Ako ste odrasli s bratom ili sestrom, vjerojatno razumijete sve uspone i padove koje to može podrazumijevati: imati nekoga s kim možete razgovarati i tko vas razumije iz prve ruke, prijatelja za igru ​​s kojim ste se kao dijete igrali vikendom, i osjećaj da ste se uspoređivali s njim ili kao da ste se morali boriti za pažnju.

Tu je i pitanje “sindroma srednjeg djeteta”, koliko ste bili bliski (ili ne bliski), te nekorisne fraze koje ponekad čuju i najstarija i najmlađa djeca, piše Parade.

Ali, postoji još jedna posebna briga koju braća i sestre mogu iskusiti kao djeca: osjećaj da su zasjenjen odnosno stavljeni u drugi plan. Zašto se to događa? Kako to može utjecati na njih kao odrasle osobe? Kako se mogu nositi s ponekad štetnim učincima?

U nastavku članka, psiholozi iznose devet uobičajenih osobina braće i sestara koji su osjećali da su kao djeca, stavljena u drugi plan ili zasjenjena.

1. Hiper-neovisnost

Logično je da bi se brat ili sestra koji su osjećali da dobivaju manje pažnje i podrške naučili više oslanjati na sebe. Morali su se utješiti, razveseliti i osigurati da obave što moraju. Kao odrasli, nastavljaju taj obrazac, čak i u mjeri koja im ne pomaže.

“Da bi se nosili s osjećajem zanemarivanja kao dijete, odrasli mogu biti hiper-neovisni i izbjegavati traženje pomoći čak i kada im je potrebna, a sve da bi održali osjećaj kontrole i autonomije“, kaže psihologinja Denitrea Vaughan za Parade.

2. Perfekcionizam

Manjak pažnje i osjećaj neadekvatnosti također mogu dovesti do perfekcionističkih tendencija.

“Dijete koje je dobilo odobravanje i naklonost može postati perfekcionist u odrasloj dobi da bi izbjeglo kritiku i odbacivanje, dok istovremeno pokušava steći osjećaj vrijednosti, dostojanstva, potvrde i afirmacije”, kaže Vaughan.

Možete ih vidjeti kako se dodatno trude i omalovažavaju sebe kada naprave “pogreške”, a sve to u nadi da će se osjećati posebno i vrijednima ljubavi i pažnje. To također može biti pokušaj da se “nadoknadi” ili da se bude zapaženo, prema psihoterapeutkinji Arlene Waldron. Nažalost, to može staviti preveliki pritisak na tu osobu.

3. Biti tih ili sramežljiv

Ljudi koji su se kao djeca osjećali zasjenjenima, navikli su primati manje (ako i uopće) pažnje, a to se može nastaviti i u odrasloj dobi. Mogu postati rezerviranije osobe.

“Dijete koje je odraslo s time da ga nitko ne vidi ili ne čuje može postati tiho i sramežljivo odraslo lice koje izbjegava potencijalnu negativnu pažnju ili moguće odbacivanje“, kaže Vaughan.

4. Nesiguran stil privrženosti

Kao kratko podsjećanje, postoje četiri stila privrženosti ili načina na koje formiramo i održavamo odnose: sigurni, anksiozni, izbjegavajući i bojažljivo-izbjegavajući. Stilovi privrženosti često se formiraju u djetinjstvu, a osjećaj zasjenjenosti može biti jedan od čimbenika koji tome doprinose.

“Dijete koje se možda osjećalo distancirano ili zanemareno može imati nesigurne stilove privrženosti, poput tjeskobnih ili izbjegavajućih tendencija koje dovode do straha od napuštanja i izazova s ​​emocionalnom ranjivošću“, kaže Vaughan.

To može izgledati kao privrženo ponašanje s partnerom, hiperneovisnost ili određene situacije u vezama.

5. Nisko samopouzdanje

Ovdje se događa da osjećaj zasjenjenosti može dovesti do osjećaja poniženosti i “nedovoljno dobrog”.

“Djeca koja se nisu osjećala potvrđeno mogu internalizirati osjećaj neadekvatnosti i odrasti u odrasle osobe s niskim samopoštovanjem i nedostatkom samopouzdanja što dovodi do stalne sumnje u sebe”, kaže Vaughan.

Te osobe mogu uvijek preispitivati ​​svoje odluke i osjećati da su drugi ljudi “bolji” od njih.

6. Sumnja u sebe

U skladu s niskim samopouzdanjem, ljudi koji su se kao djeca osjećali zasjenjenima svojom braćom i sestrama mogu preispitivati ​​​​svoje sposobnosti, vjerujući da “nikad nisu dovoljni” u usporedbi s drugima. Možete primijetiti da, na primjer, traže stalno uvjeravanje ili se bore s donošenjem odluka.

7. Izbjegavanje sukoba

Sjećate li se kako te osobe mogu biti perfekcionisti da bi izbjegle odbijanje? Mogu biti takvi i da bi izbjegli sukob.

“Odrastajući s osjećajem da njihov glas i mišljenja nemaju težinu, mogu izbjegavati nesuglasice ili šutjeti da bi spriječili odbijanje“, kaže Waldron.

8. Ugađanje ljudima

Osjećajući nedostatak odobravanja i pažnje, ova braća i sestre često daju prioritet tuđim potrebama tijekom odrastanja, prema Waldron, pa čine sve što mogu da bi dobili ljubav i brigu koja je potrebna svakom čovjeku.

9. Ponašanje na način koji traži pažnju, a zatim osjetljivost na kritiku

Osim što su vrlo uspješne, ove osobe mogu tražiti pažnju na druge načine (i ne uvijek pozitivne). Tada njihova reakcija možda neće biti onakva kakvu biste očekivali.

“Mogu razviti pojačanu osjetljivost na percipiranu kritiku, često se osjećajući napadnuto čak i kada im se ne nanosi šteta”, zaključuje Waldron.