HDZ-ovac Anđelko Stričak tijesno je, s prednošću od tek 18 glasova, u izborima za varaždinskog župana pobijedio SDP-ova kandidata Brunu Istera samo zbog nevjerojatne promjene biračke volje u jednom romskom naselju u općini Cestica. Na tom je biračkom mjestu u prvom krugu Ister dobio 76 glasova, a Stričak nula, da bi dva tjedna kasnije Ister pao na nulu, dok je Stričakovo ime na glasačkom listiću zaokružilo 89 birača.

Nakon što su jučer objavljena izdvojena mišljenja na odluku Ustavnog suda kojom je 11. lipnja odbijena žalba SDP-a kojom se tražilo ponovno brojanje glasova na svim biračkim mjestima u Varaždinskoj županiji, sada znamo što ustavni suci misle i o ovom zapanjujućem slučaju u naselju Gornje Vratno, u kojem se biračko mjesto nalazi u privatnoj kući.

Od šest sudaca koji se ne slažu s odbijanjem SDP-ove žalbe, njih je petero zajednički napisalo izdvojeno mišljenje, a Andrej Abramović se odlučio za zasebno. Upravo se on bavi glasovanjem Roma za Stričaka u drugom izbornom krugu. Za Abramovića je činjenica da je biračko mjestu u Gornjem Vratnu u privatnoj kući dokaz da romsku manjinu »društvo uporno odbija valjano integrirati«.

– Manjina je to koja je slabije obrazovana i slabije pismena od prosjeka. Manjina kojoj ne dajemo niti potrebnu infrastrukturu, pa se glasanje nužno mora odvijati u privatnim kućama. Manjina koja je notorno siromašna, te nužno zbog toga mnogo osjetljivija na moguće pokušaje kupovanja glasova. Velike promjene raspoloženja birača na istim izbornim mjestima u kratkom vremenu između dva izborna kruga mogu ukazivati, bojim se, prvenstveno na kupovinu glasova, što je kazneno djelo kažnjivo po čl. 333. KZ-a. Kažnjava se onaj tko je potkupljivao birače. Sumnjive pojave treba istražiti, u konkretnom slučaju po službenoj dužnosti, a ne sakrivati se iza tobožnje zaštite osobnih podataka birača, upozorava Abramović.

Za sedmorku koju je u Ustavni sud predložio HDZ, međutim, ništa u Gornjem Vratnu nije problematično. Oni u svojem podupirućem mišljenju ističu da u SDP-ovoj žalbi nema »nikakvog objektivnog dokaza o mogućem manipuliranju biračima (izjave promatrača, članova biračkih odbora, potencijalni pisani tragovi i sl.) te ne postoji nikakav razlog da Ustavni sud arbitrira o tome zašto su birači glasali za jednog, a ne za drugog kandidata kada nije sporno da su glasove dali upravo onako kako je navedeno u zapisniku biračkog odbora«.

– Čini nam se da je neprihvatljivo, pogotovo na raspravi među sucima Ustavnog suda, insinuirati da je nacionalna manjina (u konkretnom slučaju romska nacionalna manjina) svoje glasove dala u zamjenu za novac, objašnjavajući na taj način promjenu u raspodjeli glasova u drugom krugu izbora u odnosu na prvi krug izbora, a sve to bez ikakvih, pa makar i posrednih dokaza. Naime, kada bi to bila istina, radilo bi se o počinjenju ozbiljnog kaznenog djela iz članka 333. Kaznenog zakona za koje je zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, pa smatramo takve kvalifikacije nedostojnima pozicije sudaca Ustavnog suda, navodi se u podupirućem mišljenju većine u Ustavnom sudu.