Sve veće, sve brojnije postaje tradicionalno hodočašće posvećeno hrvatskim braniteljima poginulim na Velebitu. I ove je godine, u svom osmom izdanju u organizaciji Hrvatskog planinarskog društva Gora i Udruga SJP Grom PU karlovačke okupilo najmanje šest stotina hodočasnika jednakih emocija. Početak lipnja, lijepo vrijeme i uzvišeni cilj okupili su u mjesecu koje ljetu daje prednost nad proljećem u Jurjevića stanovima odnosno Dušicama gdje je služena i sveta misa prije pohoda na Sveto brdo okupio je prije svega pripadnike veteranskih udruga specijalne policije i njihovih obitelji. Ne čudi jer je od 52 branitelja poginula na Velebitu, polovina njih bilo pripadnicima specijalnih jedinica policije, a druga polovina pripadnici ostalih postrojbi Hrvatske vojske. Bio je tu velik broj branitelja sa svih strana Hrvatske, i iz hrvatskih krajeva susjedne Bosne i Hercegovine, Kupresa i Livna primjerice, koji su molitvom i zajedništvom odali počast poginulima, te njima i obiteljima poručili kako će učiniti sve da njihova žrtva ne bude uzaludna. S riječkog područja i čitave Primorsko-goranske županije na pohod su se uputili pripadnici USPDR-a Ajkula i članovi njihovih obitelji. Uz sve, nije nedostajalo ni humanitarne note – prodano je više od pet stotina prigodnih majica te se prikupilo vrijednih gotovo osam tisuća eura darovanih udruzi roditelja djece s teškoćama u razvoju Pčelice iz Gospića.

– Bio je to jedan od najbrojnijih pohoda od kako ih organiziramo, bilo nas je gotovo 600. Sudionici su svojim vozilima došli do Liščanih bunara, hodali do Jurjevića stanova te nakon svete mise, sati pol uspinjali se strmim putom na Sveto brdo. Sudjelovalo je mnogo veteranskih udruga, a jako je ponosno nakon svega bilo i u Svetom Roku gdje je atmosferu dodatno uzvisio tamburaški sastav Velebit, istaknuo je Karlovčanin Josip Lukinić iz HPD-a Gora, jedan od ključnih organizatora ove ponosne manifestacije
Ono što dodatno privlači veterane na ovaj pohod je činjenica da sve ostaje u duhu planinarske etike, bez politizacije i političke forme u kojoj pojedini dužnosnici drže govore. Ne, osim mise posvećene poginulima, sve je ostalo isključivo u »vlasništvu« emocija okupljenih ljudi.

Planinarsko hodočašće u čast poginulih branitelja – Velebit / Foto: USPDR

Ono što je ne manje važno, a posebno je snažno moguće osjetiti nakon uspona, prigodom druženja u Svetom Roku – trasa pohoda prati i podsjeća na ratno stradanje žitelja Lovinca, Svetog Roka i okolnih naselja koji su spas iz okruženja teritorijalaca tzv. Krajine i JNA pronašli napuštanjem svojih naselja i zbjegom preko Velebita. Učinilo je to više od tisuću ljudi te tako ispisalo jednu od velikih, epskih epizoda Domovinskog rata.

Svi koji su bili na osmom, poručuju da se dogodine vide na – devetom Pohodu. Razlog je jasan – sjećanje na branitelje koji nisu dozvolili slamanje otpora na Velebitu, prelamanje kralježnice Hrvatske, na ljude koji su na taj način očuvali njezinu cjelovitost. Velebit je bio taj koji nije dozvolio prepolavljanje Hrvatske. I zato – posebna hvala upravo tim žrtvama.