Jedan od najvažnijih filmskih autora naših prostora, Rajko Grlić, u petak je u 18 sati gostovao na tribini „Publicistički teleskop“ koja se u sklopu festivala Vrisak održala u knjižari V.B.Z.-a na Korzu. U razgovoru s Marinom Banićević, Grlić je govorio o svojoj knjizi „Neispričane priče“ koja spaja život i film, a u formi autobiografske proze u kojoj se filmski pojmovi isprepliću s ključnim životnim događajima, obiteljskim sjećanjima i anegdotama iz redateljske bilježnice.

Govoreći o svojoj motivaciji za pisanjem ove knjige, Grlić je naglasio kako nije pisac i nije imao namjeru pisati knjige i miješati se u svijet književnosti. No, kada je otišao u Sjedinjene Američke Države i duboko vjerovao da više nikada neće raditi filmove, odlučio je zapisivati priče koje su mu, kako kaže, same dolazile.

– Napravio sam jedno mjesto u svom kompjuteru u kojem sam slagao te priče koje su zapravo bile za filmove koje nikad neću snimiti. Neke su bile porodične, prijateljske i tako dalje, i tijekom 20 godina mog egzila skupila se ogromna količina priča. Odlučio sam da za svoje unuke, koji su Amerikanci, probam složiti jednu zbirku tih natuknica, ne bi li oni jednoga dana mogli razumjeti kako se dogodilo to da im je majka iz Zagreba, a oni Amerikanci – ispričao je Grlić.

Foto Ana KRIŽANEC

Dodao je i kako dugi niz godina nije niti razmišljao o tome da se pisati može nešto osim scenarija.

– Scenarij nije velika literatura. On je zapravo uputstvo, libreto za neku igru koja se zove film. Tek kad sam počeo pisati kolumne, shvatio sam koliki je užitak biti sam, za kompjuterom, i pisati – kazao je.

Pričao je i o svojevrsnom dopisivanju između njega i Gorana Markovića koje se odvija na portalu Velike priče, kakvo su imali još četvero autora iz Srbije i Hrvatske, a koje će iduće godine biti ovjekovječeno u fizičkom izdanju. Prisjetio se i filma „Čaruga“ te kazao kako tada, za vrijeme Tuđmana i Miloševića, njegov film nije mogao daleko, no kazao je i kako je kasnije saznao da se njegov film masovno gleda na akademijama.

– „Čaruga“ je imao jedan podzemni život, možda mi i draži od onog nadzemnog. Kopirao se u enormnim količinama i za studente je bio kultni film – prokomentirao je Grlić.

Foto Ana KRIŽANEC

Dotaknuli su se i smrti Milivoja Solara, o kojemu je Grlić rekao da je zasigurno najbolji ministar kulture kojeg je poznavao.

– To je bio dostojanstven čovjek, s integritetom, koji je znao što radi i o čemu piše. A pogledajte kako je otišao… Pokušali smo prije par dana pokrenuti inicijativu da se u Saboru oda počast takvom čovjeku, i Sabor je to odbio, rekli su da se onda tako svakome može odati počast. Tako mi cijenimo ljude koji su ovdje nešto učinili – zaključio je Grlić.