Mnogi se slažu u ocjeni kako je nakon Thompsonovog koncerta u srpnju atmosfera u Hrvatskoj promijenjena, kao da je “crni duh” pušten iz boce, a zadnji događaji u Benkovcu, gdje su branitelji prosvjedom i silom doveli do odgađanja proturatnog festivala, potvrđuju da se u politički eter vraćaju teme za koje smo mislili da su odavno zaboravljene. No, istovremeno dok desničarska retorika jača i čini se glasnijom nego ranije, rejting desnih stranaka pada.

Tako je zadnje istraživanje Dnevnik.hr-a Crobarometar, u kojemu je HDZ stabilno prvi na 27,8 posto ispitanih, a SDP tradicionalno drugi s podrškom od 22,9 posto birača, pokazalo da je Domovinski pokret na svega 2,8 posto podrške, DOMiNO je na dva posto, a i Most je slabiji nego inače jer je na tek 5,7 posto.

Društvena prisutnost

Uoči parlamentarnih izbora 2024. godine, primjerice, DP je bio na oko 7 posto podrške, i na izborima je potom osvojio čak 16 mandata. S današnjim rejtingom ne bi ni prešao prag.

Taj fenomen da desna retorika jača, ali ne i desne stranke, primjećuje i prof. Goran Čular s Fakulteta političkih znanosti, no upozorava da je s krajnjom desnicom u Hrvatskoj oduvijek bilo tako.

Radi se o najheterogenijem biračkom tijelu koje ne izražava očekivanu ili pretpostavljenu stranačku lojalnost, i koje je kroz ovu povijest od 30 godina od Domovinskog rata najčešće podijeljeno.

Goran Čular / Foto Neva Zganec/PIXSELL

– Jedna trećina birača desnice uvijek je usisana od strane HDZ-a, druga trećina priklanja se onoj desnoj stranci koja je u tom momentu dominantna, pa je tako to ranije najčešće bio HSP, a zadnja trećina je doslovno razasuta među najčešće manjim strančicama koje tek nastaju i vrlo brzo nestaju.

Krajnja desnica u Hrvatskoj nije stacionarna uz isključivo jednu stranku – i to jest njen problem. Zato se moglo dogoditi okupljanje oko Miroslava Škore 2020. godine, ili oko DP-a na prošlim izborima, jer dobar dio njih je stalno u potrazi za novim desnim strankama.

Desnica je otpočetka u Hrvatskoj imala problem s političkim organiziranjem u smislu stranačkog organiziranja. Ima problem rascjepkanosti, kaže prof. Čular.

Iako desni birači strukturiraju stranačku scenu u Hrvatskoj, nemaju pritom stalnost, i ne može se očekivati da su, primjerice, svi branitelji automatizmom pobornici jedne te iste stranke. Čini se da je tako desnica puno jača u društvu nego se to vidi u politici, odnosno u rejtinzima stranaka, kaže.

Podsjeća da je svojedobno na Fakultetu političkih znanosti napravljeno istraživanje o stranačkim preferencijama, odnosno političkoj apstinenciji braniteljske populacije, ali ti podaci iz 2018. vjerojatno su sad već dosta promijenjeni baš zato jer desni birači često mijenjaju svoje favorite.

Također, valja razlikovati birače na desnici koji su zainteresirani za teme Domovinskog rata, Srba i slično, od onih drugih konzervativnih birača koje više zanimaju teme religije, obitelji i slično.

– Primjerice, nisam dugo čuo da se oglasila Željka Markić. S druge strane, i u Mostu se osjećaju promjene, pa će ovisno o tome tko na njihovim izborima pobijedi i ta stranka možda promijeniti smjer. Ako to bude Nikola Grmoja, ostat će im u fokusu teme antiestablishmenta, a ako pobijedi Marin Miletić, skrenut će k drugoj vrsti konzervativizma, kaže prof. Čular.

– Dakle, današnja desnica je kompleksnija u Hrvatskoj nego je bila neposredno nakon Domovinskog rata, krajem 90-ih, kaže prof. Čular.

Puno buke

Politički analitičar Krešimir Macan upozorava da u istraživanjima ovog tipa ima dosta neodlučnih, čak oko 15 posto – dakle pola od njih, skoro 8 posto, je među neodlučnima na desnom polu. Na izborima, ti glasovi “padnu”, dakle automatski će postotak desnice na izborima biti veći nego ankete sugeriraju.

Krešimir Macan / Foto Davor Kovačević

– Možda je problem samo u percepciji, jer je tzv. desnica sada trenutno puno bučnija nego inače, ili nego donedavno. Ali to su isti oni birači koji na izborima daju HDZ-u oko 33 posto, što je dovoljno da sastave Vladu, ili Mostu nešto više nego se sada to pokazuje, povremeno DP-u ili drugima.

Oni su tu, uglavnom su to uvijek isti birači, samo su sada puno glasniji pa se čini da ih je više u društvu nego u samim stranačkim raspodjelama. Ali, moramo imati na umu da nisu svi ti birači krajnja desnica.

Upravo suprotno, Hrvatska nema puno birača krajnje desnice, u to se najbolje uvjerio Tomislav Karamarko kad je igrao na tu kartu i nije prošao najbolje s takvom politikom.

Dakle, nakon Thompsonova koncerta samo se čini da su birači desnice puno glasniji, no Thompson nije okupio samo ekstremne birače. Tamo je bilo pola milijuna ljudi, i to je mainstream. Ti glasovi su raspoređeni proporcionalno, i dalje je većina njih glas za HDZ koji i proporcionalno ima najveću podršku, kaže Macan.

– Kad odbijemo neodlučne, uglavnom dolazimo do uobičajenih brojki ipak, smatra on trenutno je “desničarska buka” puno veća nego se ranije činilo.

Desni glasovi neće nestati

Što se pak drastičnog pada popularnosti DP-a tiče, Goran Čular smatra da su oni pokazali da su spremni sve podrediti tome da budu u poziciji vlasti. Sjetimo se, imali su dobar rezultat sa Škorom 2020. godine, ali umjesto da su skakali od sreće, bili su potišteni jer ih nitko nije htio uzeti u vlast.

Sada, nakon izbora 2024. godine, objeručke su prihvatili ulazak u Vladu. Ali to nije ono za što su njihovi birači glasali – i rezultat je ogroman pad podrške, kaže prof. Čular, koji je siguran da će se do nekih narednih izbora već iskristalizirati neko novo rješenje na krajnjoj desnici, i ti glasovi neće “nestati”.