Foto Ana Križanec
povezane vijesti
Sinoć su u sklopu manifestacije Ljeto na Gradini svoj trsatski koncert održali Goran Bare i Majke. Glazbena veza koja traje već desetljećima snažno je zasvirala Trsatom i to pred brojkom od 1500 posjetitelja koji su došli čuti rock s vrha grada. Večernju glazbenu poslasticu upotpunili su Boris and the Batts koji su nastupili kao predgrupa i zagrijali atmosferu Nugentovog parka.
Koncertnu večer na Trsatu otvorili su dobro poznata lica i glasovi u nešto novijem imenu. Boris and the Batts su Boris Reinić, Vava Simcich, Sandro Bastiančić, Hrvoje Gazdik te Luka Benčić. Vješti glazbenici ovog su proljeća objavili album, a raskoš talenta pokazali i pred domaćom publikom.
A Goran Bare? – glasan i bespoštedan, glavni i beskompromisan, goropadan i buntovan; gazio je binom kratkim koracima nalazeći se u stihovima svake pjesme koje su on i Majke izvodili.
Sve je počelo dubokim naklonom riječkoj publici. Tu gestu poštovanja iskazivao je nekoliko puta tijekom večeri, bilo nakon uspješne izvođene skladbe, bilo kao odgovor na skandiranje posjetitelja.
“Dobar dan, dobri moji Riječani”, pozdravio je auditor pa potom koncert otvorio s „Rođen za suze“. Uto su slijedile „Ljubav krvari“, „Odvedi me“, „Mršavi pas“, „Depresija“ i druge pjesme, mahom one iz pjesmarice Bare i Majki.
Uz žestoku pratnju njegovog „najboljeg ansambla na svijetu“, kako ih je nekoliko puta prozvao, Bare je iskrenim performansom izvodio svaku pjesmu. Povrh samim stihovima, Bare je sentiment pjesama zorno donosio kojim dodatnim uzdahom, usklikom i scenskim pokretom tijekom izvedbi. U tome nije imao mira, sjedio je na stolici, bio na nogama, penjao se, spuštao se na koljena, ležao, hodao… Ma trepni i propustit ćeš ga.
Utkan u svoje pjesme, nije propustio komunicirati s publikom, obraćati joj se i činiti ju prisutnom. „Put ka sreći“ izvedena je u nešto drugačijem aranžmanu, a egzaltaciju publike donijele su „Budi ponosan“ i „Teške boje“.
“Bog me napravio junkijem, a đavo mi to samo priopćio”, naglasio je prije izvođenja „Vrijeme je da se krene“, „Ja sam budućnost“ te „Mene ne zanima“, dok je za bis sačuvao „A ti još plačeš“ te „Noćas prelazim rijeku“.
U nešto više od devedeset minuta svirke, Bare i Majke ispunili su očekivanja.
