Antarktika je kontinent koji okružuje Južni pol. Jedini je ljudima nenaseljeni kontinent na Zemlji, izuzev istraživačkih postaja i sporadičnih gostovanja znatiženjih televizijskih ekipa i poneke planinarske eskspedicije.

Antarktika, dvostruko veća od Australije, najhladnije i najudaljenije kopneno područje na Zemlji, dom je 90 posto svjetskog leda. Znanstvenici kažu da bi, ako bi se sav taj led otopio, globalna razina mora porasla za 60 metara.

Prof. dr. sc. Paul Arthur Berkman američki je znanstvenik i diplomat, osnivač i predsjednik Centra za znanstvenu diplomaciju sa sjedištem u Falmouthu, u SAD-u. Djeluje kao suradnik Programa za pregovaranje (Program on Negotiation) na Pravnom fakultetu Sveučilišta Harvard te u području znanstvene diplomacije u okviru Harvard-MIT Programa za javne sporove.

Uz to, Berkman je i viši suradnik Instituta Ujedinjenih naroda za obuku i istraživanje (UNITAR). Bio je i nositelj prestižne Fulbrightove arktičke katedre, stipendije koja se dodjeljuje vodećim američkim znanstvenicima za istraživanje i međunarodnu suradnju na Sveučilištu u Tromsø u Norveškoj, s naglaskom na klimatske promjene i održivi razvoj u arktičkoj regiji.

Berkman je poznat po tome što gradi mostove između znanosti i politike, povezujući znanstvenike, diplomate i donositelje odluka. Jedan od najznačajnijih trenutaka u njegovoj karijeri bio je Antarctic Treaty Summit, održan u Washingtonu 2009. godine povodom 50. obljetnice potpisivanja Ugovora o Antarktici.

Kao organizator i predsjedatelj, Berkman je okupio znanstvenike, diplomate i političare iz cijelog svijeta. Summit je rezultirao objavom prve knjige o znanstvenoj diplomaciji (Cambridge University Press, 2011.) te usvajanjem rezolucije američkog Kongresa, kojom je jednoglasno potvrđena važnost znanosti u promicanju mira i međunarodne suradnje.

Gostujući je profesor na brojnim sveučilištima diljem svijeta, nesebično dijeleći bogato iskustvo i znanje, stavljajući znanost u središte međunarodnog dnevnog reda, između kreatora politika i znanstvenika, a sve s ciljem održivog razvoja Antarktike. Putovao je na svih sedam kontinenata, što je rezultiralo njegovim udžbenikom »Znanost u politici: Globalne lekcije s Antarktike«.

Lekcije s Antarktike

Odabrani ste za Fulbright specijalista 2024. – 2027. za znanost i diplomaciju. Koja je sada vaša uloga?

– Prije svega treba reći kako Fulbright specijalistički program ima za cilj razmjenu znanja i uspostavljanje partnerstava u korist sudionika, institucija i zajednica u SAD-u i inozemstvu kroz razne obrazovne i stručne aktivnosti unutar mirovnog rješavanja sukoba.

Moj početni specijalistički projekt upravo je završio, u Maleziji, u suradnji s Međunarodnim institutom za znanstvenu diplomaciju i održivost IISDS na Sveučilištu UCSI u Kuala Lumpuru, u trajanju od 42 dana, od srpnja do rujna 2025.

Otvaranje IISDS-a na Sveučilištu UCSI u Maleziji važno je za razvoj u području znanstvene diplomacije, koja se globalno ubrzava u cijelom spektru subnacionalnih, nacionalnih i međunarodnih jurisdikcija.

Paul Arthur Berkman

O čemu ste govorili u okviru edukacije »Znanstvena diplomacija za globalni jug« u Kuala Lumpuru, na temu »Znanost u politici: Globalne lekcije s Antarktike«?

– Predavanje ističe antarktičke ekosustave kao makrokozmose planetarne dinamike, gdje ribarstvo i ključna klimatologija otkrivaju delikatnu ravnotežu između iskorištavanja resursa i očuvanja prirode.

Kroz studije slučaja, kao što je baza podataka Antarktičkog ugovora – pionirski alat za snalaženje u složenim međunarodnim sporazumima, istražujemo kako interdisciplinarni okviri, koji okupljaju pravo, ekologiju i geopolitiku, mogu informirati klimatsku diplomaciju i utjecati na zaštitu bioraznolikosti diljem svijeta.

Ostavština Antarktike nudi nacrt za rješavanje kriza 21. stoljeća, od porasta razine mora do prekograničnog onečišćenja. Ideja je potaknuti donositelje odluka da preispitaju donošenje politika kao kolaborativni, znanstveno utemeljen pothvat, pokazujući da čak i najudaljeniji kutci Zemlje kriju univerzalne lekcije za održivu budućnost čovječanstva.

Međunarodno znanstveno vijeće povremeno imenuje po stotinu stipendista. Koje je značenje imenovanja stipendista i koja je njihovih uloga u svijetu znanosti?

– Međunarodno znanstveno vijeće ISC dodjeljuje stipendije pojedincima za njihov izvanredan doprinos promicanju znanosti kao globalnog javnog dobra. Stipendija je najviše priznanje, ujedno i najveća čast koju ISC može dodijeliti pojedincu.

Uloga odabranih znanstvenika jest da podrže Vijeće u njegovoj misiji u kritičnom trenutku za znanost i održivost znanosti od ulaska u UN-ovo Međunarodno desetljeće znanosti za održivi razvoj 2024. godine. Stoga ISC ponosno objavljuje imenovanja 100 novih stipendista, kao priznanje za njihov izvanredan doprinos promicanju znanosti kao globalnog javnog dobra.

Među stipendistima su osobe iz područja temeljnih društvenih i prirodnih znanosti koje su dale vrijedan doprinos znanosti i društvu. Dolaze iz različitih zemalja i regija, disciplina, sektora i faza karijere, a nominirali su ih članovi ISC-a i postojeći stipendisti te ugledni partneri. Odabrani stipendisti čine kritičnu, raznoliku skupinu posebnih pojedinaca koji mogu dopuniti uvid, stručnost i perspektive organizacija članica ISC-a.

Polarna godina

Jedan ste od urednika knjige »Izgradnja zajedničkih interesa u Arktičkom oceanu s globalnom uključenošću«, objavljene 2022. Ujedno ste i autor prvog poglavlja, pod naslovom »Izgradnja zajedničkih interesa uz informirano donošenje odluka za održivost«. O čemu je riječ u knjizi i spomenutom poglavlju?

– Kao što je u uvodu knjige nevedeno, ona sadržava sveobuhvatnu kompilaciju perspektiva o Arktičkom oceanu s doprinosima koji se protežu od autohtonih stanovnika i znanstvenika na početku karijere do ministara vanjskih poslova, uključujući perspektive u cijelom spektru subnacionalnih, nacionalnih i međunarodnih jurisdikcija.

Arktički ocean se zbog klimatskih promjena u smislu globalnog zagrijavanja transformira u sezonski, bez leda, stvarajući izazove, ali i prilike koje djeluju kratkoročno i dugoročno, naglašavajući potrebu donošenja informiranih odluka u nizu hitnih slučajeva, od sigurnosti do održivosti.

Arktički ocean nudi studiju slučaja budeći zajednički interes za preživljavanje u našoj globalno povezanoj civilizaciji. Knjiga upućuje na značenje donošenja odluka od zajedničkog interesa za učinkovito rješavanje pitanja promjena.

Spomenuto poglavlje usredotočuje se na znanstvenu diplomaciju kao pokretača informiranog donošenja odluka u svrhu izgradnje zajedničkih interesa. Kao primjer, Arktički ocean ističe holističku (međunarodnu, interdisciplinarnu i uključivu) integraciju s morskim i okolnim kopnenim sustavima, koji međusobno djeluju s čovječanstvom na lokalno-globalnoj razini, posebno u odnosu prema promjenjivoj klimi Zemlje.

Važno je prepoznati izazove uključivanja različitih dionika, nositelja prava i drugih aktera, s posebnim poštovanjem prema autohtonim narodima koji tisućljećima naseljavaju Arktik, s otpornošću kroz ledena doba i prošla razdoblja globalnog zatopljenja.

Govori o izgradnji zajedničkih interesa u Arktičkom oceanu s globalnom uključenošću s ciljem pomoći u donošenju informiranih odluka koje djeluju kratkoročno i dugoročno na lokalno-globalnoj razini za dobrobit svih na Zemlji kroz generacije.

Ilustracija iStock

Možete li nam reći nekoliko riječi o 5. Međunarodnoj polarnoj godini? O čemu se tu radi?

– Peta međunarodna polarna godina (IPY-5), koja će se održati 2032. – 2033., važan je sljedeći korak u nastavku najstarijeg programa kontinuiranog istraživanja klime koji je stvorilo čovječanstvo, a što je započelo tijekom solarnog maksimuma s IPY-1 davne 1882./1883., nakon malog ledenog doba.

Trenutno planiranje IPY-5 od Međunarodnog odbora za arktičku znanost (IASC) i Znanstvenog odbora za istraživanje Antarktike (SCAR) uzima u obzir relevantne polarne procese velikih razmjera, međunarodne aktivnosti i UN-ovo desetljeće posvećeno znanosti.

Osim toga, postoje bitne značajke koje treba uključiti u planiranje IPY-5 s autohtonim znanjem, kao i vodstvom sljedeće generacije znanstvenika i političara, zajedno s međunarodnim znanstvenim vezama, uključujući ključnu integraciju sustava podataka i istraživanja sustava Zemlja – Sunce.

Treba se prisjetiti kako je u Ugovoru o Antarktici iz 1959. zabilježeno da je »Međunarodna fizička godina u skladu s interesima znanosti i napretkom cijelog čovječanstva«.

Bio je to prvi sporazum o nuklearnom naoružanju sklopljen između nuklearnih velesila, uz primjenu znanstvene diplomacije na temelju »pitanja od zajedničkog interesa«.

Prepoznajući trenutne izazove, kako bi se omogućili uključivi dijalozi – posebno za Arktik, planiranje za IPY-5 dovoljno je daleko u budućnosti da bude maštovito i nadahnjujuće, ali dovoljno blizu da bude praktično.

Osobito stoga kako bi se proizveli sinergijski rezultati koji inspiriraju i osnažuju vođe (diplomate, znanstvenike) sljedeće generacije tijekom UN-ova Međunarodnog desetljeća znanosti za održivi razvoj, od 2024. do 2033.

Utemeljeno na vizionarskim načelima – »težnjom za holističkim, sistemskim, transdisciplinarnim istraživačkim pristupima« – za dobrobit svih na Zemlji kroz generacije.

IPY-5 je rijetka istraživačka prilika kada postoji povećano nacionalno i međunarodno financiranje za sadašnje i sljedeće generacije istraživača i drugih lidera čije ideje mogu doći do izražaja.

Održavanje IPY-5 će se također poklopiti s kulminacijom Međunarodnog desetljeća znanosti za održivi razvoj (IDSSD) 2024. – 2033. (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu – UNESCO), otvarajući pitanja o globalnim sinergijama koje treba potaknuti jačanjem međunarodne znanstvene suradnje tijekom sljedećeg desetljeća sa »znanošću kao globalnim javnim dobrom«.

Holistička integracija

Uključeni ste u realizaciju ideje – Holistička integracija za održivost arktičke obale i mora. Što uključuje holistička integracija na tom području?

– Prije odgovora na pitanje treba reći da se led ubrzano smanjuje na Arktiku s klimatskim zagrijavanjem, gdje je četiri puta veće od globalnog prosjeka. Povratne veze leda i klime također pogoršavaju problem smanjenjem planetarnog albeda (udio svjetlosti koji površina Zemlje reflektira u svemir, što može utjecati na klimu) na oba polarna područja i ispuštanjem metana iz Arktika, što povećava stakleničke plinove u Zemljinoj atmosferi.

Simbolično, prije samo jedne generacije Arktički ocean karakterizirala je trajna višegodišnja pokrivenost morskim ledom sa stabilnim plutajućim »ledenim otocima« naseljenima desetljećima.

S obzirom na smanjenje arktičkog morskog leda, koje se opaža od početka satelitskog snimanja 1978. godine, danas jasno vidimo godišnje napredovanje i povlačenje morskog leda preko Arktičkog oceana. Novo stanje morskog leda također se pojavljuje oko Antarktike, a smanjenje površine leda bilježi se od 2016. godine, s rekordnim minimumom 2023. godine.

Sustavi su definirani svojim granicama, a Arktički ocean već je prešao tu granicu. Gledano iz perspektive različitih dionika, implikacije novog Arktičkog oceana uključuju inherentne sigurnosne rizike političkih, ekonomskih i društvenih nestabilnosti, koje su neposredne.

Istovremeno postoje hitnosti kojima se treba kontinuirano baviti radi održivosti sustava. Na razini ljudi, nacija i svijeta – izazov je donositi informirane odluke, od sigurnosti do održivosti, što zahtijeva znanost s diplomacijom kako bi se pregovaralo u korist društva.

Stoga holistička integracija za održivost arktičke obalne i morske regije uključuje pitanja tumačenja promjenjive dinamike biogeofizičkih i socioekonomskih sustava diljem Dalekog sjevera.

Interdisciplinarni segment bio je zastupljen prirodoslovcima, društvenim znanstvenicima i nositeljima autohtonog znanja, koji svi otkrivaju obrasce, trendove i procese (iako različitim metodama), pružajući osnovu za donošenje odluka. Uz podršku nacionalnih agencija za financiranje iz Kanade, Kine, Francuske, Norveške, Rusije i SAD.

Ti sustavi znanja, koji su se razvijali tisućljećima – zajedno sa znanošću – ističu izazov uključivosti, integrirajući šest elemenata otkrića (tko, što, kada, gdje, zašto i kako).

Pojam »holistički« definiran je kao »međunarodni, interdisciplinarni i uključivi«, prepoznajući da je uključivanje jedini izazov u evoluciji odnosa znanosti i društva. Ovdje je riječ o znanstvenoj diplomaciji kao »jeziku nade« za inspiraciju vođa iduće generacije.

Rekordan zaron

Znanstvenoj zajednici dobro je poznato da je 1981. kao 22-godišnjak Berkman proveo zimu na Antarktici, u istraživačkoj ronilačkoj ekspediciji s Oceanografskim institutom Scripps.

Tijekom te ekspedicije na ledenoj polici McMurdo izveo je najdublji zaron kroz 16-metarsku rupu u ledu. Bio je to pionirski pothvat u ekstremnim uvjetima, koji je označio početak njegova cjeloživotnog bavljenja polarnim regijama.

Više od četrdeset godina kasnije, 2023. godine, taj je podvig službeno priznat i upisan u Guinnessovu knjigu rekorda. Time je simbolično zaokružen luk njegova znanstvenog i diplomatskog puta – od mladog ronioca istraživača do svjetski priznatog lidera u području znanstvene diplomacije.