Snimio Nenad Reberšak
Ukoliko izuzmemo beskralježnjake, rođena su 143 sisavca, ptice, gmazova i vodozemca. Mnogi su mladunci već stasali te se jedva ili uopće ne razlikuju od roditelja
U ponedjeljak, 19. lipnja ove godine, u prijepodnevnim satima, nakon otprilike 11 mjeseci majčine trudnoće, na svijet je u Zoološkom vrtu grada Zagreba došlo mladunče kalifornijskog morskog lava! Tomislav Krizmanić, edukator u ZOO-u Zagreb, veli nam kako je mužjak tijekom okota plivao u bazenu i promatrao što se događa, a ženka se kotila na kopnenom dijelu, kako to uostalom biva i u prirodi. Porod je prošao dobro i brzo. Prvih 24 sata mladunče je bilo pod budnim okom majke ne mičući se s mjesta na kojem je došlo na svijet. Odmah je počelo normalno sisati majčino mlijeko, a ubrzo je krenulo i učenje plivanja, za što se pobrinula njegova brižna majka.
Dva tjedna kasnije, za našeg posjeta ZOO-u kada god bi malac krenuo plivati, roniti, izvijati glavicu, sunčati se i raditi sve što dječurlija u tim mjesecima radi, brižna mati i brižni mu otac zatulili bi kako to morski lavovi rade, pa pohitali k njemu da su mu u blizini, ako ne daj bože, štogod pođe po zlu. Gledaš malu, sretnu, skladnu obitelj pa se misliš kako i nema neke razlike između morskih lavova kalifornijskih i ljudi. Jednaki su to strahovi, jednak nestašluk, samo što će ovaj mladunac rasti znatno brže i znatno prije postati kus lava morskoga, nego li čovjek čovjekom, jer tako je to tamo gdje morski lavovi u prirodi obitavaju. Jedino što je drugačije jest činjenica da još uvijek ne znamo kojeg je mladunče spola. Znat će se, nema žurbe. Zna se zato da mu je majka Edith rođena 2002. godine u Amsterdamu i da je u Zagreb stigla 2004. godine. Otac Zagi rođen je 1994. u ZOO Osnabrücku, Njemačka. U Zagreb je, međutim, stigao 1995. pa ga se ‘ladno da proglasiti fetivim Zagrepčaninom. Vrijedi kazati i to kako naš novi stanovnik Zoološkog vrta nije prva beba morskih lavova rođena u Zagrebu. Dade se tu i našaliti, pa kazati – ako želiš mušku bebu morskog lava, zovi Zagreb. Jer, ovo je peti mladunac, a prva četiri bili su mužjaci! Simba je na svijet došao 2007. pa 2010. otišao u ZOO vrt Rhenen u Nizozemskoj. Njegova sudba je i najdirljivija, jer ga je majka napustila nakon okota, pa su ga othranili djelatnici ZOO vrta. Ostale su majke voljele onako kako Edith ovih dana voli svoje mladunče. Kan je rođen 2008. godine i 2015. je otišao u Makedoniju, u ZOO vrt Skopje. Iste godine istim putem otišao je i dvije godine mlađi Abi, dok je Pepi, rođen 2012. prije koji mjesec otiša u ZOO vrt Barcelona.
Zapravo, luksuz je to za radnoga dana moći obići zagrebački Zoo vrt. Luksuz je kad recimo spaziš visoko na stablu nosić crvene pande Eme, ili se lagano plašiš opakog, dugog kljuna u afričkog podzemnog kljunorošca. Privilegij je gledati ženku mravojeda kako nosom njuška po zemlji, dok joj uredno očešljan rep stoji u pripravi bude li ikakve potrebe njime se zaštititi bilo od kiše, bilo od sunca. Ništa manje zanimljiva nije sasvim posebna crvena boja u crvenog ibisa, baš kao i činjenica da bi crvene nestalo skroz da ne jede hranu bogatu tim i takvim pigmentom. Ali, ako se potpisnika ovog teksta pita, pravo otkriće je njemu bilo samo jedno, odnosno više njih dalmatinskih pelikana!
– Dalmatinski!? Bit će zato jer im je najdraže ne radit ništa, jer fjaka ih lovi – bojažljivo se interesirao novinar.
– Dalmatinci u Zagrebu! Što je tu čudno? – našalio se, ako je uopće, fotoreporter.
Na sreću, dalamatinski su samo zato što su nekad davno u Dalmaciji živjeli.
Bez ograde
Sve nam to kazuje Krizmanić dok hodamo nikad ljepšim i ugodnijim ZOO vrtom. Gdje god skreneš pogled, vide se učinci projekta »Modernizacije ZOO vrta grada Zagreba – prva faza« kojeg valjda ne bi ni bilo, ili barem ne bi još bilo, da uz sredstva što ih je za obnovu dao Grad Zagreb, nisu povučena i znatna sredstva iz strukturnih fondova Europske unije. Evo nas tako i u volijeri za afričke ptice. Površinom je veća od 1000 metara četvornih, visine od 12 metara, što omogućava slobodan let ptica močvarica. No, ono što je čini posebnom jest mogućnost da posjetitelji uđu u volijeru i podijele s pticama prostor. Uf, možda jesu »samo« ptice, ma kad im dođete blizu, kad između vas i njih nema ograde, kad nad glavom leti lijepa plavolica roda, nekako bude čovjek pun poštovanja, ili strahopoštovanja, ovisno već o tome koliko su mu pernati stvorovi bliski.
Roditeljska navika
Nego, vratiti se valja mladuncima i činjenici da ono što se nama zove baby boom, jer ne možemo odoljeti maznim lavićima i morskim lavovima, za djelatnike ZOO-a i nije neko čudo. Podaci kazuju kako je u 2017. godini do sada rođeno sveukupno 918 mladunaca, a ukoliko izuzmemo beskralježnjake, rođeno je njih 143; sisavaca, ptica, gmazova i vodozemaca. Pače, mnogi su mladunci već stasali te se, kako nas uči i Krizmanić, jedva ili nikako ne razlikuju od roditelja. Tuma i Uzuri, dva mladunca, blizanca, mužjak i ženka, stasom se još mrvu razlikuju od roditelja, ali su zato brzo polovili roditeljsku naviku da u hladu odmaraju. Tuma i Uzuri najpopularniji su mladunci u ZOO vrtu. Imena su im odabrana putem Facebooka, prijedloge imena dalo je 1200 građana, a u glasanje o imenima uključilo se njih 5000. Stoga ne čudi da je nedavno, 16. lipnja, velikim slavljem proslavljen njihov prvi rođendan. Ocu je ima Leo, majka je Nyota, a žive zajedno sa svojim čoporom u kojem je i teta Ayana, Nyotina sestra. Žive u velikoj, novoj nastambi Lavlja stijena Kidepo, koja je dobila ime po Nacionalnom praku u Ugandi, blizu granice sa Sudanom, gdje živi ugrožena malena populacija lavova.
Najveći glodavci
U patagonijskih mara zato se slavilo sedam puta ove godine. Tu su se od veljače do svibnja mladunci rađali u miru zagrebačkog ZOO vrta. Oni malo stariji sjede k’o zečevi, iako nikakve veze sa zečevima nemaju jer su i veći i kraćih ušiju. I odmah po rođenju brzi i okretni. Moraju biti, kako bi u prirodi na otvorenim travnjacima lako umakli grabežljivcima. Veselja nije nedostajalo ni kod kapibara. Krajem ožujka rođena su dva mladunca, a krajem travnja njih još pet. Kapibare su najveći glodavaci na svijetu, mogu težiti i do 66 kilograma te dosegnuti dužinu veću od 134 centimetra, ma kad ih vidi čovjek ovako mlade, svejedno bi ih lakomisleno najradije doma ponio. Prinovu je dobila i obitelj južnoameričkog nizinskog tapira. Otac Robi iz Zagreba i majka Adina, rodom iz Češke, dobili su ženkicu Taru koja je na svijet došla 23. ožujka. Samo, sramežljiva je ona nešto bila za fotografiranje. Bjeloruki giboni diče se ženkicom Fionom. Evo su joj dvije godine. Rođena je na sam rođendan ZOO vrta, 27. lipnja 2015. godine. Nije u nje sramežljivosti, nego joj se nije dalo pozirati kad je taman bilo vrijeme od majčina češkanja. Otac Kent i Majka Kulička Fioni su valjda sve na svijetu. Jer, giboni pripadaju čovjekolikim majmunima i mladunčad uz roditelje ostaje i nekoliko godina. I Fiona je svoje ima dobila javno, biranjem preko Facebooka, a bome je, kako nam vele, i član obitelji koja se ne libi, i to točno, pogađati rezultate nogometnih utakmica!
Nego, vratimo se mi za kraj tamo negdje na početek, našem malom kalifornijskom lavu, ili možda lavici. Sunce grije, on/ona u bazenu, roditelji brižni uz nju. Tko se namah nije pomladio, magarac je bio!
