danas slušamo Rolling Stonese, Beatlese, Parni valjak, Indexe… te starije grupe i pjevače koji su obilježili prostor i vrijeme, čije su pjesme bile velike i slušaju se. Postoje oni koji su napravili velike pjesme i postoje oni koji samo pjevaju.
