Opseg ovog zagađenja u svakoj bi normalnoj zemlji bio znak za uzbunu, tema podignuta na najvišu potenciju. Tek se sad zapravo otkriva koliki su razmjeri toga, i to posvuda u Hrvatskoj, ne samo kod nas u Jurjevu, ogorčeno poručuje umirovljeni mještanin Svetoj Jurja kojeg upoznajemo u malom podvelebitskom mjestu iznad kojega je, prema posljednjoj USKOK-ovoj proširenoj istrazi, nezakonito odloženo i zakopano najmanje 2.890 tona otpada s opasnim svojstvima. Naš sugovornik izričito je naglasio kako želi ostati anoniman, budući da je Jurjevo mala sredina u kojoj »svatko svakoga zna«.

Puste ulice

Kišni je dan, ponedjeljak prijepodne. Ulice Jurjeva poprilično su puste, što i ne čudi s obzirom na vrijeme radnje, ali i činjenicu da u Svetom Jurju prema popisu stanovništva iz 2021. godine živi tek 542 stanovnika. Kako saznajemo od rijetkih mještana spremnih za neformalni razgovor, u praksi je ta brojka i puno manja, naročito ako uzmemo u obzir to da su mnogi mladi otišli na školovanje i posao u Rijeku ili Zagreb. Oni koji su ostali, ili barem oni rijetki mještani koje smo sreli, kao da su se zarekli na zavjet šutnje. Službene izjave, dok se istraga ne dovrši, ne nude niti gradonačelnik Senja Željko Tomljanović, kao niti ličko-senjski župan Ernest Petry.

Naš anonimni sugovornik tvrdi kako je jako dobro upoznat s lokalnim prilikama i politikom, odnosno temom ilegalnog otpada. Smatra kako su umiješani mnogi – »od vrha do dna«. Također, vjeruje da su optužbe koje se pripisuju direktorici Gradskog komunalnog društva Senj Snježani Tomljanović neutemeljene.

– Otkad je ona na toj poziciji nitko nikad nije niti riječi rekao za nju, a kamoli da je nešto krivo radila. Mislim da je ona »žrtveno janje« u cijeloj priči, ali u svakom slučaju ovaj otpad je dobar udarac za vladajuću stranku koja je bila nonšalantna u vezi toga, govori mještanin Jurjeva.

Na pitanje kada je prvi put posumnjao da se opasni otpad odlaže na komunalno odlagalište Sveti Juraj, unutar Parka prirode Velebit nedaleko Senja, naš sugovornik odgovara da od toga ima možda i 10 godina.

– Godinama se otpad palio u kaverni. Dok je bura nosila dim prema Rabu, nitko nas nije pitao za zdravlje. Kad bi okrenulo na jugo ili maestral, tek tada bi smrad osjetili u Senju. Nitko nije postavljao pitanje o čemu se radi. I vlasti su to ignorirale. Kamioni su onuda išli noću. Neki ljudi su i upozoreni na to, nemoguće je da nitko nije ništa znao, tvrdi mještanin Svetog Jurja.

Medicinski otpad

Kaže i da se na odlagalište dovozio građevni otpad, ali ne smatra da je to toliki problem kao što je to slučaj s opasnim otpadom. S obzirom na to da USKOK upozorava na opasnost od mikroplastike i teških metala, pitamo ga i strahuje li za zdravlje, odnosno kvalitetu vode za piće i lokalne izvore.

– Normalno da nas je strah. Najgore je kod tog otpada što mnogo toga ne vidite i ne osjećate. Mnoge stvari nemaju niti boju niti miris. Uhvatiš neku ribu i pojedeš nešto što ne bi trebao. Priča se da tu ima i medicinskog otpada iz sjeverne Italije, pa i radioaktivnih stvari, govori nam zabrinuti mještanin.

Kao apsurd navodi i činjenicu da se ispod komunalnog odlagališta nalaze kamp i plaža, uz koje postoji izvor vode.

– Prije smo pili tu vodu, punili u boce kad smo se kupali. Sad ta rupa iz koje izvire voda smrdi po smeću, a ona direktno dolazi s brda na kojem se nalazi odlagalište, tvrdi Svetojurac.

Jedna od rijetkih mještanki koja je pristala otkriti identitet, nije krila zabrinutost za budućnost mjesta i osnovne životne uvjete.

– Svi smo ogorčeni, ne znam što bih vam više rekla. Znali smo da se nešto događa, ali smo službenu potvrdu dobili tek nedavno iz medija. Katastrofa! Odlažu svašta i naravno da nas je strah i za tlo i za vodu za piće. Taj otpad se nalazi na samom ulazu u Park prirode Velebit, rekla nam je mještanka Anita Glavaš.