Teško je

Šum na frekvencijama. Zaposlenici Radija Otočac umjesto proslave jubileja bore se za opstanak

Marin Smolčić



Kad su 30. kolovoza 1991. godine prve neprijateljske mine pale na usnuli Gospić, jedan od ciljeva bila je tadašnja zgrada Općine Gopić. Odmah je oštećen jedini radijski odašiljač Radija Gospić kojega tada nije imao tko popraviti. Spas u nevolji bio je radio Otočac gdje je uređaj primio tadašnji tehničar Marijan Kostelac-Garinča. Primio je uređaj s pripremljenim rezervnim dijelovima i svega ga za sat-dva osposobio za rad. Garinča je sve to radio dok je Otočac također bio pod topničkom vatrom, a mlađi članovi Radija Otočac bili skrivenu u podrumu ili pod stolovima. Čemu ovaj uvod? Radio Otočac je cijelo vrijeme Domovinskog rata bio jedna od medijskih kuća koja je govorila samo istinu. Često vrlo surovu, ali u skladu s osnovnim postulatima informiranja.


Od tada su prošle 34 godine, a ono u čemu nisu uspjeli četnici, postići će, čini se, lokalni političari. Ispred zgrade Hrvatskog radija Otočac održana je nedavno konferencija za medije na kojoj je direktorica Ruža Orešković otvoreno progovorila o mogućem gašenju najstarijeg medija u Ličko-senjskoj županiji. Riječ je o radiju koji bi iduće godine trebao obilježiti 60 godina kontinuiranog djelovanja, no umjesto proslave jubileja, ekipa od pet zaposlenih bori se za goli opstanak.


Glas istine


HR Otočac je ostao jedini lokalni glas koji sustavno informira građane o svakodnevnim servisnim informacijama, radu lokalne samouprave, problemima zajednice, kulturnim i sportskim događajima – temama koje rijetko pronalaze mjesto u većim regionalnim i nacionalnim medijima. Upravo ta uloga, istaknula je Ruža Orešković, danas je ugrožena. Prema njezinim riječima, ključni problem je samovolja aktualnog gradonačelnika Otočca i predsjednika Skupštine radija Gorana Bukovca.




– Posljednjih mjeseci izloženi smo mobingu i samovolji gradonačelnika. On je zabranio gradskim službama isplatu iznosa za HRO predviđenog usvojenim proračunom za ovu godinu. Zadnji put sredstva smo dobili 8. svibnja, rekla je Orešković.


Također je podsjetila da je Gradsko vijeće krajem prosinca 2024. usvojilo odluku kojom se radiju za 2025. godinu osigurava 100.000 eura subvencije, sredstva bez kojih ova radijska kuća ne može opstati. Zadnje (krhke) plaće zaposlenici su uspjeli namiriti od malih sponzorskih ugovora ličkih jedinica lokalne samouprave i poduzeća. U prošloj poslovnoj godini subvencija je iznosila tek 53 posto radijskih prihoda, najmanje u proteklih 15 godina, a plaće zaposlenih daleko su ispod prosjeka. Direktorica Orešković je naglasila da gradonačelnik sada problematizira vlasničku strukturu radija, iako nitko od suvlasnika, tvrdi ona, nikada nije imao nikakve koristi od tog vlasništva.


– Ja osobno želim mu darovati mojih 3,5 posto vlasništva – bit će »jako« bogat. Nitko plakati neće za vlasništvom, važna je kontrola. Treba ugasiti glas istine… Ostaje pitanje – što je prava pozadina uništavanja HRO-a? Je li to otpad, pitanje Gacke? Tko zna što još, pita se Orešković.


Što se gubi?


Očito je neznanje uhvatilo maha kada netko iole pametan misli kako su vlasničke strukture lokalnih medija presudne za njihovo poslovanje i opstanak. Svaki lokalni radio u RH ima mnoštvo temeljnih troškova jer mora izdvajati sredstva za frekvencije (HRO za tri frekvencije), za HUZIP i ZAMP, različite dozvole, članarine i ostalo.


Nazvali smo gradonačelnika Gorana Bukovca. On je kratko izjavio kako će »Grad Otočac poštovati sve zakonske odluke RH i HR-u Otočac isplatiti sve što je odlučeno«.


Na konferenciji HR-a Otočac su postavljena i dva konkretna zahtjeva: da gradonačelnik do 15. rujna izvrši isplatu svih zaostalih i ovogodišnjih subvencija te da se pitanje vlasničke strukture rješava kroz zakonom predviđene rokove i procedure, a ne, kako su naveli, »bezglavo i na štetu radija«.


– Što ćemo svi zajedno izgubiti? Radnici samo radna mjesta, HRO vrlo brzo koncesiju, građani Otočca još jednu instituciju, a naši slušatelji – neka sami ocijene što se gubi. U budućnosti, radijski signal iz Otočca nikada više neće preko Velebita, i za to smo se izborili tijekom Domovinskog rata, rekla je Orešković.


Sudbina na koncu


Slična lokalna politička podmetanja događala su se prije 7 godina, ali su se slušatelji HR-a Otočac bili spremni pobuniti zbog lakonskog odnosa i neznanja politike koja, čini se, i danas misli kako je vlasnička (uglavnom samo dekorativna) struktura radija, temeljni problem poslovanja jer se lokalci na taj način ne mogu miješati u uređivačku politiku lokalnog medija iza kojega u gotovo 60 godina postojanja stoje deseci pohvala novinarskog društva i općenito struke. Građani Otočca ovih su dana započeli prikupljati potpise na peticiju o opstanku HR-a Otočac. Sudbina radija Otočac sad visi o koncu. Hoće li Grad ispuniti svoju obavezu ili će šutnja i uskraćivanje sredstava dovesti do gašenja gotovo šezdesetogodišnjeg simbola lokalnog informativnog identiteta?


 


 


 


Credit:
Caption:
Zaposlenici HR-a Otočac