Pripremam zaron, padam na lišinu i jedini mi je zaklon magla od sedimenta koja je sasvim dovoljna. Sramežljivo prilaze, od mališana, pa svi po redu. Iza mene primjećujem veće, ali odluka je pala…
povezane vijesti
Iz Zadra nam se javio Vedran Breulj, podvodni ribolovac koji je u jednom od svojih posljednjih ribolovnih uspjeha ostvarenih u podvelebitskom kanalu imao najbolju moguću podršku.
Evo što nam je Vedran ispričao o tom svom doživljaju:
– U zadnje vrime mi se ne da rano dizat za u more, pa lagano ispijamo kavu i tek onda krećemo spremat opremu, jer smo odlučili zajedničkim snagama ulovit nedjeljni ručak.
Prva pozicija je jako mutna i ne vidim vrh puške pa brzo odustajemo jer smo došli guštat – priča nam Vedran.
– Kraća vožnja nas dovodi na svima dobro znanu poziciju koja ne daje ni ‘R’ od ručka. Kćer puna optimizma sugerira na treću točku i gle čuda, tamo je vidljivost par metara.
Već prvi zaron naslućuje prisustvo predatora – nastavlja Vedran.
– Izranjam brzo i vičem:
– Tu su!!!
Bez puno razmišljanja i priče ispred nosa mi se našla veća puška uz povik:
– Ajde ćaćo, možeš ti to!
Pa ko bi se premišlja? Pripremam zaron, padam na lišinu i jedini mi je zaklon magla od sedimenta koja je sasvim dovoljna.
Sramežljivo prilaze, od mališana, pa svi po redu.
Iza mene primjećujem veće, ali odluka je pala da ćemo se zadovoljit sa ovim koji mi izgleda kao sigurna meta.
Ide šut pa tipično ‘zzzzzzzzzz…’
S površine ga privlačim u ruke i skraćujem mu muke.
A kćerin osmjeh sija jače od zvizdana u podne!
Ručak imamo, a dagnje za desert smo ubrali na putu za nazad.
Ostalo je još samo malo prženja na putu za nazad i to je bilo to – ispričao nam je Vedran Breulj.
