Ponekad se pitam(o) ima li još nade za ljubitelje nečega što se zove rock, odnosno zanima li to još ikog, pa se dogodi koncert poput ovog Bryana Adamsa u utorak navečer u pulskoj Areni i vrati optimizam onima koje je počeo preplavljivati defetizam. Adamsov koncert radi čega se Arena opet napunila skoro do svojih granica pokazao je da rock stare škole nije na aparatima niti još uvijek trči svoj počasni krug, iako se možda tako čini.

Dodatni vjetar u leđa daje mu činjenica da se ponovo otkrivaju osamdesete, razdoblje u kojem je Adams ostvario svoje najveće uspjehe koji su ostali okosnica njegovih koncerata poput ovog pulskog iako Adams nastavlja sa stvaranjem novih pjesama. Te pjesme, među kojima je i »Roll with the punches« po kojoj je turneja dobila naziv, dosta su dobro prošle među publikom, i to zato što Adams ne odustaje od svoje nekadašnje mladalačke žestine unatoč tome što su mu se bore raširile licem, koliko god da pjeva »18 til I die«, no u njemu definitivno ima još ima snage da bez problema ubrzava tempo kada pjesme to od njega traže. Pritom sa sobom na turneju nosi bogatu zalihu hitova koje ne mora potrošiti odjednom.

Credit: JASMINA OKOVIĆ

Bez majica

Takav je bio pulski koncert. Bio sam u jednom trenutku malo razočaran kada sam shvatio da neću u Areni čuti »Heat of the night« ili »Thought I’d died and gone to heaven« (iako su bile dio repertoara na početku turneje), te začuđen da nije uvrstio »Please forgive me« ili »Kids wanna rock« no s druge strane ostao sam impresioniran činjenicom da i bez takve potpore sa strane Adams može izvući koncertnu kolekciju koja će oduševiti publiku. Uostalom, koncert počinje s »Kick Ass«, pjesmom s početka ovog desetljeća s kojom poručuje u stihovima, otprilike, »Ako volite dobru rock glazbu, mi smo odličan rock bend«. Sličnu priču će kasnije nastaviti na »Go down rockin’«.

Atmosferu u prvom dijelu podiže »Somebody« kada se publika prvi put, ali ne i zadnji, jasnije i glasnije uključuje, dok nad njom poskakuju dva ogromna balona s logom turneje, a Adams pokušava natjerati publiku da ih odguraju do lukova amfiteatra s gornje strane, preko stepenica. Cijela stvar ne ide kako je zamislio, no na svu sreću baloni uskoro nestaju iz Arene, čini se kroz neki sporedni izlaz.

Hitovi su važni, došli smo kako bi čuli »Summer of 69« ili »Heaven«, no Adams uspijeva motivirati publiku i bez naizgled jakih aduta, poput »You belong to me » prije koje publici poručuje da valja zaplesati, pa čak i prekida početak pjesme dok ne vidi da ga je publika poslušala, te im poručuje i da slobodno mogu skinuti majice. Očekivano, tu su muški hrabriji. Gdje publika ne pleše, imamo entuzijastično ritmičko aplaudiranje npr. u »Take me back« ili »Back to you« a publika zna i zapjevati. Nije odustao niti od »It’s only love« koju je snimio izvorno s Tinom Turner, a optmističnu »Shine a light« posvetio je ocu.

Credit: JASMINA OKOVIĆ

– Ovo je najbolji party u Hrvatskoj večeras, komentirao je Adams ponesen reakcijom publike na novu pjesmu »Make up your mind«. Kamera snima pozornicu i auditorij i pokazuje na velikom ekranu i u jednom trenutku u kadru se pojavljuje – Freddie Mercury, odnosno netko tko mu liči dovoljno da publika reagira. Među ugodnijim iznenađenjima je i izvedba »When you’re gone« koju Adams izvodi sam s akustičnom gitarom, no pjesma ne gubi ništa na svojoj »naelektriziranosti«. Očekivano, do usijanja publiku dovodi »Everything I do, I do it for you«. Kako i ne bi, fanovi su 1991. tu pjesmu držali nevjerojatnih 16 tjedana na prvom mjestu Billboard Hot 100, što je podatak vrijedan respekta i euforije koju i dalje izaziva.

Izvrsno u Areni prolazi i »Cuts like a knife«, ali apsolutno najbolji trenutak večeri je »Summer of ‘69«, ne samo zato jer se radi o jednom od najvećih klasika osamdesetih nego i zbog toga što Adams počinje pjesmu sporim introm na akustičnoj gitari i time malo cima publiku, prije no što krene himnični uzlet i jednostavni, kratki, eksplozivni refren. Iako je u suštini cijela pjesma refren, savršeni komad srednjestrujaškog rocka kojeg će publika rado otpjevati. Himna ljetu (ili nečem drugom) što traje vječno, ljetu života kojem Adams ne da da završi. Odlaže svoju gitaru i sprema se pjesmu privesti kraju, ali publika i dalje pjeva te Adams ponovo uzima gitaru i nastavlja, daje joj gušta te publici poručuje »You’re just too good to be true!«, čime konačno prelazi u završni dio s »Can’t take my eyes off you«, jednom od obrada kojima je začinio preksinoćni koncert.

Nakon toga vrijeme je da se oprosti sa svojim bendom i odradi svoju verziju bisa, sam sa akustičnom gitarom izvodi »Straight from the heart« i konačno »All for love«. Inače vesela ljubavna pjesma iz filma »Tri mušketira« ovdje se pretvara u posvetu svim ljudima koji pate, koji su nesretni, gladni i koji noć neće provesti u udobnom krevetu, no posebno tu Adams misli na djecu koja gladuju u Gazi. Ista pjesma, novo vrijeme, novo značenje.

Credit: MLADEN RADIĆ

Pristojna publika

To je to, odličan koncert zbog kojeg su se među publikom pojavili i Adamsovi sugrađani s kanadskom zastavom s javorovim listom. Adams je došao s još trojicom glazbenika, prilično jednostavna postava za ovako veliki koncert, no radi se o majstorima svog posla, a pogotovo se istaknuo gitarist Keith Scott koji se preksinoć nasolirao k’o da je na jazz koncertu. To je svojevrsni kompliment, ako netko nije shvatio.

Adams je puno pričao iako ga se ne bi moglo nazvati ćakulonom, ali koristio je priliku da pohvali ovo povijesno mjesto i da se našali kad god može. Nakon jedne pjesme publika je ušutjela u očekivanju idućeg hita i reagirali su tek kada ih je glazbenik prozvao, da bih nazvao »vrlo pristojnom publikom«. Bila je publika preksinoć itekako orna.

Na kraju, jedina zamjerka vezana je za veliki hit »Heaven« koji je odsviran u bržoj verziji. Draga mi je ova pjesma i volim brže stvari, uvijek ću radije slušati žestice nego balade, no ovo je valjda bilo prvi put u životu da sam poželio da je pjesma, sporija, nježnija. Kao u originalu, uostalom. Tako da je ovaj put u ovoj izvedbi izostao taj emotivni »klik«, iako je Adams preksinoć itekako pokazao da može biti emotivan.

Credit: MIRAN SPADA

Credit: MLADEN RADIĆ