Za Stipu Božića u Hrvatskoj zna velik broj ljudi. Kad biste proveli anketu najveći broj odgovora bio bi – alpinist, planinar, onaj što se penje… i slično. Dakle, Hrvatska uglavnom zna tko je Stipe Božić. No, ono što se ipak malo manje zna – pogotovo u onih koji se ne bave toliko planinarstvom – ogroman je ugled koji ovaj čovjek uživa u svjetskim alpinističkim okvirima. Jer, Stipe Božić legenda je za svakog vhunskog svjetskog alpinista. Ovaj danas 75-ogodišnji Dalmatinac rođen u kršovitom dijelu dalmatinskog zaleđa (zaseok Božići u Zavojanima, nedaleko od Vrgorca) jedan je od rijetkih ljudi na svijetu koji je najviši svjetski vrh, kultni Mount Everest (8.848), osvojio penjući se i savladavši uspon iz čak tri smjera!

Prvi se put kao dio tadašnje jugoslavenske (u stvari slovensko-hrvatske) ekspedicije 1979. popeo na vrh po iznimno teškom zapadnom grebenu. Koliko je to veliki uspjeh svjedoči činjenica da je uspon tim zapadnim grebenom, unatoč nizu pokušaja kasnije, otada samo još jednom bio uspješan! Potom je Božić 1989. godine kao dio makedonske ekspedicije osvojio najviši vrh svijeta penjanjem po južnom grebenu čime je postao tek drugi Europljanin (prvi je čuveni Reinhold Messner) koji se na Everest popeo dva puta. Napokon, 1996. godine Stipe Božić pratio je slovenskog alpinistu Davu Karničara u neuspješnom pokušaju uspona preko Sjevernog sedla i spuštanja skijama s vrha svijeta.

TRAGEDIJE

I da je u životu ostvario samo spomenuto, Božić bi bio legenda. A tome još treba dodati i činjenicu da se popeo na najviše vrhove baš svakog kontineta, da je svoje uspone pratio kamerom »složivši« niz fantastičnih dokumentaraca koji ne samo da su dobivali nagrade na međunarodnim festivalima, već su iznimno puno učinili za popularizaciju planinarstva, alpinizma i pozitivnog odnosa prema prirodi. Uz sve to Božić je i autor brojnih knjiga koje također na nemjerljiv način doprinose razvoju planinarstva. Posljednji takav literarni Božićev doprinos je sjajna knjiga »Tri drame na Everestu« koju je ovih dana objavio ugledni zagrebački izdavač VBZ.

Kao što upućuju naslov i podnaslov (Moji usponi na vrh svijeta sa zapada, juga i sjevera) ovog se puta Božić okrenuo obradi međunarodno najpoznatijeg dijela svoje karijere, mitskih i pomalo legendarnih uspona na Mt. Everest, uspona koji su bili ne samo fizički i psihički zahtjevni, već tijekom same realizacije i vrlo dramatični te tragični. Pri prvom usponu ostvarenom 1979. godine je na donekle bizaran način pri povratku s vrha poginuo Šerpa Ang Phu. Kod drugog uspona je također po osvajanju i silasku s vrha svijeta život izgubio makedonski planinar Dimitar Ilievski s kojim je Božić osvojio vrh, a pri trećem usponu velika oluja koja je zahvatila Everest odnijela je živote čak osam penjača, ali tom prigodom nije stradao nitko iz tima u kojem je bio Božić.

SVE SAMO NE SVAKODNEVNO

Upravo ta tri legendarna uspona temelj su ove knjige. No, da bi sve imalo svoj puni smisao Božić prije prelaska na pripovijedanje o tim dramatičnim podvizima nudi čitatelju pojašnjenje vezano uz njegovu i strast za osvajanjem visova svih ostalih alpinista. U uvodnom tekstu nazvanom »Što mi znače planine i kako je sve počelo« Božić progovara o djetinjstvu i ranoj zaljubljenosti u planine, odnosno o strasnoj želji da sazna što to »postoji u zagonetnom svijetu koji nalazi iza grebena Biokova, Matokita i Svetog Mihovila«. Ta će ga u korijenu djetinja žudnja pratiti cijeli život i ona će biti pogonsko gorivo svih osvajanja, od onog prvog ostvarenog 10. srpnja 1967. godine na Kamešnicu pa sve do Mt. Everesta i svih drugih najviših planina svih svjetskih kontinenata. Za kraj će autor, nakon što detaljno progovori o prvim i drugom, te nešto skromnije o trećem usponu na Mt. Everest, progovoriti u cjelini nazvanoj »Svi moji povratci pod Everest« o kasnijim brojnim dolascima pod tu majku svih planina, dolascima koji nisu značili i nova osvajanja samog vrha, ali su itekako svjedočili o neraskidivoj vezi Božića i najviše svjetske planine.

Mario Celinić, Stipe Božić i Hrvoje Rupčić na promociji knjiga u Zagvozdu
Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL

Obrađujući temu Božić piše kvalitetno, jednostavo i razumljivo pripovijedajući o pojedinostima koje su itekako bitne u procesu ostvarivanja takvog podviga kao što je uspon na skoro devet tisuća metara visoki planinski vrh. Kroz opise te svakodnevice koja je sve samo ne nešto svakodnevno, ali i kroz druge brojne zanimljivosti te odlične opise nekih od likova koji su sudjelovali u tim avanturama, Božić gradi sliku podviga uspijevajući čitatelju pojasniti koje su to sve muke pred alpinistom željnim ostvarenja životnog sna. No, uz taj opis svega što se događa u uvjetima kad je ne samo teško penjati se, već i disati zbog razrijeđenog zraka, Božić piše i stranice koje, primjerice, svjedoče o religioznom aspektu svih, posebno najviših planina koje su u tradiciji cijelog čovječanstva, zbog svoje blizine s nebom, svojevrsne stepenice do bogova. U uvodnom je dijelu Božić kroz tekst blizak eseju progovorio i o toj vječnoj težnji ljudi da se, usprkos opasnostima i najčešće bez ikakve zarade, penju na planinske visove, a u završnom je dijelu nizom dobrih primjera jasno posvjedočio komercijalizaciji alpinizma, odnosno stanju u kojem se sve više gubi onaj iskonski duh alpinizma i želje za osvajanjem nečeg tajanstvenog, a zamjenjuje ga pomalo bolesna suvremena težnja imućnijih da planinske visove osvajaju samo stoga da bi se mogli time pohvaliti. A to je daleko od gotovo pa duhovnog užitka i unutrašnje potrebe zbog koje alpinisti kreću na svoje uspone.

ŽIVOTNA AVANTURA

Božić je u svoj tekst, obogaćen brojnim odličnim fotografijama sa sva tri uspona, dodao i stavove i priče drugih ljudi, njegovih alpinističkih suputnika. Ponekad su to tekstovi iz već objavljenih knjiga, ponekad su to izjave koje je sam zabilježio tražeći da mu kažu nešto o usponu na kojem su sudjelovali. No, koji god način pripovijedanja odabrao, Božić je razumljiv i zanimljiv pa je nedvojbeno kako će i ova knjiga ne samo svjedočiti o njegovoj velikoj životnoj avanturi zbog koje je za života postao legenda, već će, kao i ranija njegova djela (uključujući i filmove) biti veliki doprinos popularizaciji ljubavi prema planinama.

Zabilješke izdavača o ovoj knjizi, između ostalog, kažu: »Tri grebena Everesta ‒ zapadni, južni i sjeverni ‒ vjerojatno su tri najpoznatija planinska grebena na Zemlji, i upravo po njima idu najglasovitiji smjerovi prema vrhu svijeta. Legendarni George Mallory pokušavao se 1924. domoći vrha preko sjevernog grebena, i to je platio životom. Edmund Hillary i Tenzing Norgay uspeli su se 1953. na vrh svijeta slijedeći smjer po južnom grebenu, dok je zapadni greben bio neispenjan sve do jugoslavenske ekspedicije iz 1979.

Stipe Božić u knjizi »Tri drame na Everestu« živo i precizno rekonstruira svoje najveće penjačke uspjehe, a donosi i dojmljive, potresne priče o tragičnim događajima koji su zauvijek obilježili njegov život. »Tri drame na Everestu« više je od knjige o planinarenju – to je knjiga o izdržljivosti, prijateljstvu, hrabrosti i cijeni snova. Bogato ilustrirana autorskim fotografijama, pruža čitatelju intiman uvid u svijet visokogorstva, gdje svaki korak može biti posljednji«, poručuje izdavač.

DVA DATUMA ROĐENJA

Stipe Božić ima dva nadnevka rođenja, iz dviju različitih godina – jedan stvarni (26. prosinca 1950.), a drugi službeni (2. siječnja 1951.). Nedvojbeno je, stvarno i službeno, da je rođen u zaseoku Božići u Zavojanima kod Vrgorca. Nakon završene osnovne škole u Zavojanima Stipe Božić preselio se ocu u Split. Godine 1968. završava alpinističku školu u splitskom Planinarskom društvu »Mosor«. Za vrijeme služenja vojnog roka 1971. godine upoznao je Vikija Grošelja, budućega velikoga slovenskog alpinista i kasnijega penjačkog partnera na mnogim himalajskim usponima. Godine 1975. sudjeluje na ekspediciji u gorju Hindukush u organizaciji PD-a »Mosor«. Tom prilikom popeo se na 7492 m visok Noshaq, ujedno i najviši vrh Afganistana. Popeo se na tri najviša vrha na svijetu: Mount Everest (8.848 m) – 15. svibnja 1979. i 10. svibnja 1989.; Kanchenjunga (8.586 m) – 1. svibnja 1991.; K2 (8611 m) – 13. lipnja 1993. Popeo se i na najviše vrhove svih kontinenata – Mount Everest (Azija) – 1979. i 1989., Aconcagua (J. Amerika) – 1996., Mount McKinley (Sj. Amerika) – 1996., Kilimandžaro (Afrika) – 1996., Mount Vinson (Antarktika) – 1997., Elbrus (Europa) – 2000. i Mount Kosciusko (Australija) – 1996.