U svojoj 21 godini proizvodnje mlijeka Branko Kolak iz Đakova, s proizvodnjom u Potnjanima, prvi put kravama daje – šećer.

Zbog dugotrajne suše, a ona je obilježje i prethodnih godina, kukuruz je energetski slab pa se energija muznim kravama nadomješta konzumnim šećerom.

Stoga je Kolak dosad već nabavio oko 15 tona šećera koje završavaju ne u kuhinji, nego u štali.

– Ne izbalansirate li prehranu – gotovo je. Životinja trpi, počinju ketoze…

Pravilnicima su propisane žitarice i parametri u njima, a mi smo uvijek energiju za stoku vukli iz kukuruza koji je najjeftinija žitarica iz koje vučete škrob, tu su i druge tzv. brze energije kroz druge kulture, a vama treba nešto što će kravi biti energetski dugoročnije od toga pa nabavljamo šećer, kaže Kolak koji po grlu dnevno troši oko 400 grama šećera.

Zbog suše se u kukuruzu pojačano razvija aflatoksin.

Ceh plaćaju mljekari, dok kod tovljača junadi i svinja to nije toliki problem. Otkupljivači, naime, ne primaju mlijeko čiji je aflatoksin veći od 0,05. Kolak kaže da je Europska unija išla na tako niski parametar vodeći se prilikama na sjeveru kontinenta gdje aflatoksina zbog hladnoće i kišovitosti gotovo uopće nema, dok je njegov bazen »ispod Alpa« u Italiji, Mađarskoj, Grčkoj, Hrvatskoj, Španjolskoj…

– Kod nas je dozvoljeni aflatoksin u mlijeku samo 0,05 pa su mnogi u problemu. Treba hraniti stoku kukuruzom, a on je pun tog mikotoksina pa ga mljekare neće. Treba mijenjati pravilnike, da se dozvoli aflatoksin u mlijeku od barem 0,07. Mlijeko koje se ne otkupi zbog aflatoksina ide nešto za telad, a ostalo se baca, upozorava Kolak.

S mikofiksatorima njegovo mlijeko je, dodaje, na granici dozvoljenih aflatoksina. Istovremeno, u SAD-u, Rusiji te tzv. trećim zemljama poput Srbije, BiH… dozvoljeni aflatoksin u mlijeku 10 puta je veći nego u EU-u – 0,5.

– Na problem s aflatoksinima upozorili smo i ministra poljoprivrede jer to traje već nekoliko godina, ljudi prestaju s isporukom jer ne znaju više čime hraniti stoku, kaže Kolak.