RIJEKA Da je barem bilo malo više hrabrosti na Rujevici, a sudačke pravde i riječke samokontrole u Bugarskoj… Šteta. Nekad je lakše kad te netko ‘nakanta’ pa znaš da je bolji, stisneš mu ruku i ideš dalje. Ali ovo, ovako kako je Rijeka ispala iz Lige prvaka. Nakon produžetaka, s dva igrača manje, Ludogorec – Rijeka 3:1. Peći će i boljeti još dugo.

Točno u trenutku kad su Bijeli zabili za 1:1, preuzeli kontrolu igre, a Ludogorec se uplašen uvukao pred vlastita vrata, Gabriel Rukavina je neshvatljivo preoštrim startom od 76′ ostavio Rijeku s igračem manje, a u sedmoj minuti nadoknade sudac Beaton je prestrogim isključenjem Fruka zapravo presudio utakmicu umjesto igrača.

Radomir Đalović ostao je dosljedan sebi i trenerskom sloganu ‘ne mijenjaj prvih 11 ako baš ne moraš’ pa je na solidno ispunjenoj Huvepharma Areni istrčala ista startna postava kao u prvom susretu na Rujevici. Iankov, Jurić, Čop i Lasickas na klupi. Ndockyt i Menalo na krilima, Fruk klasična ‘devetka’ s podosta spuštanja po loptu.

I solidno su Bijeli izgledali prvih desetak minuta. Uz naznake dosad neuobičajenije propusnosti u sredini terena te Ndockytovog, u najboljem slučaju, prosječnog snalaženja na desnoj polušpici.

Bugari su napravili dvije promjene, složili napadačkiju postavu, počeli baš onako kako je Iankov najavio: daleko samouvjereniji od Rijeke i uočljivo sigurniji u igri prema naprijed.

Frcati je počelo nakon dvije minute. Pucao je Caio Vidal s 20-ak metara iskosa, ali bio je to lak posao za Zlomislića. Tri minute kasnije zanimljivo je na drugoj strani terena. Janković je ubacio iz kuta, u gužvi je lopta od nekoga od domaćih igrača prošla tik uz vratnicu i otišla u novi korner. U nastavku akcije Rijeka je izborila slobodni udarac s desne strane, Janković lijepo i oštro ubacio no nitko nije naslutio tu ideju pa nitko nije ni krenuo na peterac.

U 9′ lijepa akcija Rijeke po desnoj strani, preko Dantasa, Fruka i Oreča čiji je prizemni ubačaj naišao na domaći blok. Dvije minute kasnije, prve pukotine u igri Bijelih. Pogriješili su u otvaranju napada i lopta je došla do Tekpeteyja čiji je udarac sa 16 metara od bloka otišao u korner.

Bugari su ‘namirisali krv’, krenuli još jače prema golu hrvatskih prvaka i… Dočekali nagradu. Složili su dva uzastopna udarca, poslije drugog se lopta od bloka Petroviča odbila u teren pa onda u nadlakticu Stjepana Radeljića koji je uklizavao, bio leđima okrenut lopti. Dakle lopta ga je udarila u tzv. potpornu ruku. SHNL nije liga u kojoj se to sudi kao 11-erac, ali u na žalost u Škotskoj je očigledno drukčije. Sudac Beaton je nakon VAR provjere. pokazao na jedanaesterac.

Minuta 19., loptu je uzeo Jakub Piotrowski kojem je ovo bilo oproštajna utakmica od Ludogoreca i uredno, sigurno pogodio Zlomislićevu mrežu za Ludogorec – Rijeka 1:0. Nekako ‘jeftino’ se upalo u rezultatski zaostatak. No to nije trgnulo Bijele nego obodrilo domaće.

Nakon jednog prizemnog ubačaja s desne strane obrana Rijeke uspjela je blokirati Tekpeteyja na 7-8 metara od riječkog gola i spasiti sigurnih 2:0. Rijeka se od prvog primljenog gola ove sezone počela oporavljati nakon desetak minuta. Igrala se 31′, Fruk je ubacio s desne strane, Menalo atraktivno probao škaricama, ali nije pogodio okvir.

Na žalost, Ludogorec je i dalje djelovao opasnije. Brza tranzicija, lagana riječka panika u vlastitoj zadnjoj trećini, puca Marcus no na riječku sreću od bloka u korner. Uzvraća Rijeka u 36′ lijepom akcijom iz zadnje linije: pas-igrom je lopta dovedena na desnu stranu do Ndockyta, ali ubačaj je skrenut točno koliko je trebalo da ne stigne do Jankovića.

Šest minuta kasnije na djelu je opet Merveil ‘veliki promet, mala zarada’ Ndockyt: Rijeka je kratko odigrala korner i pripremila udarac za Kongoanca, a njegov pokušaj s više od 20 metara otišao je preko gola.

Na poluvrijeme se, pred lijepo ispunjenom, ali ni izbliza do kraja popunjenom Huvepharma Arenom otišlo s, moralo se priznati, zasluženih 1:0 za Bugare. Nije Rijeka bila jako loša, ali je definitivno bila nedorečena. Ni armirane obrane, ni jasnih i stalnih prijetnji za Bonmannova vrata. Ludogorec je jednostavno djelovao kao momčad koja je više od Rijeke točno znala što hoće i kako do toga doći.

Đalović rijetko mijenja već na poluvremenu, ovaj put je to učinio i time potvrdio da ima stvari s kojima nije zadovoljan. Umjesto Dejana Petroviča koji nije zatvorio sve što je trebao u sredini travnjaka šansu je dobio – Gabriel Rukavina.

To je značilo da Ndockyt ide s Dantasom u par zadnjih veznih, Rukavina na lijevo krilo, a Menalo seli na poziciju koju je upraznio Ndockyt, desnu stranu Ri-napada.

I nakon samo dvije minute: velika, ogromna šansa za Rijeku. Najbolja u svih prethodni 140 minuta, uključujući i cijeli susret na Rujevici. Janković je izveo korner, Fruk pucao s 10-ak metara i pogodio vratnicu, a Menalo ostao nekoliko centimetara kratak u pokušaju da odbijenu loptu pospremi u mrežu! Šte-ta. Čupalo se kosu, na riječkoj klupi i na cijelom Kvarneru.

U 57′ opet dokaz opasnosti koju svojom dinamikom donosi bugarski sastav: Tekpetey je primio loptu široko na lijevoj strani pa poslije lažnjaka s desetak metara pucao, srećom, u vanjski dio mreže. Poslije toga krenule su nove promjene.

Đalović je na klupu poslao Menala i Ndockyta, a u igru Gojaka i Čopa. Duje je otišao ‘raditi društvo’ Fruku u napadu. Gubilo se i nakon točno sat vremena Đale je odlučio preuzeti više rizika. I možda je to mogao još ranije. Još na Rujevici. Jer Ludogorec je djelovao kao dobra, ali – ni u kojem slučaju neodoljivo jaka momčad. Tu je obranu trebalo više stavljati na iskušenja!

Pet minuta nakon tih promjena (jednu je napravio i Rui Mota) Rijeka ima šansu iz prekida. Oreč je probio desnu stranu, obrana Ludogorec odbila u korner ispred Fruka i Čopa. Iz kuta je loptu ubacio Janković, a Radeljić glavom pucao pored gola. Dobar pokušaj, solidna šansa. Ako Ludogorec nešto nema onda je to posebno jaka i sigurna obrana.

Ali zato ima dosta paklenski napad. Minuta 68., domaća polukontra, Caio Vidal je nezadrživ za Rijekinu pomalo nesigurnu obranu, lako dolazi u poziciju za šut s desne strane, a lopta se odbija o ‘bijelog’ bloka i odsjeda na – Zlomislićevoj vratnici. Da se odbila u mrežu priča bi bila gotova.

Ovako se išlo u četvrtu promjenu, poslije točno 70. minuta: Devetak van, Lasickas unutra. I ne da se isplatilo nego se isplatilo – odmah. Zamjene su donijele poravnanje u 71. minuti.

Lasickas je s lijeve strane, u svom prvom dodiru s loptom, fenomenalno našao Gojaka koji se jednako tako sjajno ubacio iza leđa bugarske obrane pa na drugoj vratnici poklopio loptu iza vratara Bonmanna. Prvi gol Rijeke u ovoj sezoni, prvi gol Amera Gojaka za Rijeku i… Ludogorec – Rijeka 1:1, šokirani domaći, priča vraćena na početak!

Ulaskom Gojaka i preseljenjem Ndockyta u sredinu više je do daha došao Tiago Dantas pa je igra Rijeke imala sve više smisla, a Justas Lasickas sa svakom proteklom minutom sve više odavao dojam klasičnog ‘džokera’, zlatne pričuve. Rijeka je počela dominirati, Ludogorec je djelovao poprilično slomljenog duha, ali na žalost…

Koliko su god Lasickas i Gojak bili moćni aduti s klupe, toliko je Gabriel Rukavina samo šest minuta nakon izjednačenja napravio, blago rečeno, nimalo pametan potez. Uklizavanje na sredini terena, s nogom dignutom u visini prepone igrača na kojeg je startao (?!). John Beaton bio je na nekoliko metara i bez razmišljanja u 76′ Rukavini pokazao izravni crveni karton.

Teški kiks Rukavine, ničim izazvani nedopustivo grubi start i ostavljanje suigrača s čovjekom manje u situaciji u kojoj je rezultat sugerirao produžetke. Do tog crvenog kartona Rijeka je išla po pobjedu i prolaz, a onda bila prisiljena promijeniti gard, crpiti posljednje atome snage iz sebe i moliti Boga da nekako preživi finiš utakmice pa onda i produžetke i nekako se uspije dovući do odluke udarcima s bijele točke. Pucanj u vlastitu nogu. Ne-vje-ro-ja-tno.

Đalović je, naravno, morao reagirati. Odabrao je žrtvovati Dantasa umjesto kojeg je u igru ušao Abel Husić, ovoljetno pojačanje i inače stoper koji je u ovom slučaju morao na lijevog beka. Jedna od onih situacija koje je Đalović najavio: ‘nogomet je nepredvidljiv, dogodi se nešto što nitko ne može očekivati i sruši ti sve planove’. A i on je sam, u onom svom klasičnom skakačko-trkačkom vođenju utakmice zaradio žuti karton. A njegov pomoćnik Igor Čagalj poslan u prvi red tribina. Energija je sjajna, ali Đaletu i Čagiju ne bi loše došlo ni malo samokontrole! Da ju je bar imao Rukavina, možda bi na vrijeme povukao i spustio nogu pa ‘popio’ samo žuti umjesto isključenja.

Od crvenog kartona Rukavini do rušenja riječkih planova zamalo je prošlo samo devet minuta, ali na riječku sreću pogodak Ivajla Čočeva u 85. minuti bio je postignut iz zaleđa pa je nakon VAR provjere unatoč erupciji radosti domaćih navijača u Razgradu ipak ostalo 1:1.

A svi navijači Rijeke se pitali: zašto Justas Lasickas nije bio u početnoj postavi?! Na beku ili krilu, nebitno. Čovjek je u šezdesetak sekundi napravio više nego Ndockyt u sat vremena.

Škot je pokazao velikih i dugih sedam minuta nadoknade u kojima se nije dogodilo ništa spomena do nekoliko sekundi prije 97. Jedna klizeći start Tonija Fruka najprije je okarakteriziran kao žuti karton, ali nakon upozorenja iz VAR sobe Škot Beaton je otišao pogledati snimku pa – isključio i Fruka! Igralo se do 100. minute. A Rijeka je u produžetke morala s dva igrača manje!!! Ako je Rukavina zaslužio crveni, ovaj Frukov bio je poprilično strog, vjerojatno i – prestrog. A Đalović je obavio pet izmjena.

I Rijeka se u produžecima, logično i bez ijedne druge raspoložive opcije, skupila pred Zlomislića. Dva čovjeka manje, pola sata do kraja. Nemaš što drugo nego ono klasično: ‘Krepat ma ne molat’. I Rijeka se u prvom produžetku odlično branila, baš jako dobro stajala i zatvorila prilaze brojčano debelo nadmoćnijem protivniku.

U drugom dijelu ‘pripetavanja’ Zlomislić je naprije spasio svoja vrata bravuroznom intervencijom, a onda je riječka brana pala. Onako, ‘na silu’. Na broj pokušaja i ogromnog broja igrača nakrcanog u gostujući kazneni prostor. Jedna na pamet upućena lopta na 7-8 metara od riječkog gola pogodila je postavljenu nogu Ivajla Čočeva, usput okrznula Antu Majstorovića i završila u donjem desnom Zlomislićevom kutu. Dva igrača manje. Nemoguća misija.

U 117′ Stanislav Ivanov samo je potvrdio ono što je zapravo bilo riješeno kad je isključen i Fruk.

Trebalo je pobijediti na Rujevici i biti hrabriji kod kuće. Trebalo je biti hladnije glave i od početka samopouzdaniji u Razgradu. A trebalo je i malo više sreće da škotski sudac John Beaton onaj Frukov start procijeni onako kako se to radi na Otoku: za žuti karton, a ne isključenje.

Na kraju balade, Ludogorec je s dva igrača više zabio dva gola više. Šteta. Ovo se itekako moglo proći. A Shelbourne se u Europskoj ligi – mora proći! I time osigurati u najmanju ruku plasman u skupine Konferencijske lige te automatski i europsku jesen koju navijači apsolutno zaslužuju. Prva utakmica igra se na Rujevici. Prije toga, u nedjelju, Belupo dolazi u goste, počinje SHNL.

Napunite Rujevicu i zaplješćite Bijelima. Zaslužili su!