Nakon 2020. i stalnog trenda pada proizvodnje u slatkovodnoj akvakulturi u vrijednosti i količini, podaci za 2021., 2022., 2023. i 2024. godinu pokazuju porast proizvodnje i u tom segmentu akvakulture, prvenstveno zahvaljujući povećanju proizvodnje u uzgoju šaranskih vrsta te kontinuiranom rastu pastrvskih vrsta.

Kako ističu u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, posljedica prethodnih godina stagnacije u proizvodnji nedostatak je vode, k tome pojačan klimatskim promjenama i visokim temperaturama, a rast vrijednosti proizvodnje posljedica je inflacije i rasta svih troškova u proizvodnji.

– Uz problem poremećaja u dostupnosti vode zbog sve izraženijih i dugotrajnijih sušnih razdoblja, kao i problematike ribojednih ptica na šaranskim uzgajalištima koja su pretežno smještena na zaštićenim područjima Natura 2000, bilo je za očekivati da će biti poduzeti koraci usmjereni k proizvodnim investicijama, kao i aktivnosti koje su pridonijele boljem pozicioniranju uzgajivača slatkovodne ribe na tržištu, te je tako omogućeno postizanje veće stabilnosti u proizvodnji i očekivanog rasta proizvodnje, navode iz Ministarstva, ističući doprinos slatkovodne akvakulture razvoju ruralnih područja, koji se ostvaruje kroz zapošljavanje lokalnog stanovništva i diversifikaciju aktivnosti na uzgajalištima, čime se obogaćuje ugostiteljsko-turistička ponuda ruralnih područja i doprinosi razvoju seoskog (ruralnog) turizma.

BIOLOŠKA RAZNOLIKOST

Naglašavaju nadalje kako slatkovodna akvakultura u RH ima i izrazitu ekološku važnost, doprinoseći očuvanju biološke raznolikosti s obzirom na to da su prostrani šaranski ribnjaci, osim primarne proizvodne funkcije, i značajna staništa za brojne zaštićene divlje vrste, prvenstveno ptice, te se kao područja velike prirodne vrijednosti nalaze unutar ekološke mreže Europske unije Natura 2000.

– Kada se sve zajedno sagleda, može se zaključiti da je situacija proteklih nekoliko godina u hrvatskom ribnjačarstvu – toplovodni i hladnovodni uzgoj – stabilna, bez obzira na i nadalje prisutne izazove kao što su ribojedne ptice, klimatske promjene i suša, dovod vode kanalskim sustavima i slično. Stoga se može reći da se proizvođači dobro prilagođavaju, pri čemu im Ministarstvo daje kontinuiranu podršku, ističu.

Na području cijele države posljednjih je godina stabilna količina proizvodnje na slatkovodnim uzgajalištima. Otprije pet godina, kada je zabilježena niža proizvodnja od 3.000 tona, ona neprestano raste, a prošle je godine dosegnula više od 4.700 tona godišnje. U istom se razdoblju bilježi i kontinuirani rast vrijednosti proizvodnje, koja u 2024. godini, prema preliminarnim podacima, iznosi više od 14,45 milijuna eura.

– Najznačajnija vrsta u toplovodnom uzgoju je šaran, pa slijede bijeli amur, sivi i bijeli glavaš te som, dok je u hladnovodnom uzgoju najznačajnija vrsta pastrva. U ovom je trenutku 49 lokacija za uzgoj, a njima upravlja 38 uzgajivača. Slatkovodne se vrste uzgajaju na više od 14.000 hektara površina, a na području Dunava i Save ove je godine registrirano 35 slatkovodnih ribara, kažu u Ministarstvu.

UVOZ I IZVOZ

Što se izvoza, odnosno uvoza tiče, u Ministarstvu napominju kako RH već duži niz godina ima pozitivan trend u ukupnoj vanjskotrgovinskoj bilanci svih proizvoda ribarstva i akvakulture, kako u pogledu količine, tako i u pogledu vrijednosti. No, taj se pozitivan trend, ipak, posljednjih godina smanjuje.

– U 2024. godini uvezeno je 77 tisuća tona proizvoda ribarstva i akvakulture, što je 14 tisuća tona više nego prethodne godine, a izvezeno je 56 tisuća tona, što je 10 tisuća tona manje nego 2023. godine. U pogledu vrijednosti, lani je zabilježen uvoz od 296 milijuna eura, a izvoz u vrijednosti od 300 milijuna eura, tako da je vanjskotrgovinska bilanca i dalje pozitivna, pojašnjavaju.

Na razini robnih skupina i vrsta proizvoda ribarstva i akvakulture, najveće količine uvoza odnose se na robne skupine smrznute ribe (srdele i oslića), smrznutih fileta (lososa, oslića, tune), svježe ili rashlađene ribe (orada, lubin, losos), glavonožaca (mekušci, hobotnice, lignje, sipe) i konzervirane ribe (tune ponajviše).

– Najviše izvozimo svježu ili rashlađenu ribu poput plavoperajne tune, lubina, orade i srdela, potom smrznutu ribu (srdele i inćuna), smrznute filete i konzerviranu ribu. Što se tiče slatkovodnih vrsta, one zauzimaju manji udio i u uvozu i u izvozu u odnosu na morsku ribu. Tako se od ukupne količine proizvodnje slatkovodne ribe u 2024. godini izvezlo 1618 tona, i to najviše u susjedne zemlje, Sloveniju, Italiju, BiH i Mađarsku, ali i u Poljsku, Španjolsku, Bugarsku i Rumunjsku. Vrijednost izvoza bio je 7,073 milijuna eura, dok je uvoz količinski (927 tona) i vrijednosno (4,225 milijuna eura) bio niži. Uvozi se najviše svježa i rashlađena pastrva iz Italije i BiH, navode iz Ministarstva.

Kada je riječ o potrošnji, odnosno konzumaciji ribe u Hrvata, važno je istaknuti kako se polako, ali sigurno penjemo na ljestvici EU zemalja. RH je u ovom trenutku u gornjoj polovini država članica EU-a kada je riječ o potrošnji proizvoda ribarstva i akvakulture. U 2018. zabilježena je vidljiva potrošnja 18,06 kg po stanovniku, dok je 2023. godine ona iznosila 22,96 kg. Podaci su to istraživanja koje provodi Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, a koje potvrđuje Europski tržišni opservatorij za proizvode ribarstva i akvakulture sa sitnim razlikama obrazloženima u metodologijama istraživanja. Kada je riječ o vidljivoj potrošnji, iznad nas je Portugal (54,54 kg), Španjolska (41,92 kg) te Francuska, Luksemburg, Italija i Cipar.

NAJVEĆI U EUROPI

Najveći domaći, ali i europski uzgajivač slatkovodne ribe je PP Orahovica, koji ribu uzgaja na ribnjacima površine 6.817 hektara. Godišnje proizvedu od 3 do 5 tisuća tona, ovisno o godini, s tim da je tendencija povećanja proizvodnje. Kako ističu u PP-u Orahovica, ribu plasiraju na domaće i inozemno tržište, a uz Hrvatsku, prisutni su u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Italiji, Mađarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Sloveniji, Srbiji, Švedskoj i Bugarskoj.

– Na domaćem tržištu ribu prodajemo kroz vlastiti lanac ribarnica Panona Mare te kroz trgovačke lance kao što su Konzum, Spar, Lidl, KTC i Metro, kažu.

Za krajnjeg je kupca uvijek najvažnija cijena, a u PP-u Orahovica tvrde kako veleprodajnu cijenu formiraju pažljivo, u skladu s troškovima proizvodnje, tržišnim uvjetima i s ciljem da ostanu konkurentni, ali i održivi.

– Vjerujemo da je cijena opravdana s obzirom na kvalitetu proizvoda, domaće podrijetlo i standarde koje pratimo. Naravno, uvijek nastojimo balansirati između vrijednosti koju nudimo i pristupačnosti za naše kupce. Želimo istaknuti da cijenu naše ribe nismo mijenjali već duže vremena, iako su troškovi proizvodnje, sirovina i energenata u međuvremenu značajno porasli, dodaju.

Žale se na još uvijek slabu potrošnju slatkovodne ribe u Hrvatskoj, koja iznosi samo oko 1,3 kg po stanovniku godišnje, te ističu da postoji velik prostor za razvoj i poticanje domaće potražnje. Smatraju da je nužno sustavno raditi na povećanju domaće potražnje, što uključuje razvoj novih proizvoda prilagođenih suvremenom potrošaču, edukaciju potrošača o prednostima konzumacije slatkovodne ribe i načinima njezine pripreme, kao i promociju tržišnih brendova.

– Upravo zato razvili smo tržišni brend Panona Mare – s ciljem da približimo domaću ribu hrvatskim potrošačima na prepoznatljiv, dostupan i suvremen način. Kroz Panona Mare želimo pokazati da slatkovodna riba ne mora biti »rezervirana« samo za blagdane, već da može biti dio svakodnevne, zdrave i ukusne prehrane. Naš fokus je na svježini i kvaliteti, transparentnosti podrijetla, razvoju novih proizvoda poput Fishchipsa i Fishnuggetsa, koji su prilagođeni i djeci, te edukaciji i promociji preko društvenih mreža i suradnjom s kuharima. Tako, kroz Panona Mare, ne samo da podižemo svijest o važnosti domaće proizvodnje, već i aktivno radimo na povećanju potrošnje domaće slatkovodne ribe – poručuju iz PP-a Orahovica.

Ukupna proizvodnja u PP-u Orahovica 2024. godine bila je veća od 5.000 tona svih vrsta i kategorija. Prodaja proizvedene ribe u 2024. bila je oko 2.100 tona, što čini više od 50 posto ukupno prodanih količina u RH.

VISOKE TEMPERATURE

Visoke temperature izazov su za PP Orahovicu i njihove ribnjake. Smanjuje se razina kisika u vodi, povećava stres kod ribe i može doći do bolesti, slabijeg rasta i općeg pada kvalitete. »Kako bismo spriječili štetu i osigurali visoku kvalitetu ribe, provodimo niz mjera, poput redovitog praćenja parametara vode. Koristimo sustave za prozračivanje vode (aeratore), prilagođavamo prehranu i intenzitet hranjenja te po potrebi ograničavamo radne aktivnosti na ribnjacima kako bismo dodatno smanjili stres kod ribe’’, pojašnjavaju iz PP-a.

NIZ POTPORA SEKTORU AKVAKULTURE

Cjelokupnom sektoru akvakulture, pa tako i slatkovodnom, na raspolaganju su potpore kroz fond EU-a, odnosno kroz Program za ribarstvo i akvakulturu RH u programskom razdoblju 2021. – 2027. godine, kao i državne potpore. U Programu potpore sektoru akvakulture provode se kroz Prioritet II – održiva akvakultura, a alociran je iznos od 64 milijuna eura. Tim se mjerama financiraju sva produktivna ulaganja u akvakulturu, inovacije, uspostava ekološke proizvodnje, osiguranje akvakulturnih stokova te provođenje mjera zaštite okoliša na područjima NATURA 2000 (šaranski ribnjaci). Dodatno, sektoru akvakulture dostupna su i financijska sredstva vezana uz mjere stavljanja na tržište proizvoda akvakulture, preradu takvih proizvoda te mjere koje provode lokalne akcijske skupine u ribarstvu (FLAG-ovi), u iznosu oko 30 milijuna eura. Također, kroz državne potpore uzgajivačima ribe isplaćuje se naknada za štete od zaštićenih životinja/predatora na šaranskim uzgajalištima (3,3 mil. eura godišnje), pastrvskim uzgajalištima (0,9 mil. eura), uzgajalištima dagnji (1 mil. eura)…

POSKUPJELO JE SVE, PA I RIBA

Na naš upit jesu li cijene ribe u RH previsoke, u Ministarstvu ističu kako su se cijene svih prehrambenih proizvoda u maloprodaji povećale posljednjih godina, pa tako i proizvoda ribarstva i akvakulture. ”Ne ulazeći u dublje analize, jer je pitanje općenito, na cijene hrane (pa i ribe) utječe niz faktora prisutnih na našem tržištu, a to su prvenstveno inflacija, cijena hrane za ribe, trgovačke marže i cijena energenata. Možemo se složiti da su cijene svih prehrambenih proizvoda visoke za prosječnog hrvatskog potrošača, ali smatramo da cijene ribe ne odskaču od drugih namirnica”, podvlače u Ministarstvu.