Kao da je prošlo 12 dana, a ne 12 godina. Isti ‘nefaljeni’ osjećaj, identična predivna emocija. Ima ljudi koji ušeću u prostoriju pa odmah s kratkim pozdravom svačije raspoloženje i atmosferu učine barem duplo boljom.

Takav je Damir Kreilach. Jedno jednostavno “Dobro jutro, ljudi” u press-centru ‘Orlando Rivetti’ sljedeće se sekunde pretvorilo u kratki festival zagrljaja i osmijeha. Vratio se ‘Krajla’!

Pred kamere su zajedno s klupskim glasnogovornikom Markom Babićem sjeli on i sportski direktor Darko Raić Sudar koji je javnost obavijestio:

– Svi znamo kakav nam se igrač i čovjek vratio. I odmah to opet potvrdio. Jer Damir Kreilach će za Rijeku igrati gotovo besplatno, za minimalac. Na priču o financijama nismo potrošili ni sekunde. A sve smo dogovorili u jednoj minuti. Bit će svima na korist. I stožeru i suigračima i svima u klubu. Vratio se u svoj grad i svoj klub zato što je želio. To je tako kad te srce vuče. Zato i kažem da će Kreilach Rijeci biti od neprocjenjive koristi u svim klupskim segmentima – rekao je DRS, a onda je riječ dobio veliki čovjek i veliki igrač.

Damir Kreilach. U riječkom dresu s Armadinim brojem, 87 na leđima.

– Sretan sam samim time što sam opet tu. Pa i da odigram samo pet minuta. Ne pada mi na pamet uzimati mjesto mlađim igračima. Ako se otvori prostor za 20-ak minuta za klub je bolje da uđe neki mladi igrač koji je budućnost Rijeke, kojem će tih 20 minuta značiti neopisivo puno. Znam to, imao sam i ja 18, 19, 20… Druga je stvar što se osjećam uzbuđeno i ne mogu dočekati da u dresu s ovim grbom opet istrčim na teren. Ali nisam tu bitan ja, nego Rijeka. Do prije dva tjedna sam trenirao i igrao. No samo će Đale odlučiti kada ću i koliko ću igrati. A ta odluka bit će samo i jedino Rijeci na korist – pričao je Kreilach.

– Prije tri godine me prvi put nazvao gospodin Mišković. I taj se kontakt održavao, ali uvijek sam imao ugovor. Sad se dogodilo ono što smo željeli i dogovorili smo se u par rečenica. Hvala predsjedniku, hvala Srećku Juričiću, Antoniniju Čulini, Radomiru Đaloviću, Darku Raiću Sudaru i svim navijačima.

Kod tržnice na Zametu je novi prelijepi Armadin mural. Prekjučer navečer oduševljeni se klinici slikaju ispred murala i razgovaraju. Samo jedno ime se spominjalo. Neki su rođeni možda godinu prije nego je Kreilach otišao iz Rijeke, a na pitanje ‘Otkud vi znate tko je Kreilach?!’ krenula je salva odgovora: “Pričao mi je tata o njemu, milijun puta”, “Meni je o Kreilachu govorio stariji brat”, “Meni je rekao barba da mu je Kreilach najdraži Rijekin igrač i pričao o njemu”…

– A što reći na to osim opet jedno veliko ‘Hvala’ svima koji me nisu zaboravili?!

Vremenska razlika između Hrvatske i Kanade nije mala. Osvajanje dvostruke krune pratilo se gledajući snimke utakmica i slavlja?

– Ma kakve snimke… Nebitna je bila vremenska razlika. To je Rijeka, svaku utakmicu koju sam mogao gledao sam u izravnom prijenosu. To zajedništvo, to stavljanje Rijeke iznad svakog pojedinca, ta radost… Neopisivo divno. I naša je obveza da branimo oba trofeja. Rijeka u sezoni koja počinje u utorak mora biti još bolja, a ja ću dati sve od sebe da pomognem igračima, u svlačionici te, ako trener to bude želio, i na terenu.

Osmijeh ne silazi s lica.

– A kako neće? Obećao sam da ću se vratiti u oproštajnom interviewu pokojnom gospodinu Koradu Vujnoviću. I evo me, obistinilo se. Opet sam doma. Opet imam privilegiju biti dio Rijeke. Počašćen sam. Istina, prošao sam vremena kad mjesecima nije bilo za plaće, kad se moralo trenirati iza gola I onda je valjda sam Bog poslao Damira Miškovića pa gledajte sad: savršeni tereni, savršeni kamp, savršeni uvjeti za trening, prvaci smo, osvojili smo Kup. Velika je naša Rijeka. A sad je na nama da ove sezone budemo još bolji! I ja sam uvjeren kako je pred nama predivna budućnost – rekao je Damir Kreilach pa odjurio na jutarnji trening.

Ionako karakterno sjajna momčad dobila je novog vođu i najboljeg mogućeg uzora. Damir Kreilach, pojačanje ne ‘samo’ za momčad nego – za cijeli klub.