Teškaši iz grupe Mahkey, iza tog se imena »skriva« Mahir Kapetanović, vođa ovog sastava, pjevač i autor stihova, bučno i dojmljivo debitirali su albumom »Palo Santo« predstavivši se kao pravi žestoki rock sastav, svirački uigran i kompetentan s posebnim adutom moćnog i dojmljivog Kapetanovićevog vokala.

Njihov čvrsti rock rađen je po uzoru na prvake grunga, heavy metala, garage i hard rocka, a to znači da je ritam razarajući, gitare divlje, solaže ubojite, a Kapetanovićev vokal kreće se u rasponu od a la Goran Bare hrapavosti do visokih tonaliteta Iana Gillana, Roberta Planta i sličnih rock legendi.

Kad je o tekstovima riječ, Kapetanović je sklon asocijativnom tipu lirike što nije lak pristup jer se smisao pri takvom pisanju zna izgubiti. No, kod Mahkeyja to ipak nije slučaj jer je manje-više u svakoj pjesmi jasno o čemu govori i što ga boli.

Briljantna »Džehenem«

Krenemo li od tih tematskih okvira, onda je uočljivo kako se kroz većinu pjesama izražava nezadovoljstvo svijetom u kojem se živi. »Bože daj mi mira da se sredim, molim te daj mi sreće da ju dijelim« pjeva Kapetanović u vrlo dobroj »U inat« brzo odustajući, iz inata, od tih molbi i molitava, a nepomirljivost iznesena kroz stihove pojačana je odličnim gitarističkim sitnim vezom koji se kreće u okviru funky rock izraza priključenog na southern rock obrasce.

U temi »Obećanje« kroz folk i etno okvire orijenta podebljane žestokim rock udarima pjeva kako više nema snage, tone, ali ostaje živ, da bi u pjesmi »Zvijezde« naglasio »Sve je tako prolazno i boli, sam u sobi ostajem u boli« i to načinom pjevanja kakav prakticira Bare.

»Šutim jer te lažem« najritmičniji je, najrokerskiji i najplesniji trenutak albuma u kojem je dio nezadovoljstva motiviran i time što je zagazio u tridesete (!), kroz »Tijelo« se ispreda priča o razlici između tjelesnog i duhovnog, a završna »Palo Santo Ayudame« pjesma je kroz koju se zbog tog općeg stanja nezadovoljstva i nemira traži pomoć od prirode jer je Palo Santo, po kojem album i nosi ime, vrsta drveta poznata po svojoj ljekovitosti.

No, vrhunac ove tematike grupa doseže u briljantnoj »Džehenem«, vrlo ritmičnoj i žestokoj rock pjesmi o opijenosti sevdahom koji, kažu stihovi, vodi u raj, iliti džehenem.

Snop čiste ljubavi

Nezadovoljstva i nemira ima u odličnoj uvodnoj »Pazim što želim« kroz koju progovara o onoj strani svoje ličnosti vezanoj uz potpunu predanost nekome ili nečemu, odnosno o opasnosti koja iz toga izvire, a od tri ljubavne dvije su prave hard rock tužaljke – »Beštijo« je obračun s bivšom, pravi stadionski hard rock sentiš s dobro pogođenom dramatikom, odličnim vokalom i dojmljivom podlogom zvučnog bučnog gitarističkog zida, a »Mogli smo« će na koncertima biti hit jer dojmljivo govori o ljubavnom porazu i rastanku i to uspješnom kombinacijom nježnosti i žestine.

Jedina pozitivna ljubavna pjesma je a la Guns ‘n’ Roses akustična »Karma« s fatalističkom porukom – »Ja sam tvoj, samo toj – zauvijek!«

U pratećem press materijalu Kapetanović govoreći o ovom albumu kaže: »Svatko se vadi na svoj način, svi smo mi ljudi isti, krvarimo ispod kože i život je jedan puni krug zadovoljstva, tuge, ljutnje, iskušenja i pronalaženja.

U svemu tome glazba kao snop čiste ljubavi koja nas vodi iz dubina naših strahova u neizmjernu hrabrost da se usudimo biti »čovjek« i živimo svoj život. Dajemo svijetu ovaj glazbeni uradak da se odvaže na vlastito putovanje i da osjete ono što smo mi osjećali kada smo ga radili. Neka vam ove pjesme budu suputnici, lekcije, iskustva, prijatelji, obitelj.«