Prepoznatljiv simbol grada

Punoljetna Fiumanka: Veliki riječki praznik jedrenja odavno je prerastao okvire sporta

Boris Perović

Foto D. Škomrlj

Foto D. Škomrlj

Fiumanka slavi 18. rođendan, idućeg tjedna uplovljava u punoljetnost! Veliki riječki praznik jedrenja koji je odavno prerastao okvire sporta, postao je i izvan granica Hrvatske prepoznatljiv simbol grada na Rječini. Ova uistinu posebna jedriličarska manifestacija još će jednom, u osvit blagdana riječkog zaštitnika svetog Vida, biti Rijeci i Riječanima na ponos, istinski spektakl dostojan najveće hrvatske luke, grada duge pomorske tradicije.Rijeka raširenih ruku dočekuje svakoga tko razumije bit ove regate, sve one ljude kojima je more ljubav i kojima je prvenstveni cilj da na svojim brodovima prožive užitak plovidbe, užitak jedrenja. Ljude koji će se na Fiumanki ujediniti u jednu veliku porodicu, kojoj je zajednička pripadnost moru. Navigare neccesse est, ploviti se mora, glasi staro pomoračko geslo, koje će jedriličari u kvarnerskom plavetnilu ove godine oživotvoriti po 18. put. Uzor je Fiumanka našla u »starijoj sestri« Barcolani koja već gotovo pola stoljeća u ranu jesen privlači šumu jedara na more ispred Trsta. Iskustva iz Trsta prenesena su na Kvarner, Rijeka sada može reći da ima svoj vlastiti pokret pod jedrima.

Trst i Rijeka


A sve je počelo jedne listopadske nedjelje 1999. godine, kad se skupina riječkih jedriličarskih zaljubljenika vraćala upravo s Barcolane. Dok su prebirali po još svježim dojmovima s velike tršćanske regate, pala im je na pamet ideja: ako može Trst, zašto ne bi mogla i Rijeka! Zamišljeno – učinjeno! Iduće godine sredinom lipnja zaživjela je Fiumanka, na čelo njezine organizacije stao je Davor Perović koji je do danas ostao u toj ulozi.– Imao sam u glavi ideju da Rijeka mora imati regatu, da mora imati marinu u centru grada. Regatu smo oživotvorili, marinu, nažalost, još uvijek nemamo. No, uspjeli smo u tome da se barem tih par dana pred Fiumanku riječka luka pretvori u marinu. Osim toga, moja namjera je bila napraviti regatu koja ljude neće puno koštati. Jedriličari će ionako dosta potrošiti da dođu na regatu, ali želio sam da se mogu privezati besplatno, da mogu jedriti bez plaćanja kotizacije i da s regate odu s nekom uspomenom. Fiumanka je potpuno besplatna za sve njezine sudionike, nema kotizacije za nastup, a pritom svi jedriličari koji postanu dio Fiumankine obitelji na dar dobiju majicu. Fiumanka je prije svega promocija jedrenja, promocija sporta, plovljenja, mora… Zato ne možemo uzimati novac od sudionika da bi oni bili dio te promocije. Besplatna regata podrazumijeva sposobnost organizatora da sve troškove naplate negdje drugdje – navodi Perović.


Projekt kakav je Fiumanka u percepciji šire javnosti podrazumijeva da u njegovoj organizaciji sudjeluje velik broj ljudi. Službeno, iza Fiumanke stoje agencija »2. mjesto« i Jedriličarski klub Maxi, ali malo je poznato da većinu poslova na svojim leđima drži tek – dvoje ljudi. Ljiljana Ivetac, vlasnica rečene agencije, i Davor Perović su Fiumankini roditelji i staratelji, koji tijekom cijele godine pripremaju novu regatu i sve što se događa oko nje, uglavnom se oslanjajući tek sami na sebe. Tek u zadnjem tjednu priključi im se veliki broj stalnih suradnika jer njih dvoje jednostavno ne bi mogli fizički pokriti sve.– Tijekom svih ovih godina, stekli smo veliko iskustvo i razvili različite kompetencije kako Fiumankin rast i razvoj ne bio ovisio isključivo o ostvarenim financijama. Pokrivamo čitav komunikacijski i tržišni proces, kao i produkciju materijala, ugovaranje, pregovaranje i slaganje tehničke priče. Najvažnije je bilo kroz godine razviti otpornost na stres, ne gubiti živce oko stvari na koje se ne može utjecati. Bilo bi lijepo moći živjeti od Fiumanke i u potpunosti se posvetiti njezinom razvoju. Za sada je stvarnost drugačija i Fiumanka je samo jedan od poslova kojima se bavimo. Egzistenciju osiguravamo radeći neke druge poslove koji više nemaju veze s Fiumankom – kaže Ljiljana Ivetac.


Osim na prvom izdanju, kad je održana samo velika regata krstaša, na svim ostalim Fiumankama postojala je šira ponuda regata, u brojnim jedriličarskim klasama. Već druge godine pojavila se Mala Fiumanka, regata za optimiste, koja je trajala nekoliko godina, ali i natjecanja vezana uz druge sportove, poput veslanja, plivanja, atletike, udičarenja. Uskoro je Fiumanka opet imala samo jedrenje u svom programu i razvijale su se razne regate, poput Rotary Fiumanke, Virtualne Fiumanke, do još jedne regate krstaša, navigacijske Liburnijske regate.


Medijska regata


Među sudionicima Fiumanke već godinama su i predstavnici dvadesetak medijskih kuća iz Hrvatske i inozemstva koji su 2013. godine bili dio prve europske medijske regate kojom je Hrvatska na »morski način« obilježila svoj ulazak u Europsku uniju. Taj segment Fiumanke izrastao je iz dugogodišnje regate Press Fiumanka, nastale 2006. godine iz namjere da se novinarima približi jedrenje kroz osobno iskustvo i za koju su od samog početka interes za sudjelovanjem iskazivali brojni pripadnici »sedme sile«, mahom iz Hrvatske i Slovenije. Press Fiumanka i aktualna European Media Sailing Race, na kojoj nastupaju predstavnici medija iz cijele Europe, na samom početku nove turističke sezone primjer su kako jedrenje, osim sportskog nadmetanja, može biti i snažno sredstvo promocije.




Sudjelovanje na medijskoj regati, kao i na Velikoj Fiumanki, ne naplaćuje se, a umjesto kotizacije mediji se obvezuju pripremiti i objaviti promotivnu reportažu o regati i Rijeci. Organizatori, Hrvatska radiotelevizija, Grad Rijeka i agencija »2. mjesto«, prijavljenim posadama za regatu besplatno osiguravaju jedrilice koje će ustupiti tvrtka ACI, partner i sponzor europske medijske regate.



Fiumanka se od prije dvije godine više ne održava kao regata u kalendaru Hrvatskog jedriličarskog saveza. Pristupila je Hrvatskom savezu sportske rekreacije »Sport za sve«, a upravo je taj slogan u skladu s idejom Fiumanke. Na Fiumanki se sada jedri po njezinim pravilima i pravilima sigurnosti plovidbe. – Savez je uveo vinjetu za krstaše od 300 kuna koja je uvjet za sudjelovanje na regatama u Hrvatskoj. Prije dvije godine platili smo kaznu za sve one sudionike koji nisu platili vinjetu HJS-u, a bilo ih je preko 120! Fiumanka je besplatna regata, nikome ništa ne naplaćujemo, a pogotovo ne za nekoga trećega. Nakon što se u okviru HJS-a nije uspjelo pronaći rješenje za naš status jer i HJS mora imati jedinstvena pravila, učlanili smo se u Hrvatski savez sportske rekreacije jer Fiumanka i je rekreativno, a ne sportsko jedrenje – objasnio je Perović.


– Uvijek smo nailazili na problem praćenja jedrenja, bilo je malo novinara koji su razumjeli jedrenje i pratili Fiumanku. Zato je postojala ideja da se novinarima približi jedrenje na način da im se pokaže u praksi kako to izgleda. Novinari koji jedre pišu afirmativno o jedrenju jer im je to poseban doživljaj, a stekli su pritom i novu vještinu – iznosi Ljiljana Ivetac iz agencije »2. mjesto«, organizatora i vlasnika marketinških prava te imena i žiga Fiumanke.


Bura i bonaca


Vrijeme nije uvijek bilo saveznik organizatorima i sudionicima Fiumanke, bilo je tu svega. Od idealne bure na prvoj Fiumanki, preko bonaca na nekoliko idućih izdanja, do ipak vrlo dobrih uvjeta u kasnijim godinama.


– U posljednjih sedamnaest, svega tri Fiumanke su bile u bonaci, svih ostalih je nešto puhalo, a stalno se vuče nekakva priča da je na Fiumanki stalno bonaca. Slike iz svih godina nedugo smo objavili na Facebook stranici za one koji možda nisu bili ili se ne sjećaju. Lipanj je sigurno dobro pogođen termin za jedrenje pa kako se potrefi. Htjeli smo regatu u ljetnim mjesecima, da bude toplo, a da ipak puše, stoga srpanj i kolovoz nisu dolazili u obzir. Bilo je situacija u lipnju kad je puhalo svaki dan, osim kad smo imali Fiumanku. Ili bi zapuhalo tek popodne, kad bi regata već bila pri kraju. Zato smo prije pet godina premjestili start s 11 sati na podne i već smo tu dobili dosta – kaže Perović.


Prije desetak godina premješteno je i regatno polje koje se u početku protezalo do Kostrene i do Opatije na drugu stranu, ali je često bilo problema s vjetrom. Sad se jedri do Omišlja, a Eol je na otvorenome moru ipak milostiviji prema sudionicima nego uz obalu pa su uvjeti za jedrenje puno bolji.Fiumanka nikad neće postati Barcolana. Vjerojatno nikad neće dostići tršćansku brojku od gotovo dvije tisuće brodova. Ali to niti nije njezin cilj. Fiumanka je Rijeku vratila moru, jedrima nanovo udahnula njezin zatomljeni mediteranski duh. A Riječanima uz nadmetanje na regatnom polju pružila mogućnost da uživaju u šetnji vlastitom marinom. Može li jedan grad na Mediteranu u ovim danima kasnog proljeća poželjeti više?