Alimentacija koju sam primala nikad nije bila neka značajna svota koja mi je utjecala na kvalitetu života, pa čak i kašnjenje ili preskakanje isplate u mojem slučaju nije bio neki veliki problem kao što je možda kod nekih, a i tatina obitelj je uvijek pomagala s isplatom, ispričala nam je mlada žena koja je htjela ostati anonimna, a čiji su roditelji rastavljeni više od 15 godina.

S ocem, kaže, nije u najboljim odnosima, no unatoč tome, govori kako je alimentaciju, koliko god mala ona bila, uvijek plaćao.

Nakon što je napunila 18 godina i preselila se u drugi grad zbog studija, otac joj je počeo uplaćivati novac direktno na njezin račun.

Svota koju joj je tada plaćao bila je manja od prvotne alimentacije jer zbog drugih životnih okolnosti više nije mogao plaćati puni iznos, no sve je bilo u dogovoru s njom, navodi, pa ne vidi u tome velik problem. Isplaćivanje je postalo malo nepravilnije jer je znao i preskočiti koji mjesec.

Loši odnosi

No, otac naše sugovornice samo je jedan od mnogih koji svoju obvezu prema djetetu nakon razvoda nije u potpunosti ispunjavao.

Pokazuje to i rasprava o prvih šest mjeseci provedbe novog Zakona o privremenom uzdržavanju, koju je u povodu toga na online konfereciji vodilo više od stotinu stručnjaka iz područja socijalne skrbi, pravosuđa, civilnog društva i relevantnih institucija.

Raspravljajući o ključnim pitanjima i izazovima zakona, kao glavni problem istaknuli su višemjesečna kašnjenja Agencije za osiguranje radničkih tražbina (AORT) u donošenju rješenja, ali i manipulacije neplatiša koji izbjegavaju preuzimanje poziva ili prikrivaju adresu prebivališta.

Veliki izazov su i otežana procedura kada je roditelj u inozemstvu, zloupotreba instituta povremenih uplata kako bi se izbjegla pravna odgovornost, zatim činjenica da nije donesen pravilnik koji bi omogućio provedbu namirenja duga putem javnog rada.

Razlozi zbog kojih neki roditelji ne plaćaju uzdržavanje svoje djece mogu biti različiti i složeni, navodi Iva Jovović, izvršna direktorica Udruge za unapređenje kvalitete življenja LET, koja je i organizirala ovu konferenciju.

– Može se raditi o financijskim problemima, kada roditelj nema stalni posao, nezaposlen je, ima niska primanja, ili pak radi »na crno« i ne prijavljuje prihode kako bi izbjegao obvezu plaćanja.

Namjerno izbjegavanje obveza jedan je od najčešćih problema jer neki roditelji svjesno izbjegavaju plaćanje kako ne bi imali kontakt s bivšim partnerom ili djetetom. Zato nerijetko pokušavaju prikriti imovinu ili prijavljivati niže prihode, kaže Iva Jovović.

Državni mehanizmi za prisilnu naplatu, odnosno ovrhe, znaju biti spori i neučinkoviti, a u sustavu postoje rupe koje omogućuju izbjegavanje obveze bez većih posljedica.

Neki roditelji se osjećaju isključeno iz djetetova života i zato odbijaju financijski doprinositi. Konflikti među roditeljima se prenose na dijete, što dovodi do uskraćivanja podrške kao oblika »kazne«. Kažnjavanje bivšeg partnera preko djece.

– Skrivaju prihode, skrivaju prebivališta. Nitko ih nije vidio godinama na adresi na kojoj su službeno prijavljeni, daju malo pomalo, taman kad osjete da bi ih roditelj koji živi s djetetom ili punoljetno dijete mogli ovršiti ili pokrenuti postupak za privremeno uzdržavanje, onda nazovu pa i kroz emocionalnu ucjenu, poput »ja bih dao da imam«, »čim budem imao, dat ću«, daju neki mali iznos pa osoba odustane.

Ja ih zovem »dvjestokunaši«. Uvijek su uletjeli s 200 kuna »dok mu se ne popravi situacija«, govori nam Iva Jovović.

Ističe da takvi obveznici uvijek nađu rupe u zakonu i načine kako da izbjegnu plaćanje. Sada im je, kaže, aktualno da izbjegavaju primiti pismenu opomenu AORT-a da se očituju u slučaju neplaćanja.

Ona se mora slati dva puta i tek nakon toga ide objava na oglasnu ploču. Tako se izgubi i do dva mjeseca. Jovović naglašava da će čak više novca potrošiti na skrivanje prihoda, adrese, trošak odvjetnika ili nešto četvrto, samo da se ne plati alimentacija.

Novi zakon »nasljednik« je Zakona o privremenom uzdržavanju koji je bio na snazi od 2014. do 2024. godine.

Donio je, kaže Jovović, i neke odluke koje su ga unaprijedile, poput sklanjanja ograničenja na pravo od maksimalno tri godine primanja privremenog uzdržavanja te produljenje privremenog uzdržavanja nakon osamnaeste godine života, a skraćeno je i razdoblje za pokretanje postupka ako obveznik uzdržavanja ne ispunjava svoje obveze i sada iznosi mjesec dana.

Sve na mami

Ipak, iz Udruge LET navode da je sav posao prebačen s područnih ureda Zavoda za socijalni rad na spomenuti AORT. On pak mora ponovo izdati sva rješenja koja su bila na snazi početkom godine, a pokreću se i novi postupci za privremeno uzdržavanje.

U AORT-u, ističe Jovović, moraju naučiti kako uopće provoditi taj zakon, educirati svoje ljude, razviti unutarnje pravilnike i slično.

Postavlja se pitanje i koliko je zaposlenih u AORT-u. Naime, prijašnja mreža Zavoda za socijalni rad po cijeloj Hrvatskoj svela se na, navodi Jovović, dvadesetak ljudi zaposlenih u AORT-u. Upravo zbog toga sve kasni.

– Novi zahtjevi su dani s 2. siječnja, a još nisu svi dobili rješenja. Tek kad ih dobiju, kreće isplata novaca. Da, dobit će novac za sve mjesece otkad je zahtjev dan, ali djeca trebaju jesti danas.

Danas se treba platiti najam stana u kojemu žive, struja, nove cipelice. Ima puno proceduralnih i provedbenih problema koji se javljaju pri svakom novom zakonu i znali smo da će biti problema.

Ali to nije izgovor. Država treba učiniti sve da djeca danas dobiju svoj novac, a ne za devet mjeseci, naglašava Jovović.

O onima koji se trude izbjeći plaćanje vlastitoj djeci, naša sugovornica s početka priče koja i sama dobiva alimentaciju, nema nimalo dobro mišljenje.

– Smatram da je plaćanje alimentacije najmanja stvar što roditelji mogu napraviti za svoju djecu nakon rastave. Za osobe koje se pokušavaju »izvući« i pronaći način da smanje taj iznos nemam apsolutno nikakvog poštovanja.

Kao dijete rastavljenih roditelja koje nema dobar odnos s tatom, znam da je čest slučaj da je ta alimentacija jedini doprinos od oca kojeg imamo i često je riječ o svotama koje pokriju jedva polovicu mjesečne nabavke namirnica, kazuje i dodaje da je za mobitele, laptope, udžbenike i sve ostale prijeko potrebne stvari za školovanje uvijek bila odgovorna njezina majka.

Svote su ponekad apsurdno male – po 30 eura

Iako odluke suda o iznosima za uzdržavanje koji su manji od iznosa minimalnih potreba djece nije pitanje novog zakona, upravo je to istaknuto kao jedan od najvećih problema pri uzdržavanju djece.

Zakonski minimumi o svotama novca i potrebama djece uvedeni su 2014., a ministar socijalne skrbi svakog proljeća donosi novu odluku.

Većina sudaca uistinu prati tu tablicu, a iznosi su ispod minimuma samo kada obveznik ima mala primanja, primjerice ako je kronično i dugotrajno bolestan ili primatelj socijalne pomoći.

– Problem je što su na snazi odluke suda iz teških godina ekonomske krize, kada su suci donosili odluku da mjesečno plaćaju 200 kuna, što je danas 30 eura.

Tu je problem i roditelja, moramo biti iskreni, koji kroz godine nisu tražili promjenu tih odluka. Većinom jer su to konfliktni odnosi i onda bi to bio novi postupak i komplikacije. Ima naravno i nasilja u obitelji pa žrtva izbjegava bilo kakav kontakt s nasilnikom, govori Iva Jovović.